Albanci kao Amerikanci

  

Samo jedan posto žena u mome selu u Dalmatinskoj zagori još peče kruh. Tako je valjda svuda u Hrvatskoj. Samo jedan posto obitelji u mome selu još ima kravu, prije ju je imala svaka. Dakle, kruhom i mlijekom "pune" se u prodavaonicama, "bežično", bez kabela koji je spajao proizvodnju tih namirnica s potrošačem. To je i moj ruralni pogled na veliki izum Hrvata Marina Soljačića – na bežično punjenje trošila struje u granicama stana – mobitela, televizora, računala... Koliko god pomaže suvremenom čovjeku, suvremena ga tehnologija istodobno otuđuje od izvornosti i njegovih potreba i sredstava i načina na koji ih zadovoljava. Tako se otuđuje i od svojih bližnjih i sve više intimizira sa svojim mobitelom, automobilom, televizorom, računalom i drugim sredstvima o kojima je postao ovisnik, pa onda i s napretkom u njihovu usavršavanju. U suvremenom svijetu kao da ne postoji nijedan drugi svjetonazor osim tehnološkog fetišizma. Sam Soljačić kaže da je bio iznenađen tolikim svjetskim odjekom svoga izuma. Hvala Bogu da je tako – očito je riječ o normalnu čovjeku koji radi svoj posao umjesto da kao Miroslav Radman državi ispostavlja račune svoje napuhane genijalnosti, račune teške desetke milijuna kuna.

Nedjelja 10. 6. - Bush između Albanije i svijeta

Danas se u oduševljenju s kojim je dočekan u Albaniji američki predsjednik Bush zacijelo osjećao sretnim. Vjerojatno je Albanija jedina zemlja u svijetu u kojoj je pozitivan mit o Americi, pa i o njezinu predsjedniku, tako moćan. Dok jedni Busha smatraju ratnim zločincem, za Albance je svetac demokracije, pa su njegovim imenom nazvali i jednu ulicu u središtu Prištine. Svetac i zločinac u jednoj osobi! To je moguće ponajprije zbog općeg uvjerenja Albanaca da su im Amerikanci prijatelji i spasitelji (bombardiranje Srbije zbog Kosova, američko inzistiranje na neovisnosti Kosova, dobri odnosi SAD-a s Albanijom), a i zbog dugog života u crnoj diktaturi Envera Hoxhe. No ne zaboravimo da je potpora Bushovoj politici i ratu u Iraku u Americi još velika, a da je vrlo velika bila za njegova prvog mandata. Dakle, prizore oduševljenja Bushom kakve smo gledali u Albaniji, a motivirani su albanskim interesima, gledali smo i u Americi gdje su bili motivirani američkim interesima. Ako albansko oduševljenje zaslužuje sprdnju, jednako je zaslužuje i oduševljenje koje su prema Bushu imali i još ga imaju deseci milijuna Amerikanaca. Oni se nimalo ne razlikuju od svjetine u Tirani! Svjetina je svuda slijepa za zla svojih idola.

Premda sam daleko od uzornog kršćanina, nepojmljivo mi je da netko tko se na ovoj ili onoj dužnosti želi jednoga dana naći u vrhu hrvatske vlasti – prvo, nije vjernik, i drugo, tu činjenicu uporno ističe kao važan ulog u svoju karijeru u zemlji u kojoj se gotovo 90 posto pučanstva izjašnjava kao katoličko. Pogledao sam na portalu You Tube na internetu filmiće o Zoranu Milanoviću, u kojima je njegov ateizam umontiran u jugokomunistički kontekst – ne osobito duhovito, ali novi je predsjednik SDP-a to zaslužio. Možete, na primjer, zamisliti Milanovića kao roditelja koji ne da svome djetetu pohađati vjeronauk u razredu u kojem ga pohađa 30 od, recimo, 32 učenika! Reći ćete – to je privatna stvar! Naravno! Neka je i neka ostane! Ali evo još jedne zamislive mogućnosti. Za desetak ili ne znam koliko godina Milanović je kandidat za predsjednika države, pobjeđuje na izborima, polaže prisegu, a službeni tekst prisege završava rečenicom "Tako mi Bog pomogao", koju su izgovorili i Tuđman i Mesić. Bi li je Milanović preinačio i u stilu svoga učitelja Marxa, o čijem su sotonizmu pisane knjige, izgovorio ovako: "Tako mi Đavao pomogao!"?

Brojne su ženske udruge predložile da se u zakon unese odredba po kojoj prekršajno ne bi bile kažnjavane samo prostitutke nego i "kupci njihovih seksualnih usluga". Taj je prijedlog iznova aktualizirao temu kao kad udari grom u seosko dvorište pa sve kokoši, guske, purani, svinje, psi, mačke i ljudi pobjegnu svatko na svoju stranu. Ali iskustva iz povijesti opstanka čovječanstva nude rješenja. Recimo, ljudi su imali nevolja s poplavama rijeka, koje su bile neizbježne, pa su po logici – što je neizbježno, potrebno je regulirati – te rijeke regulirali, sagradili nasipe, rasteretne kanale i ne znam što još ne bi li se zaštitili od tih prirodnih nedaća. I prostitucija je jedna od tih prirodnih neizbježnosti i nedaća, pa zašto je onda ne bismo regulirali, ozakonili, legalizirali!? Sve, doslovce sve u prostituciji i u onome što je s njom u vezi bilo bi normalnije! Znam, vrisnut će vjerski čistunci! Vrisnut će s pravom! Ali im se s pravom može uzvratiti očiglednošću da je sadašnje stanje neizbježne prirodne poplave plaćanog seksa kudikamo nezakonskije, nehigijenskije i kaotičnije nego što bi bilo da se prostitucija legalizira. Kršćani smo i kad neizbježno zlo ublažimo dobrom voljom s kojom ga prihvaćamo!

Srijeda 13. 6. - Progoni - s užitkom i zabrinutošću  

Od danas je "na tržištu" još jedan pravopis, izdavač mu je Matica hrvatska, a autori su Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović. Riječi "na tržištu" napisao sam pod navodnim znacima jer ih je u jednom razgovoru upotrijebio jedan od autora, Mićanović. Pa kad je već novi pravopis na tržištu, kao krumpir, juneća rebra, gaćice ili Severinina ploča, treba se i tržišno ponašati, razlikovati dobru robu od loše. A kao novinar, lektor i profesor književnosti, koji je jedva čuo za spomenute autore, priklonit ću se autorima Babić-Ham-Moguš te Radoslavu Katičiću i drugim autoritetima koji njihov pravopis preporučuju. Pravopis ne prave pastusi nego stručnjaci, a jedini razlog da se više povjeruje Matičinim autorima mogla bi biti njihova relativna mladost. Nejasno je zašto se ne bi sutra dogovorila neka nova trojka da napravi još jedan pravopis, pa preksutra još jedna, te da se tako ustali pravopisni obrt. Osim toga, Mićanović je u spomenutom intervjuu protiv "ideološkog i političkog naboja" oko pravopisa, premda ističe podudarnost Matičina pravopisa i pisanja u Glasu Koncila, što očito treba poslužiti kao dokaz nacionalne i političke besprijekornosti Matičinih autora. Bog i Matica! Što je isto kao: Zidić i Matica!

Milan Ivkošić
Večernji list

{mxc}