»Prije svega pobjeda za Europu«

 

 Nije riječ o indoktrinaciji i nesnošljivosti 

U presudi Europskoga suda za ljudska prava stoji da »čineći obveznom prisutnost raspela u učionicama javnih škola, talijansko zakonodavstvo osigurava većinskoj religiji zemlje snažniju vidljivost u školskom okružju. Sud ipak drži da to nije dovoljno da bi se ustrojavalo djelo indoktrinacije od strane države«. Nadalje, »školski je prostor otvoren drugim religijama (činjenica da nošenje simbola i oblačenje odjeće s vjerskom konotacijom nije učenicima zabranjeno, uzimaju se u obzir vjerske prakse religija koje nisu većinske, moguće je organizirati fakultativni vjeronauk za sve priznate religije, svršetak Ramazana se često slavi u školama...); ne postoje elementi koji bi upućivali da su vlasti nesnošljive prema učenicima koji pripadaju drugim religijama«.

Radost, olakšanje i zadovoljstvo izrazili su predstavnici Crkve u Europi na svim razinama, drugostupanjskom i konačnom presudom Europskoga suda za ljudska prava: Isticanjem raspela u učionicama javnih škola Republika Italija ne krši pravo roditelja na odgoj djece u skladu sa svojim svjetonazorom i načelo svjetonazorske neutralnosti države. »Europski je sud za ljudska prava većinom (15 prema 2 glasa) zaključio da »nema kršenja čl. 2. Protokola br. 1 (koji govori o pravu na odgoj) Europske konvencije o ljudskim pravima«, stoji u službenom priopćenju Suda objavljenom u petak 18. ožujka.

Naglavačke okrenuta prva presuda

VatikanPresuda sedamnaesteročlanog Velikog vijeća okrenula je naglavačke prvosnipanjsku presudu koju je Sudsko vijeće donijelo 3. studenoga 2009. godine. Ono je tada dalo za pravo talijanskoj građanki finskoga podrijetla Soilei Iautsi koja se, izgubivši pravnu bitku u Italiji, obratila sudu u Strasbourgu optužujući Republiku Italiju da isticanjem križa u javnim školama krši njezino pravo na odgoj djece u skladu sa svojim svjetonazorom, a time i načelo svjetonazorske neutralnosti države. Prije nešto manje od godinu i pol Sudsko je vijeće presudilo da je praksa isticanja križeva u školama »suprotna pravu roditelja na odgoj djece u skladu sa svojim uvjerenjima i pravu maloljetnika na slobodu vjeroispovijesti i mišljenja«.

Uz nevjericu, među europskim se kršćanima pojavila i bojazan da bi presuda mogla postati presedanom i za druge zemlje i za druga slična pitanja. No presuda iz 2009. godine također je digla na noge najveći dio talijanske javnosti, pa je Talijanska vlada uložila priziv na presudu, a desetak europskih zemalja priključilo joj se, u svojstvu «prijatelja suda«, u njezinu zahtjevu da se predmet preispita, jedan od ključnih zahtjeva Italije bio je također da se, s obzirom na veliku različitost europskih tradicija, pitanja vjerskih simbola prepuste pojedinim europskim državama.

»Sveta Stolica je sa zadovoljstvom primila presudu Europskoga suda za ljudska prava o obveznom izlaganju raspela u učionicama talijanskih javnih škola«, stoji u izjavi koju je nakon objavljivanja presude dao voditelj Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Eombardi. On je za presudu rekao da »stvara povijest« te naglasio da je riječ o potpunome preokretu u odnosu na prvu presudu iz 2009. godine. »koja je pokrenula ne samo priziv optužene talijanske države nego i potporu koju su joj izrazile brojne europske države, u dosada neviđenoj mjeri, te potporu nemalog broja nevladinih organizacija, koja je izraz općeg osjećaja pučanstva«.

U dijelu koji slijedi voditelj Tiskovnog ureda Svete Stolice sažeo je bitne elemente zbog kojih presuda daleko nadilazi važnost samog slučaja, a koji u cijelosti glasi: »Priznaje se dakle, na vrlo uglednoj i međunarodnoj pravnoj razini, da se kultura ljudskih prava ne mora dovoditi u suprotnost s religijskim temeljima europske civilizacije, kojoj je bitan doprinos dalo kršćanstvo. Nadalje, priznaje se da je, prema načelu supsidijarnosti, potrebno zajamčiti svakoj zemlji prostor, kako za vrednovanje vrijednosti vjerskih simbola u vlastitoj kulturnoj povijesti i nacionalnom identitetu, tako i za mjesto njihova isticanja (što su uostalom ovih dana potvrdile i presude vrhovnih sudova u nekoliko europskih zemalja).

