Novi film o Jasenovcu – pucanj u Istinu

Što je zajedničko Franji Tuđmanu, Antunu Vrdoljaku i Lordanu Zafranoviću koji su se prije više od 40 godina susreli u vremenu kada se hrvatski narod maltretiralo i ponižavalo smišljenom kampanjom etabliranja crnog jasenovačkog mita i ustaštva? jasenovac greyTuđman je 1965. godine otkrio do tada tajni (klasificirani) popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji koji je priredila posebno formirana Savezna komisija na kojem je naveden i poimenični popis žrtava stradalih u logorima Jasenovac i Stara Gradiška 1941.-1945. koji je u zbirnom popisu iznosio 59.188 žrtava, dakle ni desetinu broja koji se navodio u srpsko-crnogorskoj publicistici i historiografiji. Lordan Zafranović zauzima drugu stranu i staje u red ubojica istine snimivši film o zvjerstvima ustaša i Katoličke Crkve koji su krivi za smrt više od 700.000 ljudi.

Artuković, Jasenovac, Zafranović

„Danas u 8.30, ovog 14. travnja 1986. otvorit će se vrata velike sudnice okružnog suda u Zagrebu, u kojoj će biti suđeno jednom od najvećih ratnih zločinaca u svijetu – Andriji Artukoviću (87) koji je nakon više od 40 godina skrivanja od pravde napokon sjeo na optuženičku klupu. Proces okorjelom Himmleru NDH…“. Tako počinje članak u Večernjem listu te 1986. godine na dan suđenju ministru u NDH Artukoviću koji je 40 godina normalno živio u Americi (uz povremena privođenja na saslušanja). Postavlja se pitanje zašto je SAD baš u travnju 1986. odlučio uhititi dementnog, 90 % slijepog i gotovo nepokretnog Artukovića, američkog državljanina, i isporučiti ga komunističkoj Jugoslaviji? Također treba istaknuti da je taj događaj izazvao neviđen interes tuzemnih, a poglavito inozemnih medija tako da se u sudnici našlo 150 jugoslavenskih i 77 inozemnih novinara od Amerike i Australije pa sve do Njemačke i SSSR-a. Na naslovnicama Vjesnika, Večernjaka i dr. danomice vrište naslovi Đorđa Ličine, Bogdana Krizmana i dr. o ustaškim zločinima, a Lordan Zafranović najavljuje novo snimanje filma o Artukoviću i Jasenovcu.

Tuđman i Vrdoljak o Zafranoviću

Gore spomenuti Lordan Zafranović 22. travnja 1981. u beogradskom NIN-u najavljuje početak snimanja svog novog „filma o Jasenovcu s kojim će dokazati da su žrtve još veće nego što se dosad govorilo“. A malo kasnije, 7. kolovoza 1981., beogradska Politika donosi veliki intervju sa Zafranovićem pod naslovom „Dahau i Aušvic bledi su prema Jasenovcu“. Tako Zafranović upire prstom u mjesečnik Marulić, koji izlazi pod okriljem Crkve, za koji prema njegovim riječima pišu ustaški novinari. ZafranovicNa upit novinara Dejana Lučića o njegovu novom filmu o Jasenovcu u kojem su ustaše ubile 700.000 nevinih ljudi, dovodi li tako sebe i svoju obitelj u opasnost od ustaških ostataka, Zafranović odgovara kako on nije važan, a „porodicu ne može da zaštiti“. Ipak u sebi osjeća „poriv“ da mora snimiti taj film. Proučavajući druge logore diljem svijeta Zafranović veli da „monstruoznost ustaša u Jasenovcu čini Dahau i Aušvic bledim. Krvoločnost te vrste u istoriji nije zabeležena“.

