Rohatinski – dio rješenja ili dio problema?

Željko RohatinskiNajvažnija vijest dana: Guverner HNB-a Željko Rohatinski oslobađa 6,3 milijardi kuna smanjenjem obavezne pričuve banaka s 20 na 17 posto. I - ponovo postaje narodni heroj površnih: taj novac će otići u privredu, proizvodnju, gradit će se tvornice.

Prvo da ukratko objasnimo što je ovdje obavezna rezerva: to je jednostavno postotak depozita, novca koji štediše imaju kod banaka, koji banke moraju pohraniti kod središnje banke. Isto tako postoji obaveza banaka da kad nekom daju kredit, opet rezerviraju dio novca kod središnje banke i taj novac tamo ostaje dok se kredit u cijelosti ne otplati. Postotak rezervacije po nekom kreditu je u pravilu vezan na to vraća li dužnik kredit i kako uredno: što je neuredniji, više sredstava banka mora izdvojiti za rezervaciju. Dakle, ako banka nekom da sto tisuća eura kredita, još, primjerice, dvadeset tisuća mora dati narodnoj banci.

Taj novac se koristi kako štediše banke ne bi ostale bez svog novca ukoliko dužnici ne vraćaju kredit: treba uvijek imati na umu da banke nikad ne posuđuju svoj novac, već novac svojih štediša, u pravilu s oročene štednje ili, kako je najčešće u Hrvatskoj, novac koji je matična banka iz inozemstva kao kredit odobrila banci - kćeri u Hrvatskoj. Valja naime znati da "strane banke" u Hrvatskoj nisu doslovce strane, sve su one registrirane sa sjedištem u Hrvatskoj jer drukčije naš zakon ne dozvoljava, tako da su pravno odvojene od stranih banaka - vlasnika. Također nije zgorega napomenuti da upravo te posudbe bankama - kćerima ovdje čine najveći dio vanjskog duga.

Slava Rohatinskog i njegova popularnost počinje s izbijanjem krize, kad je od strane londonskog stručnog časopisa "Bankar" u vlasništvu "Financial Timesa" proglašen najboljim guvernerom središnje banke jedne države. Kako su Hrvati općenito vrlo nesigurni u sebe kao nacija, pa im je izuzetno stalo do toga što "bijeli svijet" misli o njima, tu su vijest prihvatili prilično nekritički i bez previše razmišljanja o tome tko je nagradu dodijelio, kome, i zašto zapravo. Nego, evo, stranci hvale našeg čovjeka, konačno i mi imamo nekog tko je sposoban i kime se možemo ponositi, a nije skijaš ni atletičarka. U tom trenutku o Rohatinskom su svi govorili kao o spasitelju hrvatske ekonomije od krize.

Za razliku od svijeta u kojem su banke propadale jedna za drugom, u kojem je samo intervencija država u bankarski sektor sprječavala potpuni kolaps financijskog sustava, ovdje intervencija nije bila potrebna, pravodobno smanjenje stope rezerve koja je cijelo vrijeme bila iznimno visoka i time sprječavala pretjeranu kreditnu ekspanziju - ali i dizala kamate - je dala rezultata. Pozitivan rezultat tih mjera je bio taj da je smanjen vanjski dug banaka i pad u kreditima s 25 posto u 2006. na 11 posto u 2008. Bilo je to dovoljno brzo i nije došlo do usporavanja ekonomije. Likvidne rezerve u bankarskom sustavu brzo su narasle na 40 posto vrijednosti GDP-a što je osiguralo Hrvatsku u prvom naletu svjetskog financijskog sloma kada su mnoge zemlje bile teško pogođene.

HNBNo, ako su se tu interesi banaka i ekonomije poklopili, pa i nacije, i ako je tu Rohatinski postao neka vrsta Robin Hooda, kasnije su stvari dobile druge obrise. Naime, od monetarne vlasti, koja nije birana na izborima, se ne očekuje da vuče popularne poteze: njima je to nebitno. Od njih se jednostavno očekuje da održavaju monetarni sustav stabilnim i zemlju konkurentnom: ovo potonje uz fiskalni sustav koji je u nadležnosti vlade. A sa svakim idućim potezom Rohatinskog postajalo je sve očitije da on ipak štiti banke i njihovu dobit, a ne interese građana. Što samo po sebi i nije za osudu, ali svakako nije niti razlog da ga se promovira u spasitelja ekonomije - kao što se čini već dvije godine. On to jednostavno nije - dapače, jedan je od najodgovornijih za nisku konkurentnost zemlje i za ogroman vanjskotrgovinski deficit. Vjerojatno i najodgovorniji.

