Kulturocidom do genocida

 

JugosferaGodine 1996. Hrvatska i Srbija potpisale su Sporazum o normalizaciji odnosa. U kojoj mjeri su međusobni odnosi normalizirani vidljivo je i iz vrlo informativnog intervjua Branke Šulc, predsjednice međudržavnog Povjerenstva za povrat kulturnih dobara (Novi list, 21. siječnja). Povjerenstvo je utemeljeno 2003. Srbija je u agresiji opljačkano kulturno blago dosad tek djelomično vratila. Još se potražuje 24.843 predmeta hrvatskih muzeja i galerija i više od 3.000 predmeta vjerskih ustanova i pojedinaca. Nova pravednost Ive Josipovića smatra upravo tu brojku opljačkanoga blaga a još nevraćenoga, jednom od ključnih točaka pri odustajanju Hrvatske od tužbe protiv Srbije za genocid. Ako Srbija vrati opljačkano blago, uhiti sve optužene u Haagu i poradi na pitanju nestalih hrvatskih građana u vrijeme velikosrpske agresije i okupacije dijela hrvatskoga međunarodno priznatoga teritorija, on je spreman glede hrvatske tužbe i srpske protutužbe razgovarati o međusobnoj nagodbi u cilju obostranog odustajanja od spora. Tako su se srpski genocid i hrvatska kultura pronašli u istom košu hrvatske politike. Srbija nama vraća naše, a mi njima zauzvrat nudimo oprost od genocida. To je moguće samo u vrijednosnom sustavu Zapadnog Balkana. Posljednje Mesićeve izjave o slanju vojske u BiH, samo su priprema terena kako bi Josipović na Zapadnom Balkanu mogao po inauguraciji zasvijetliti u stilu „nove pravednosti“. Hrvatski sabor i vlada u odnosu na Pantovčak i Josipovića već mjesecima igraju sporedne uloge statista, premda smo u parlamentarnom političkom sustavu!

Genocid je vrhunski izraz nekulture. Sustavna pljačka kulturnih dobara na prethodno okupiranim područjima spada u kulturocid i nasrtaj na identitet naroda. Kulturocid je u jugoslavenskim okolnostima prethodio genocidu nad većinskim Hrvatima i nesrbima, provodio se garašaninovskom taktikom „kamen po kamen“ s modricama „vaspitne palice“ i logikom „kuršuma“. Najprije je od ujedinjenja 1918. siječanj postajao sve više januarom, da bi sve to kulminiralo otvorenom agresijom, zločinom protiv mira, etničkim čišćenjem, sustavnim silovanjima, koncentracijskim logorima u Srbiji i genocidom. Istina o genocidu predmet je međunarodnopravnog poretka, a ne bilateralnih sporazuma, dogovora i političke trgovine. Neki zločini ne zastarijevaju. Dođe li do hrvatskog odustajanja od tužbe – ili nagodbe s agresorom, onda će to značiti da Hrvatska smatra kako genocida s kulturocidom nije bilo, ili je došlo do njegove zastare. Jedno i drugo je u opreci s istinom. I pravdom. I vodi u memoricid. Graditi bilateralne odnose sa Srbijom na lažima i nepravdi, nije hrvatski interes, ali jest one manjine u Hrvatskoj koja se ne miri s hrvatskom državnom samostalnošću i neovisnošću. Josipović ima priliku pokazati da je svehrvatski predsjednik, a ne samo, s državnopravnog i ustavnog stajališta, problematične moćne, glasne, dobro podmazane, politički i medijski organizirane manjine u Hrvatskoj.

Nasrtaji na hrvatski identitet ne prestaju. U EU pojavio se amandman: "Europski parlament skreće pozornost na činjenicu da je originalni srpsko-hrvatski jezik sada podijeljen u razne službene jezike u nekim zemljama potencijalnim kandidatima, ističe da troškovi prijevoda i tumačenja znatno utječu na proračun institucija EU-a te poziva Komisiju da zajedno s hrvatskim vlastima prije pristupanja pronađe primjeran aranžman glede hrvatskog jezika koji ne će sprječavati kasnije zaključivanje sveobuhvatnog sporazuma o jezicima s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom kada te zemlje postanu članice EU-a". Proračun institucija EU ne može biti vrjednota iznad identiteta jednoga naroda. Amandman je vjerna preslika originala - jezičnog jugounitarizma. Amandman ne priznaje Ustav RH u kojemu je službeni hrvatski jezik. Jugoslavija se, kao i Austro-Ugarska, raspala i zato što u toj talionici hrvatskoga naroda nije pravedno riješeno tzv. „nacionalno pitanje“ i stvoren novi čovjek, novi jezik i nova nadnacija „gvozdenih“ jugoslavena. Hoće li se iz istog razloga raspasti i EU? Hrvatska politika treba raditi na deinstalaciji Zapadnog Balkana kao političkog pojma i teritorijalne cjeline s kad-tad jednim, Hrvatima nametnutim jezikom). Hrvatska politika mora iznova artikulirati svoj položaj i interese kao mediteranska i srednjoeuropska država i u tom smjeru diplomatski djelovati i potražiti partnere u Europi i svijetu. Odreknemo li se još i tužbe protiv Srbije, ostaje nam zadnja linija obrane - hrvatski jezik. U postojećim okolnostima unutarnjega truljenja sve ostalo je u ovom desetljeću već locirano, uhićeno i transferirano, ili je u rukama "strateških partnera", ili u dužničkom ropstvu.

 

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

 

 

Sub, 8-05-2021, 16:14:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.