Pregledni tekst o Domovinskom ratu i hrvatskoj demokraciji koji je sastavio računalni program uz upotrebu umjetne inteligencije

Kad se govori o umjetnoj inteligenciji (UI) često se može čuti izreka kako je riječ o tehnologiji budućnosti. Dodali bismo da u budućnosti može pokazati svoje neslućene mogućnosti, ali već je prisutna kao tehnologija sadašnjosti. Njezin snažan razvoj počeo je od sredine 1990., u različitim područjima ljudskoga djelovanja. Zar nadograđeni šahovski sustav Deep Blue u drugom pokušaju još 1997. nije pobijedio svjetskoga šahovskoga prvaka Garija Kasparova i zorno upozorio kako umjetna inteligencija može biti jača od ljudske imaginacije? Ta pobjeda smatra se prekretnicom u povijesti UI-a, koju je omogućila primjena elektroničkih računala u drugoj polovici 20. stoljeća.

Prve je teorijske radove o umjetnoj inteligenciji 1950-ih objavio Alan Mathison Turing, koji je osmislio test prema kojem se ispituje inteligencija nekoga stroja. Sustavnija istraživanja potaknuta su kongresom 1956. kad je skovan sam pojam – umjetna inteligencija. Začetnikom umjetne inteligencije smatra se organizatora spomenutoga kongresa Johna McCarthyja (1927. – 2011.), autora osnovnoga programskoga jezika LISP-a.

Naslovnica knjige koju će uskoro objaviti nakladnik Mate d.o.o.

Primjer uporabe umjetne inteligencije

Na jedan primjer uporabe umjetne inteligencije upozorio nas je 10. listopada 2024. poznati ekonomski stručnjak dr. Đuro Njavro, osnivač i predsjednik Upravnoga vijeća Zagrebačke škole ekonomije i managementa, koja je nedavno u suradnji s 11 sveučilišta dobila europski projekt o utjecaju umjetne inteligencije na obrazovanje i sveučilišta.

Koristeći se programom ChatGPT (2022.) za priređivanje tekstova, dr. Njavro postavio je umjetnoj inteligenciji projektni zadatak i nekoliko pitanja u svrhu podsjećanja kako je Hrvatska 90-ih dobila Domovinski rat i gradila demokraciju. Je li snaga Hrvatske, kako je u svom upitu računalima postavio dr. Njavro, bila i u tome da smo pobijedili u Domovinskom ratu razvijajući usporedno s obranom i demokraciju i tržišno gospodarstvo?

Umjetnoj inteligenciji, kako nam je povjerio, postavio je na hrvatskom jeziku sljedeća pitanja:

„Koliko je izbora održano od međunarodnoga priznanja Hrvatske do akcije Oluja? Molim tekst od oko 5400 znakova koji navodi sve izbore - parlamentarne, lokalne, predsjedničke - i pobjednike na svakom od njih. Molim proširite tekst na oko 6400 znakova tako što ćete uključiti i sljedeće: kad je rat počeo; koliki dio Republike Hrvatske je bio okupiran, odnosno nedostupan utjecaju vlade iz Zagreba; koliko je bilo prognanika i izbjeglica u RH?) Naslov zadatka definiran je: Rat, demokracija, izbori. (Također, napraviti i zasebnu inačicu referata od oko 8200 znakova, koja pokriva razdoblje sve do Mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998.)“

Prema riječima dr. Njavre u tekst koji je sročila UI gotovo nije trebalo mnogo intervenirati. Smatra kako je umjetna inteligencija uz dobro usmjeravanje jednostavno rečeno – čudo. „U sekundama umjetna inteligencija pregleda sve negdje memorirane dokumente što bi živom čovjeku trebali mjeseci“, kaže dr. Njavro.

Čitateljima donosimo pregledni članak kako ga je uobličila umjetna inteligencija na uvid i procjenu.

Usprkos ratu, u Hrvatskoj su redovito održavani demokratski izbori

Ratni sukobi i demokratski procesi u Hrvatskoj tijekom ranih 1990-ih neraskidivo su povezani. Rat je zahvatio Hrvatsku nedugo nakon prvih višestranačkih izbora, a izborni procesi su, unatoč ratnim uvjetima, odigrali ključnu ulogu u oblikovanju političkog sustava nove države. U nastavku slijedi pregled važnih izbora između međunarodnog priznanja Hrvatske 1992. i operacije Oluja 1995., uz osvrt na kontekst rata, okupiranih područja i humanitarne krize.

Početak rata

Rat u Hrvatskoj, poznat kao Domovinski rat, službeno je započeo u ljeto 1991. godine, nakon što su Srbi u Hrvatskoj, uz podršku JNA i srpskih paravojnih postrojbi, započeli pobunu protiv hrvatskih vlasti. Prva otvorena ratna djelovanja zabilježena su u proljeće 1991., no eskalirala su u punom zamahu nakon bitke za Vukovar, koja je trajala od kolovoza do studenog iste godine. U tom razdoblju došlo je do masovnih napada na hrvatske gradove, uključujući Osijek, Karlovac, Gospić, Dubrovnik i Zadar.

Okupirana područja

Do kraja 1991. godine, gotovo trećina teritorija Republike Hrvatske bila je pod kontrolom srpskih snaga. Okupirana područja uključivala su dijelove Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije, a srpske vlasti proglasile su takozvanu „Republiku Srpsku Krajinu“ (RSK), koju je kontrolirala pobunjenička Srpska vojska Krajine uz podršku Jugoslavenske narodne armije. Područja pod okupacijom bila su potpuno odsječena od vlasti u Zagrebu i bila su izvan dosega hrvatskog zakonodavnog, političkog i gospodarskog utjecaja.

