Energetski šokovi 21. stoljeća sve više pogađaju Aziju

Kad god se pojavi opasnost od sukoba na Bliskom istoku, globalna tržišta reagiraju gotovo instinktivno: cijena nafte počinje rasti.

Razlog je jednostavan. Hormuški tjesnac, uski morski prolaz između Irana i Omana, jedna je od ključnih energetskih arterija svijeta. Kroz njega svakoga dana prolazi oko 20 milijuna barela nafte, odnosno približno petina globalne trgovine naftom. Uz to, kroz isti prolaz prolazi i oko 20 posto svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom (LNG).

Zbog toga je Hormuz već desetljećima jedna od najosjetljivijih točaka svjetske geopolitike. Svaki ozbiljniji poremećaj u tom području odmah se reflektira na cijene goriva, inflaciju i gospodarski rast diljem svijeta.

Međutim, energetska geopolitika 2020-ih bitno se razlikuje od one iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

U vrijeme naftnih šokova 1973. i 1979. zapadne ekonomije bile su snažno ovisne o nafti iz Perzijskog zaljeva. Tada je OPEC osiguravao oko 70 posto američkog uvoza nafte, a velik dio tog uvoza dolazio je upravo iz zemalja Zaljeva. Naftni šokovi iz tog razdoblja pogodili su prije svega Sjedinjene Države i Europu.

Danas je slika znatno drukčija.

Sjedinjene Države danas su mnogo energetski neovisnije nego prije nekoliko desetljeća. Zahvaljujući revoluciji proizvodnje iz škriljevca, SAD je s više od 13 milijuna barela nafte dnevno postao najveći svjetski proizvođač nafte. Uvoz nafte s Bliskog istoka danas čini manje od deset posto američkog uvoza.

Drugim riječima, energetska karta svijeta u međuvremenu se značajno promijenila.

Najveći kupci nafte iz Perzijskog zaljeva danas nisu zapadne ekonomije nego Azija.

Kina, Indija, Japan i Južna Koreja danas su glavni kupci nafte koja prolazi kroz Hormuški tjesnac. Procjenjuje se da više od dvije trećine nafte koja prolazi kroz Hormuz završava u Aziji. Za neke od tih zemalja ovisnost je posebno izražena.

Japan više od 90 posto svoje nafte uvozi iz zemalja Perzijskog zaljeva. Južna Koreja iz tog područja uvozi više od dvije trećine svojih potreba za naftom. Kina i Indija, čija su gospodarstva među najvećim svjetskim potrošačima energije, također u velikoj mjeri ovise o pomorskom uvozu energenata.

Njihove industrije, promet i gospodarski rast snažno ovise o stabilnoj opskrbi energijom. Upravo bi te ekonomije najizravnije osjetile posljedice eventualne blokade Hormuškog tjesnaca.

U takvom scenariju Kina i Indija vjerojatno bi pokušale povećati kupnju nafte iz drugih izvora, uključujući Rusiju, Afriku ili Latinsku Ameriku. No logistika i transportna ograničenja znače da se takve promjene ne mogu dogoditi preko noći.

Europa je u međuvremenu također diverzificirala dobavu energije, posebno nakon energetske krize izazvane ratom u Ukrajini. Uvoz LNG-a iz SAD-a, Katara i drugih zemalja značajno je povećan. Ipak, europska gospodarstva i dalje su osjetljiva na rast globalnih cijena energije.

Ako bi došlo do ozbiljnog poremećaja u Hormuškom tjesnacu, globalno tržište energije vjerojatno bi se s vremenom prilagodilo. Države bi povećale kupnju nafte iz drugih regija, uključujući Afriku, Latinsku Ameriku i Sjevernu Ameriku.

Istodobno bi visoke cijene potaknule dodatna ulaganja u proizvodnju nafte, posebno u Sjedinjenim Državama.

Povijest energetskih tržišta pokazuje da visoka cijena nafte uvijek potiče tri procesa: racionalnije korištenje energije, ubrzani razvoj alternativnih izvora te tehnološke promjene u prometu i industriji.

Već danas vidimo takve trendove. U posljednjih deset godina cijena solarne energije pala je za više od 80 posto, broj električnih automobila u svijetu porastao je s manje od milijun na više od 40 milijuna, a nuklearna energija ponovno ulazi u fokus energetskih strategija mnogih zemalja.

Ipak, takva prilagodba zahtijeva vrijeme.

U međuvremenu bi svijet gotovo sigurno osjetio rast cijena energije, veći inflacijski pritisak i sporiji gospodarski rast.

Drugim riječima, iako bi sukob na Bliskom istoku imao globalne posljedice, njegov najveći neposredni energetski teret vjerojatno bi nosile azijske industrijske ekonomije.

U geopolitičkom smislu to je jedna od najvažnijih promjena svjetskog energetskog sustava u posljednjih pedeset godina: dok su naftni šokovi sedamdesetih najviše pogađali Zapad, potencijalni energetski šokovi 21. stoljeća sve više pogađaju Aziju.

dr. sc. Đuro Njavro