Zašto? Pa jer je uskoro postalo više nego očito da je glavni problem ekonomije nedovoljna konkurentnost. I dok naivni prosvjednici i neuki seljaci lupetaju o "uvoznom lobiju" zaboravljaju da su taj uvozni lobi - upravo oni, potrošači, kupci. Tko će kupiti hrvatski proizvod, ako je uvozni jeftiniji ili bolji, ili, kako najčešće biva, oboje? A i nije stvar u uvozu, već je problem u izvozu: hrvatske proizvode, usluge, i znanje na zapadu nitko ne želi kupiti, a ni na istoku se ne trgaju baš za tim. Čak i Jutarnji jučer zdvaja, "loše živimo, a plaće su nam previsoke". No, nema tu čuda ni dilema: tečaj je previsok, što hrvatski rad čini preskupim.

Rohatinski i njegov zamjenik Boris Vujčić, često su u tisku branili politiku visokog tečaja time što se tako štiti standard građana i time što velik dio građana ima kredite s valutnom klauzulom, koje ne bi mogli vraćati ako bi se tečaj sveo na realan. Pritom, međutim, nikad nisam primijetio da su odgovorili dvije stvari. Prva, upravo je u nadležnosti Narodne banke da takve kredite s valutnom klauzulom zabrani, i nejasno je zašto to nikad nije uradila. Rohatinski je guverner od 2000., a gotovo svi krediti građanima su dani nakon toga. Sigurno je da bi kamata bila nešto viša bez valutne klauzule, no građani bi bili zaštićeni od oscilacija tečaja, a ekonomija od ovakve situacije. I drugo, važnije, govori se o tome da se tako štite građani - a prešućuje se očita činjenica da se tako zapravo štite banke, odnosno njihova potraživanja. Jer ako građani ne mogu vraćati kredite, tko je na gubitku? Pa ne građani, nego banke. One su te koje neće naplatiti svoj novac.

Što građanin Stipe ima od toga što može vraćati kredit za stan koji je 2008. kupio po 2.500 eura kvadrat, i uz 5% kamata, a u međuvremenu mu je kamata narasla na 7% jer je uzeo promjenjivu kamatnu stopu kako bi je smanjio pola posto, a stan sad vrijedi samo 1.800 eura kvadrat jer su cijene pale? Banka bi se, u slučaju da mora zaplijeniti stan, našla s imovinom u rukama mnogo manjom od one koliko je dala kredita - a Stipe ne bi morao otplatiti 250.000 eura za stan koji vrijedi 100.000. Ovo je malo pojednostavljen prikaz, ali u osnovi je to tako. U redu, dužnost Narodne banke svakako i jest da zaštiti i banke jer nitko ne želi gledati reprizu Jugoslavije kad su štediše jednostavno ostale bez svog uloga u bankama i kad se moglo "zbog nelikvidnosti" dignuti sto maraka dnevno od sto tisuća na računu dok i to nije presahlo i postalo "stara devizna štednja". No, predstavljati zaštitu interesa banaka kao zaštitu interesa građana je nešto posve drugo.

Ukratko, dok građani smatraju da je problem u "tvornicama" i "tome da se ništa ne proizvodi", u tome da "nema novih investicija", upućeniji znaju da novca i te kako ima, samo se ne isplati ni u što investirati: tržišta nema za tako skupe proizvode. Kad se tečaj svede na normalan, investicije će doći same od sebe, a ovakvo umjetno održavanje standarda građana na ušrtb izvoza i uz zaduživanje u inozemstvu dugoročno ne vodi nigdje.

