Nenametljivi znakovi nade

Dani svete Maravillas u Hrvatskoj naizgled su malena inicijativa koja se ostvarila 1. i 2. lipnja u Zagrebu i Sesvetskim Selima, ali doživjela je tako velik duhovni odjek da to zaslužuje poseban osvrt. Teško je bilo što duhovne naravi mjeriti, ali odjek bi mogao biti doista velik sudeći po brojnosti vjernika koji su došli častiti svetičine relikvije u Sesvetskim Selima, ali sudeći i po brojnosti vjerničkih svjedočanstava koja su tijekom tih dana, te pogotovo u danima koji su slijedili, gotovo okupirali hrvatsku zakladu »Sveta Maravillas od Isusa«.

Posebnu snagu imala su i svjedočanstava koja su neposredno poznata i suorganizatoru događanja – Glasu Koncila. Tih se dana u zraku gotovo mogla materijalizirati nada potrebna današnjemu čovjeku i vremenu. Ta je nada imala nekoliko znakova.

Prvi je znak nade sadržan u činjenici, gotovo paradoksu, da je sv. Maravillas osvojila srca hrvatskih vjernika iako je čitav svoj životni vijek provela od 1891. do 1974. u Španjolskoj. No u duhovnom smislu ne treba zanemariti argument da je upravo sveti papa Ivan Pavao II. kanonizirao Maravillas od Isusa baš uoči svojega »oporučnoga« pohoda Hrvatskoj 2003. godine, a blaženom ju je proglasio 1998. godine, iste godine kada i kardinala Alojzija Stepinca, koji je bio nenadmašan promicatelj karmelske duhovnosti među hrvatskim vjernicima. Udaljene zemlje i narode ipak nešto otajstveno povezuje, zar ne?

Drugi je znak nade iznenadio čak i svećenika i istraživača lika i djela svete Maravillas, autora knjige »Naravno u nadnaravnom« mons. dr. Alberta Josea Gonzaleza Chavesa. To što su se, kako je rekao, upravo u Hrvatskoj umnožila svjedočanstva o uslišanim molitvama za dar potomstva koja su prikupile članice zaklade »Sveta Maravillas od Isusa« potaknulo ga je da sveticu možda prvi put počne gledati kao istaknutu zaštitnicu života.

U doba duboke demografske krize koja pohađa Europu, što se snažno osjeća i u Hrvatskoj, i poraznih podataka da je oko 30 posto današnjih parova neplodno, veliku nadu donose svjedočanstva onih koji tvrde da su na putu do majčinstva i očinstva kao suputnicu imali i sv. Maravillas od Isusa i njezin zagovor. Kako otajstvenom prijateljicom hrvatskoga naroda ne nazvati sveticu ako mu ona pomaže doći do novih života!

Zasigurno je treći znak nade povezan s duhovnim zaokretom za kojim vapi i hrvatsko društvo. Kada je u srpnju 2012. papa Benedikt XVI. pisao biskupu Avile u povodu 450. obljetnice obnove Karmela koju je predvodila sv. Terezija, prisjetio se njezinih riječi da svijet gori i da ljudi pokušavaju još jednom osuditi Krista te da nije vrijeme da se s Bogom razgovara o nevažnim stvarima. Upravo je sv. Maravillas u vremenu u kojem je živjela bila uzorom brojnim redovnicama koje su krenule putom sv. Terezije Avilske kojim je i ona išla, a istodobno je nebrojenim obiteljima bila potpora u njihovu pozivu. Zato je poput svete Terezije nakon Drugoga vatikanskoga koncila na autentičan način mogla biti karmelićanka u svijetu koji je također bio nov i u društvu za koje je znala da mora biti ukorijenjeno u kršćanskoj, katoličkoj vjeri ako misli opstati. Velike duhovne promjene nabolje nikad ne dolaze preko revolucija, glasno, uz fanfare i pompu, nego tiho i nenametljivo. Ako su takvi bili i Dani sv. Maravillas u Hrvatskoj, onda…

Branimir Stanić
Glas Koncila