U suprotnome bi se u ime vjerske slobode paradoksalno težilo ograničavanju ili čak nijekanju te slobode, tako da bi se naposljetku iz javnoga prostora isključio svaki njezin izričaj. Tako bi se kršila vjerska sloboda te bi se potiskivali osobiti i legitimni identiteti. Sud dakle kaže da izlaganje raspela nije indoktrinacija, već izraz kulturnog i religijskog identiteta zemalja kršćanske tradicije. Nova presuda Velikoga vijeća dobrodošla je i zato što stvarno pridonosi ponovnoj uspostavi povjerenja u Europski sud za ljudska prava od strane velikoga dijela Europljana koji su uvjereni i svjesni presudne uloge kršćanskih vrednota u vlastitoj povijesti, ali i u izgradnji jedinstvene Europe i njezine kulture prava i slobode.«

Presuda je »ispisala stranicu povijesti« Nakon mise za radništvo, koju je predvodio u svojoj nadbiskupskoj prvostolnici u Genovi, presudu je komentirao i predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Angelo Bagnasco. »Važna presuda, s puno dobrog osjećaja i velikog poštovanja prema argumentima koje je iznijela Talijanska vlada zajedno sa značajnim brojem europskih zemalja koje dijele uvjerenje Talijanske vlade«, prenijela je kardinalove riječi talijanska agencija SIR. Stoga je presuda »vrlo pozitivan i poštovanja vrijedan znak«. »Potom, tu je i sloboda vjeroispovijesti, kako u svojem unutarnjem izričaju, tako i u javnoj praksi, u njezinim simbolima, nadasve u raspelu koje, kao što je ]xv/.nato, predstavlja i izražava jedno shvaćanje, skup vrednota koje u velikoj mjeri pripadaju zapadnoj kulturi i antrojvilogiji, a u čijem je središtu osoba, kultura ljubavi i dar žrtve u predanju, tj. solidarnost.« 

križPredsjednik Talijanske BK istaknuo je pravni značaj presude koja »potvrđuje i poštuje pravno načelo pojedinih zemalja i pojedine tradicije europskih zemalja«. »Zadovoljstvo« presudom koja je »ispisala stTanicu povijesti« također je izrazio ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup kardinal Peter Erdo. predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), asocijacije koja povezuje nacionalne biskupske konferencije na čitavom europskom kontinentu, baš kao što Vijeće Europe, pod čijim okriljem djeluje Europski sud za ljudska prava, »pokriva« čitav europski teritorij. »Otvorila se nada ne samo za kršćane nego i za sve europske građane, vjernike i laike, koji su se osjetili duboko povrijeđeni presudom od 5. studenoga 2009. godine i koji su zabrinuti zbog procesa koji teže k tome da istisnu veliku kulturu kao što je kršćanska te da u konačnici potkopaju vlastiti identitet«, izjavio je kardinal Erdd

»Vjetar u Europi se mijenja« nabolje. Naime, »promatrati prisutnost križa u javnome prostoru kao protivljenje ljudskim pravima bilo bi jednako nijekanju same Europe«, jer »bez križa Europe kakvu danas poznajemo ne bi bilo«. »Zato je presuda prije svega pobjeda za Europu«, ustvrdio je ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup. I on je. kao i većina predstavnika Crkve koji su se oglasili, istaknuo važnost priznanja da pitanja vjerskih simbola treba rješavati na nacionalnoj razini. Također je iznio uvjerenje da presuda pridonosi porastu povjerenja u Sud.

Velika zasluga Što je sud u Strasbourgu uopće ponovno razmotrio predmet, što je potom dovelo do nove i drugačije presude, bez sumnje pripada brojnim talijanskim političarima, kako u vladi, tako i izvan nje. Jedan od njih je Mario Mauro koji se u Europskome parlamentu - gdje je zastupnik, ali i unutar Vijeća Europe - profilira kao jedan od predvodnika borbe protiv onoga što se već običava zvati »kristijanofobijom«. »Vjetar u Europi se mijenja u korist osvješćivanja i novoga otkrića vlastitog identiteta i vlastitih kršćanskih korijena«, rekao je komentirajući presudu. »Sud je«, nastavio je Mauro »dao za pravo onima koji su uvijek smatrali da nije moguće nastojati graditi Europu naroda tako da se religija odbacuje i da se je potiskuje u privatni prostor, čime se poništavaju kulturne različitosti zemalja te se na taj način oživotvoruje birokratski i ideološki centralizam koji podsjeća na povijesna iskustva totalitarističkih zemalja.«

Darko Orden,
Glas Koncila

Sub, 8-05-2021, 14:33:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.