Desetak dana prije svojega trećeg povratka na izdržavanje zatvorske kazne u Lepoglavi, 12. svibnja 1984., nakon što je bio osuđen na tri godina zatvora u prvom velikom procesu nakon Titove smrti, Tuđman iščekuje ishod svoje žalbe. Naime, on je zbog drastičnog pogoršanja zdravstvenog stanja (zatajenje srca, alergijski dermatitis, neurološki ispadi), u više navrata bio puštan na civilno liječenje, da bi ga nakon nekoliko mjeseci ponovno pozvali u Lepoglavu. Ta igra mačke i miša trajala je do početka devedesetih, u cilju izluđivanja Tuđmana i kao primjer drugima koji bi se htjeli baviti zabranjenim temama, ponajprije Jasenovcem. Upravo navedenog dana k Tuđmanu dolazi redatelj Tonči Vrdoljak koji mu je ispričao pozadinu svoga sukoba s Lordanom Zafranovićem. Sam Vrdoljak bio je godinama na ledu, nakon revolta koji je izazvao u partijskim krugovima nakon snimanja svojih ratnih filmova u kojima su partizani prvi put prikazani i kao oni koji su također činili zločine, poput filma „U gori raste zelen bor“ iz 1971., a jedna od najboljih hrvatskih serija „Prosjaci i sinovi“ iz 1972. koju je Vrdoljak snimio bila je 12 godina zabranjena. U takvim okolnostima Vrdoljak je prisiljen snimati reklame za Kraš (Bronhi bombone), i u tim okolnostima susreće Tuđmana. Vrdoljak veli da je Zafranović - u kuloarima poznat kao Šuvarov pobočnik - nakon snimanja filma „Krv i pepeo Jasenovaca“ iz 1983., očekivao barem neke dokaze za broj od sedamsto tisuća ubijenih, ali nije dobio nikakve materijale ili dokaze. No to Zafranoviću nije smetalo da snimi taj film koji glorificira laž i želju za osvetom. Frapantno je pročitati na  jednoj od najvećih baza podataka na svijetu vezanim uz film IMDB, da su glavne uloge u filmu: Adolf Hitler, Ante Pavelić i Alojzije Stepinac! U isto to vrijeme Tuđman bilježi u svome dnevniku da ga ponovno nepoznate osobe počinju kasno noću zvati telefonom:

 „Nedjelja navečer u 22.30.

Telefonski poziv; ženski glas: 'Uskoro će vas magla progutati'?!?

(…)

„Ponedjeljak, u 23.25

Isti glas: 'Još ste živi?'

Žele me otjerati?!

Ili izludjeti?!

Metode iz 1971.!! Pred uhićenje.

Prijete i unucima: Sirotice, što ćete vi…“

(F. Tuđman, Osobni dnevnik 1984.-1989., str. 244-245.).

Tuđman navodi da mu je poštom iz Madrida stigao časopis El Global u kojem je donesen članak o Jugoslaviji, a u njemu se navodi da je on (Tuđman) optužen kao nacionalist jer se kao povjesničar suprotstavio službenim brojkama o Jasenovcu…

Dara iz Jasenovca

I onda 40 godina poslije toga, 2. ožujka 2024. Jutarnji list objavljuje intervju s Lordanom Zafranovićem pod naslovom „Zlatni rez 42, priča o Jasenovcu bit će moj zadnji film. Očekujem skandal, ali to je zaslužio“. On veli da tu govori o „svome narodu koji je u jednom trenutku napravio užasno zlo. Ja sam svjedok, a imam alat koji se zove film i pokušavam da ga upotrijebim da bih rekao: 'Oprostite u ime mog naroda, svjesni smo toga što smo napravili' (...) Skidam tu ustašku košulju sa sebe filmom, drugačije ne mogu jer nisam političar.“

Dočim, nakon fijaska skupog uratka „Dara iz Jasenovca“, koji je srbijanska Vlada izdašno financijski pomogla, koji je prikazan u udarnom terminu RTS-a, prije emitiranja u kinima, čime je dano na znanje da je riječ o sudbonosno važnom projektu, uslijedio je hladan tuš.DaraizJasenovca I dok su srbijanski „zvaničnici“ predstavljali film konačnom pravdom za sve ubijene u Jasenovcu gdje će svijet vidjeti njihove žrtve i pravo lice ustaških (hrvatskih) monstruma, ugledni svjetski kritičari ostali su šokirani banalnošću i prozirnom zloporabom nečijih žrtava u svrhu demoniziranja jednog naroda, Katoličke Crkve, poglavito kardinala Stepinca. Ono što je banalno do boli i nevjerojatno u isto vrijeme jest činjenica da su pojedini hrvatski nazovi filmski kritičari, vidjevši tolike negativne reakcije diljem etabliranih filmskih portala, također kritizirali taj film, ali na poznati jugoslavenski način. Primjerice, stanovit Samir Milla veli da je „Dara iz Jasenovca“ užasan film, ali se ne može poreći da su se „u Jasenovcu događali strašni zločini, da su djeca gušena plinom, ljudi ubijani maljem i klani velikim noževima“. Ali, autor ide i dalje. Govoreći o promašaju u koji je upao srpski redatelj Predrag Antonijević, Milla veli, pazi sad, da je to isto napravila „Oja Kodar u filmu 'Vrijeme za' ili Jakov Sedlar u 'Četveroredu'“. Reče ovo autor i nitko prstom da mrdne: ni filmski djelatnici, ni akademska zajednica, ni naši akademci, kulturni radnici, političari. Čak ni povjesničari koji su se ozbiljno bavili ovom temom ne spomenuše plin, maljeve i djecu, a ni sami logoraši. Naime, preživjeli logoraši nakon rata su izdali knjige o boravku u logoru, primjerice Đorđe Miliša „U mučilištu-paklu Jasenovac“ i Milko Riffer „Grad mrtvih“ također to ne spominju. Ali, njih obojica pišu o ciglani u kojoj su radili, o tvornici lanaca, o predstavama logoraša za vikende, o liječnicima koji se bore za život svakog logoraša, o posjetima Crvenog križa logoru. Zato su brzo nakon tiskanja ove knjige i bile zabranjene jer na scenu stupaju mrzitelji hrvatskog i srpskog naroda koji su na poticanjima njihovih međusobnih mržnja i lažne propagande očuvali svoju vlast kroz pola stoljeća.

