Turistička diverzija

Već dulje vrijeme intenzivira se svojevrsni medijski pritisak protiv Hrvatske kao turističkoga odredišta, djelomično na društvenim mrežama, a djelomično u tradicionalnijim medijima koji prenose i ono što se događa u virtualnom svijetu. No problem je što se taj okršaj ponajprije vodi u Hrvatskoj, pred hrvatskom publikom, pa nije dokraja jasno zašto bi ikomu bilo u interesu ogaditi domaćim ljudima vlastitu domovinu.

Kao da nas se vraća u vrijeme komunizma kada je netko brižno pazio da hrvatski jug ismijava sjever, a sjever jug i jedino što je bilo zdravo dolazilo je s istoka bivše države. Korisnicima medija redovito će »iskakati« objave o zločestim vlasnicima restorana i kafića koji kao suho zlato naplaćuju kuglice sladoleda i kave, a ne nedostaje ni slika s plaža krcatih ručnicima koji služe kao rezervacija mjesta bahatih lokalaca. Zlurado se prenosi što netko izvana govori o Hrvatskoj, kao da se navija da komentari budu što gori. Kad se tomu dodaju svjedoci koji su u Jadranu navodno vidjeli morske pse, opasne meduze, razularene jahtaše i raspuštene strance, i kada se sve začini dramatičnim izvještajima o gužvama na cestama – nameće se zaključak da je u Hrvatsku bolje i ne dolaziti. Uostalom, to su već »pokazali« najvjerniji gosti koji su navodno »okrenuli leđa Hrvatskoj« i krenuli drugamo. A ondje drugdje sve je ljepše nego u Hrvatskoj, sve jeftinije, sve pristupačnije. Gotovo da zemlje poput Crne Gore, Srbije, Grčke i Turske na kraju ljetovanja svojim gostima još i plate jer su se kod njih gostili. To je nečija vrlo prozirna strategija koja polako ulazi u kategoriju ugrožavanja hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa, a nije isključeno da dolazi izvana.

Kamo sreće da se može reći da je sve što je usmjereno protiv Hrvatske kao turističkoga raja izmišljotina. Nije, naravno. Nečasnih i halapljivih iznajmljivača i ugostitelja ima svagdje i sigurno je da postoje razočarani gosti. No čudno je kad se svaka hrvatska mana previše dimenzionira, do mjere da osim lošega ništa drugo i ne postoji. Jednostavno nije logično da se zemlja koja je zbog svoje ljepote i opjevane gostoljubivosti do jučer punila medijske stupce i minute diljem svijeta – sada proglašava nekim antiodredištem.

Jedno je nepostojanje čvrste, jasno i zdravorazumski prihvatljive turističke strategije koja bi mogla biti obznanjena javnosti, a drugo je kada se preko medija i društvenih mreža namjerno difamira vlastita zemlja.

Da ne postoji učinkovita turistička strategija, koja bi učvrstila vezu između ministarstava zaduženih za turizam, gospodarstvo i poljoprivredu s Hrvatskom turističkom zajednicom, svjedoče i uzgajivači povrća koji su usred sezone bacali stotine kilograma uroda koje su uzgojili zbog preniske cijene otkupa. Nije jasno zašto u doba kada stotine tisuća turista »okupira« hrvatsku obalu voće i povrće dolazi iz uvoza i skupo se prodaje na tržnicama, a ne dolazi s plodnih polja iz kontinentalne Hrvatske. To su daleko ozbiljnija pitanja nego ona zbog kojih netko nije uspio brzo doći do punjača za električne automobile. No i ta se pitanja strateški rješavaju prije nove sezone. Sada je vrijeme da se hrvatski građani ponovno uvjere da im je providnost, a ne nesreća, namijenila da žive u tako divnoj domovini u čiju je geografiju upisana kršćanska nada. Mjerodavni bi, pak, mogli shvatiti da bi sustavna diverzija preko turizma dugoročno mogla biti opasnija i od hakerskih napada.

Branimir Stanić
Glas Koncila