U ranim fazama rata, hrvatska vlada nije imala pristup na gotovo 18.000 četvornih kilometara, što je predstavljalo 26,5% državnog teritorija. Okupacija je značajno utjecala na gospodarstvo i društvenu strukturu, osobito jer su neka od tih područja bila vitalna za infrastrukturu i poljoprivredu.

Prognanici i izbjeglice

Ratne prilike rezultirale su masovnim protjerivanjem stanovništva s okupiranih područja. Prema podacima iz 1992. godine, u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, od kojih su mnogi bili Hrvati i nesrpsko stanovništvo protjerano iz okupiranih dijelova zemlje. Osim toga, Hrvatska je primila i veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, gdje su ratni sukobi bjesnili od 1992. godine. Ovaj val izbjeglica predstavljao je veliki humanitarni i gospodarski teret za Hrvatsku, koja je u tom trenutku bila mlada i još uvijek ratom zahvaćena država.
Unatoč ovim izazovima, Hrvatska je uspjela održati demokratski proces i provesti izbore u redovitim razmacima. Pobjede Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na tim izborima reflektirale su želju građana za očuvanjem teritorijalnog integriteta i nastavkom borbe za neovisnost.

Prvi predsjednički i parlamentarni izbori 1992.

Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske 15. siječnja 1992., zemlja je krenula u dalju izgradnju demokratskih institucija. Iste godine, 2. kolovoza, održani su prvi predsjednički izbori. Na tim je izborima uvjerljivo pobijedio Franjo Tuđman, vođa HDZ-a, s osvojenih 57,8% glasova, dok je njegov glavni protukandidat Dražen Budiša osvojio 22,3%.

Uz predsjedničke izbore, održani su i parlamentarni izbori istog dana. HDZ je također odnio pobjedu, osvojivši 44,7% glasova, što mu je osiguralo većinu u Saboru. Ovi izbori učvrstili su političku stabilnost Hrvatske u ratnim uvjetima i omogućili vladi da nastavi borbu za oslobađanje okupiranih područja.

Lokalni izbori 1993.

Prvi lokalni izbori u neovisnoj Hrvatskoj održani su 7. veljače 1993. godine, čime je započelo formalno uspostavljanje lokalne samouprave prema novom ustavnom okviru. Na lokalnoj razini HDZ je opet bio najjača stranka, ali je opozicija ostvarila solidne rezultate u većim gradovima poput Zagreba, Rijeke i Osijeka. Lokalni izbori pokazali su da, unatoč ratnim uvjetima, u Hrvatskoj postoji volja za razvoj demokratskih institucija.

Parlamentarni izbori 1995.

Iako su parlamentarni izbori 1995. održani nakon operacije Oluja, bili su ključni za razumijevanje političkog raspoloženja neposredno nakon oslobađanja najvećeg dijela okupiranog teritorija. Održani su 29. listopada 1995. godine, a HDZ je opet uvjerljivo pobijedio, osvojivši 45,23% glasova i 75 od 127 mjesta u Zastupničkom domu Sabora. Oluja, kao ključna vojna operacija, u kojoj su hrvatske snage oslobodile veliki dio teritorija, značajno je pridonijela popularnosti vladajuće stranke. Opozicija, iako podijeljena, ostvarila je bolje rezultate nego na prijašnjim izborima, ali je dominacija HDZ-a ostala neupitna.

Zasebna inačica do 1998.: Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja

Nakon operacije Oluja i Bljesak, u kojima su oslobođeni veliki dijelovi okupiranih teritorija, mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja postala je sljedeći važan korak u procesu reintegracije zemlje. Područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema bilo je pod kontrolom pobunjenih Srba do kraja 1995., no zahvaljujući diplomatskim naporima i sporazumu u Daytonu (SAD) te Erdutskom sporazumu potpisanom 12. studenog 1995., dogovorena je mirna reintegracija tog područja.

UNTAES i završetak rata

Mirnu reintegraciju provela je Privremena uprava Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju (UNTAES), koja je djelovala od 1996. do 1998. godine. Ovaj proces bio je iznimno važan jer je omogućio da se bez daljnjih sukoba integriraju preostali okupirani teritoriji u ustavno-pravni poredak Hrvatske. UNTAES je također pomogao u povratku prognanika i izbjeglica na područja iz kojih su bili protjerani.

Dana 15. siječnja 1998. godine, Hrvatska je konačno ostvarila punu teritorijalnu cjelovitost, čime je završen proces započet tijekom Domovinskog rata. Ovaj je događaj bio povijesna prekretnica jer je označio kraj ratnog razdoblja u Hrvatskoj i omogućio početak dugotrajnog razdoblja obnove, povratka izbjeglica i prognanika te gospodarske stabilizacije.

Zaključak

Razdoblje od međunarodnog priznanja Hrvatske 1992. do operacije Oluja 1995., a zatim do mirne reintegracije Podunavlja 1998., bilo je obilježeno dubokim promjenama u hrvatskom društvu. Unatoč ratnim okolnostima i okupaciji dijela teritorija, Hrvatska je uspjela održati demokratski proces i provesti niz izbora koji su oblikovali njezinu političku budućnost. Pobjede kandidata HDZ-a na predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima odražavale su potporu većine građana politici očuvanja teritorijalnog integriteta i nastavka borbe za neovisnost. Na kraju, mirna reintegracija i povratak prognanika osigurali su teritorijalnu cjelovitost Hrvatske i omogućili nastavak razvoja demokratskih institucija.

Priredio: Marko Curać