Majci »na raport«

To što je o blagdanu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije otvorenje obnovljene pariške prvostolnice Notre-Dame postalo svjetski događaj zaslužuje posebnu pozornost vjerničke i šire javnosti. Svakodnevno se, naime, u svijetu otvaraju velebne zgrade, no još nije zabilježeno da bi neka katolička građevina mogla privući k sebi čelnike svjetskih zemalja, a preko medija i gotovo čitav svijet.

Kada je 15. travnja 2019. ta glasovita katedrala gorjela, vjernici i brojni ljudi diljem svijeta osjećali su kao da im gori srce. Čak i da ne znaju ništa o teologiji i ništa o liturgici, brojni su mogli osjetiti tugu što u požaru stradava majka – jer svaka je katedrala majka svim crkvama u biskupiji. A pariška majka izrodila je neke od najvećih znanstvenih, društvenih, kulturnih i duhovnih autoriteta kojima čovječanstvo mnogo duguje. Sada kada je katedrala obnovljena, svijet su obišle slike radosti: majka je nakon pet godina ozdravila. Prizemno gledano, ne postoji dovoljno snažan razlog da bi se u sekulariziranom svijetu ostvarila tolika pozornost za neko sakralno zbivanje. Zato se na taj događaj očito mora gledati iz vjerničke perspektive.

Valja zapaziti da je u požaru, mnogi smatraju čudesno, netaknut ostao kip Majke Božje s Djetetom Isusom. To je bio velik znak da je zaštita Majke Božje neuništiva. Štoviše, bilo je onih koji nisu zaboravili na drevni zavjet da je 1638. kralj Luj XIII. dao posvetiti čitavu Francusku Majci Božjoj. I upravo na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (riječima »Ja sam Bezgrješno Začeće« u francuskom Lurdu Majka Božja predstavila se sv. Bernardici 1858.) katedrala biva ponovno otvorena.

Nevjerojatno je u kojoj je mjeri francuska politička vlast, predvođena francuskim predsjednikom, bila angažirana u obnovi katedrale (motiva je bilo više, s različitim predznacima).

U proteklih pet godina do javnosti su dolazili čak i neki blasfemični prijedlozi za obnovu u odnosu na koje se kamilicom može proglasiti traženje vlasti da se u katedralu naplaćuje ulaz – što je nadbiskupija zdušno odbila.

Čak i pomalo shizofreno zvuči angažman političara u obnovi katedrale u odnosu na protukršćanske poteze koje su donosili u proteklo vrijeme. Još u ljeto ove godine ta ista francuska vlast koja se u prosincu okupila oko »Naše Gospe« platila je da se na otvorenju Olimpijskih igara u Parizu organizator grubo ruga euharistiji; ta ista francuska vlast izglasala je u ožujku zastrašujuću promjenu ustava s pravom »na prekid trudnoće«, a sada je domilila do crkve upravo na blagdan Bezgrješnoga začeća. I kada se protokolom napokon dogovorilo da francuski predsjednik ne će dan prije svečane mise govoriti s novoga oltarnoga prostora, nego ispred katedrale – da se ne bi narušilo načelo francuskoga laiciteta – nevrijeme je potjeralo ugledne uzvanike u katedralu, ravno pred oltar.

Tko zna, možda se nekomu od svjetskih uzvanika tada dogodilo slično kao i glasovitomu francuskomu književniku i diplomatu u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini Paulu Claudelu. Upravo je u pariškoj katedrali doživio obraćenje jednoga kišnoga Božića. »Odjednom, moje srce bi ganuto i ja uzvjerovah. Uzvjerovah takvim neodoljivim odazivom, takvim ushitom svega svog bića, takvim moćnim uvjerenjem i takvom sigurnošću koja nije ostavljala nikakva mjesta sumnji, tako da od tada sve knjige, sva razmišljanja i sve opasnosti burnoga života nisu mogle pokolebati moju vjeru, a niti ju, istinu govoreći, okrznuti«, zapisao je o događaju koji je preko njega utjecao na živote brojnih ljudi.

Možda je previše preuzetno tvrditi, ali kao da je Majka Božja uz svoj blagdan u njezinoj pariškoj katedrali, u doba kada prijeti zahuktavanje trećega svjetskoga rata praćenoga ekološkim, zdravstvenim i financijskim krizama, odlučila na neki otajstven način pozvati k sebi »na raport« svjetske čelnike. Iako su neki mislili iskoristiti taj događaj za svoje ciljeve, neka se ne odbaci mogućnost da im je ondje preko Majke darovana nova šansa. Ta i papa Franjo im je poručio: »Pozivam sve krštene koji će s radošću ući u ovu katedralu da osjete opravdani ponos i da ponovno prigrle baštinu svoje vjere.« Tu nadu potkrjepljuje sigurnost da ako itko zna s djecom, znade Majka Božja.

Branimir Stanić
Glas Koncila