Energetska mreža kao novi revitalizijaći facelifting BiH

Došao je, čini se, trenutak da se razgovor o budućim sferama utjecaja na Balkanu nađe na stolu američko-ruskih razgovora. Signali da se Trumpova administracija aktivirala poslani su ukidanjem američkih sankcija Miloradu Dodiku i nekoliko najbližih suradnika i suradnica, a u zamjenu za povlačenje njihovih odluka o nepriznavanju državnih institucija BiH.

Uz to je američka veleposlanica pri UN-u Dorothy Shea u raspravi o BiH na Vijeću sigurnosti izrazila rezerve prema institutu međunarodnoga visokog predstavnika (OHR), faktičnoga međunarodnoga gubernatora BiH, poručivši kako je 'vrijeme da lokalni akteri preuzmu odgovornost za napredak zemlje'. A to upućuje na to da će Christian Schmidt biti posljednji OHR u BiH. Tajming i kontekst povoljni su za novi iskorak u restrukturiranju BiH: za tjedan dana bit će trideseta obljetnica Daytonskoga mirovnog sporazuma.

Drugo, i važnije: zbog američkih i europskih sankcija na ruski plin i naftu BiH u perspektivi prijeti energetski slom. Politička vodstva svih triju naroda to će motivirati, štoviše prisiliti, da ozbiljno prionu američkom strateškom projektu gradnje mreže plinovoda priključenih na LNG na Krku.

Novog Daytona ne će biti

No tko su glavni akteri, što su ključni faktori toga novog resetiranja BiH i što to može donijeti na unutarnjem planu u BiH? Novog Daytona, koji je bio globalno relevantan događaj jer je označio kraj prvog rata u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, vjerojatno ne će biti. Drugi je kontekst, druga su vremena. Izgledniji je neki revitalizacijski politički facelifting BiH. No ključni globalni akteri koji će o tome odlučiti ostali su isti: SAD i Rusija.

Uoči pregovora o Daytonskom sporazumu SAD je od tada znatno oslabljene Rusije dobio suglasnost da američki vojnici na čelu NATO-a vode poslijeratnu stabilizacijsku misiju u BiH (IFOR), uza simbolično sudjelovanje jednoga ruskog bataljuna (sporazum ministara obrane Williama Perryja i Pavela Gračeva u rujnu 1995.). NATO je, dakako, ostao u BiH, kao i vodeća uloga SAD-a. Ruski je bataljun otišao 2003., ali ojačana Rusija vratila se u BiH – politički i energetski – prije svega zahvaljujući Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku, ali i Draganu Čoviću, nedodirljivomu političkom vođi Hrvata u BiH u posljednjih četvrt stoljeća.

Ključan su faktor za postizanje daytonskog mira bile vojna snaga i kontrola teritorija – tu su Hrvati zbog uspješnih vojnih operacija u Hrvatkoj i BiH u ljeto i jesen 1995. imali jake karte i postali ravnopravan i važan politički čimbenik u BiH u prvim poslijeratnim godinama. No taj su utjecaj u posljednjih četvrt stoljeća permanentno gubili, postavši politički gotovo irelevantni. Dijelom zbog međunarodne politike, dijelom zbog vlastite – kako u Hrvatskoj tako i u BiH.

Ključan faktor koji će danas definirati taj revitalizijaći facelifting BiH više nije ni vojska ni kontrola teritorija, već kooperativnost u gradnji nove energetske (plinovodne) mreže koja će srednju Europu osloboditi ovisnosti o ruskom plinu i BiH integrirati u novu energetsku strukturu Europe. Novi proces proširenja EU-a ne će, kao prethodni, ići preko NATO-a, nego mreže plinovoda.

Bez Dodika i bez Čovića

U taj proces Hrvati u BiH ponovno, praktički bez zasluga vlastitoga političkog vodstva, ulaze s dobrim kartama i izgledima da u budućem resetiranju BiH zaštite svoju konstitutivnost zajamčenu Daytonskim sporazumom (Ustavom) i ostvare prava na svoju samoupravu. Ta su jaka karta LNG na Krku, koji u perspektivi postaje jedan od glavnih europskih dobavljača plina, i Hrvatska, koja je integrirana članica EU-a i NATO-a i koja napokon vodi aktivnu politiku prema BiH.

A glavni je uvjet pokazati istinsku kooperativnost u gradnji Južne plinske interkonekcije od Posušja prema Mostaru i srednjoj Bosni, koja je američki strateški projekt. Drugi je uvjet realno definirati svoje političke ciljeve (zaštititi pravo na izbor vlastitih predstavnika, pravo na samoupravu kao i na lokalno i transgranično povezivanje) i prilagoditi ih gabaritima budućeg resetiranja, koji će zasigurno biti usmjereni prema smanjenju i racionalizaciji administracije.

Treći je uvjet ne ponavljati papagajski zahtjev o uspostavi trećeg entiteta, koji u tako postavljenoj formi ne mogu dobiti, osobito ne od Milorada Dodika koji im ga obećava i koji je u politici prošlo svršeno vrijeme, a, kako se čini, SAD njegovu nasljednicu vidi u Željki Cvijanović. Ne vidim kako bi u tom resetiranju Hrvate mogao voditi Dragan Čović. Ali to vrlo jednostavno mogu riješiti oni koji vode proces.

Višnja Starešina
Lider