U takvoj situaciji, Rohatinski oslobađa preko 6 milijardi kuna, bez konzultacija s vladom, ali u "konzultaciji s vodećim bankama i poslodavcima"! Naravno, javnosti je ovo predstavljeno kao novac koji će ići u privredu i ne na "pokrivanje troškova rastrošne države", iako od te države seljaci, sindikati i svi ostali svaki dan žicaju novac. Novac je namijenjen projektima u prerađivačkoj industriji i turizmu, gdje će se najbrže oploditi. No, neke stvari, pored toga da nije bilo konzultacija s vladom što je u situaciji kad su svakodnevne antivladine demonstracije na ulici indikativno, su nejasne. Nekima je čudno da se oslobađa novac u sustav likvidnosti kad je likvidnost ionako izrazito visoka i kad postoji višak prekonoćne ponude novca na tržištu od preko sedam milijardi. Ukratko: postoji višak novca u sistemu. U Poslovnom dnevniku posve ispravno uočavaju, da ovo prelazi okvire monetarne politike i - zalazi u čistu politiku. "Ovakvim iskazivanjem suodgovornosti za ekonomski rast guverner i HNB se dodatno proklamiraju kao faktor rasta. Lukav potez. HNB s približavanjem EU ionako mora harmonizirati regulativu. No i mimo toga to je odličan potez primjeren vremenu. Netko nudi izlaz". Da, Robin Hood Rohatiinski je ponovo u akciji i spašava gladan narod dijeleći novac.

Jedan od onih koji su također uočili o čemu se ovdje radi je Ljubo Jurčić, SDP-ov svojevremeni kandidat za premijera. Tportal kaže da je za Jurčića HNB-ov potez, baš kao i za Vladu prilično neobičan jer je rezultat dogovora s bankama i poslodavcima i nije u skladu s ulogom i ciljevima centralne banke.

"'Monetarna politika je dio ukupne ekonomske politike guverner se treba dogovarati s Vladom i Ministarstvom financija i Ministarstvom gospodarstva. Guverner nema nadzor nad realnim sektorom i HUP-om. S bankama on može razgovarati, ali ne može se dogovarati s njima jer on treba voditi monetarnu politiku u interesu cijele države, a ne u interesu banaka', kazao je Ljubo Jurčić za tportal.

Ekonomist Jurčić smatra da se ovaj potez može tumačiti kao spašavanje banaka koje su u problemima zbog loših kredita. "Kredite ne mogu pokriti kapitalom, pa im je guverner smanjio stopu obvezne rezerve koja povećava kreditni potencijal, čime će se smanjiti udjel loših kredita. Više se ovom mjerom spašavaju banke, a onda se to krivo prikazuje kao aktivna politika prema gospodarstvu."

U Hrvatskoj, zaključuje Jurčić, nije problem likvidnost, nego nedostatak proizvodnje koju je uništila monetarna politika: 'Rohatinski je ciničan, sada kao kao fol spašava nešto što više ne postoji.'

Ljubo JurčićDa, Jurčić je prvi iz politike koji se usudio, eto, iako je SDP-ovac, reći da osnovni problemi privrede nisu toliko u Banskim dvorima, iako i fiskalna politika ima svoj dio odgovornosti, ni na Pantovčaku, već upravo na Trgu hrvatskih velikana. Ono što je zapravo rekao, je da Rohatinski refinancira gubitke banaka državnim rezervama, pri čemu sebe predstavlja kao spasitelja nacionalnog gospodarstva od nesposobne vlade (a i oporbe), a mediji ga kuju u zvijezde iako su neki odavno upozoravali na loše poteze i pogrešnu monetarnu politiku. Ukratko, Rohatinski je dio problema, a ne dio rješenja.

Ono što Jurčić nije spomenuo, a možda ni primijetio, je da uskoro dolazi vrijeme kad će lanjski profit banke povući u inozemstvo - svojim vlasnicima. Na taj način bi se na tržištu stvorio manjak kapitala, tako da vjerojatno ovim Rohatinski također olakšava izvlačenje kapitala iz zemlje strancima uz očuvanje visokog tečaja koji im i dalje jamči ekstraprofite na hrvatskom tržištu i kroz kreditiranje i kroz izvoz: kreditom banaka u talijanskom vlasništvu i dalje možete povoljno kupovati talijanske automobile.

Nama preostaje da zaključimo da je Rohatinski uvijek bio u zahvalnoj poziciji. Miljenik medija, miljenik londonskog Finacial Timesa, miljenik bankara, i spasitelj države, naroda i proizvodnje. Nije njegovo da uzima već da daje. Lako ga je voljeti... i pomalo naivno. Banke su ga uvijek najviše voljele, on je njihov Robin Hood.

www.fizzit.net

Sub, 8-05-2021, 15:25:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.