Opet Zafranović: Djeca Kozare

Pitanje je zašto se u Srbiji snimaju ovakvi maliciozni filmski uradci i, također, zašto se u hrvatskoj javnosti pojavljuju kvazikritičari koji prvo moraju ispucati sve postojeće optužbe, mitove i laži o crnom jasenovačkom mitu, da bi tek onda mogli nešto reći o srpskim lažima. Prvo, politički vrh Srbije uglavnom zna da su te priče o Jasenovcu enormno fabricirane, ali njih ne zanima istina. Oni rabe već postojeće modele klevetničke propagande i izgrađenog crnog jasenovačkog mita, kako bi „zamutili“ povijesne istine i činjenice. Umjesto da se govori o tome tko je pobio 262 ranjenika u Vukovarskoj bolnici, ili 402 djece tijekom Domovinskog rata, tko je do smrti premlaćivao naše logoraše ili silovao tolike naše žene po srpskim logorima, oni nas žele dovesti pred situaciju da se opravdavamo za Jasenovac. Za tu rabotu oni trebaju suradnike u Hrvatskoj čime lažne optužbe dobivaju na svojoj vjerodostojnosti. Isti je slučaj sada sa Zafranovićem: kada je „Dara iz Jasenovca“ doživjela fijasko, uskrisuje se osamdesetogodišnji Zafranović  kao pouzdani 'svjedok' o zločinima Hrvata! Stariji se jamačno i danas sjećaju gnusnih scena iz njegovih ranijih uradaka, a poglavito je bila komentirana scena iz njegova nagrađivanog filma „Okupacija u 26 slika“ u kojoj ustaše zabijaju čavle u glave zarobljenika. Djeca KozareKoncem 2021. srpski su mediji javili da je Zafranović novu inačicu svog filma o Jasenovcu „Djeca Kozare“ predstavio patrijarhu SPC-a Porfiriju i tadašnjoj ministrici kulture Srbije Maji Gojković. Porfirije je na svom Instagram profilu o tom sastanku napisao: „Tema apsolutnog zla, čija je manifestacija logor Jasenovac…“.

A na IMDB-u također možemo pročitati najavu filma „Djeca Kozare“ koji se snima te aktere toga uratka. Tako se o radnji filma navodi da film govori o stradanju djece u koncentracijskom logoru Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata u NDH, fašističkoj državi na tlu današnje Hrvatske. Producenti filma su Arsenije Diklić, Lordan Zafranović i Uroška Tatomir. Za Urošku Tatomir mediji navode da je Zafranovićeva partnerica s kojom je u Banjoj Luci predstavio leksikon o uspješnim Srbima. Glumačka ekipa je odabrana, ako je vjerovati IMDB-u, onako šaroliko-jugoslavenski: Predrag 'Miki' Manojlović, Anica Dobra, Milan Marić i brojni drugi srpski glumci. Tu su međutim i poznati hrvatski glumci Leon Lučev, Rene Bitorajac, Bojan Navojec i dr. Ne znam bi li bilo nepristojno upitati ima li itko s hrvatskim glumcima porazgovarati u smislu motiva sudjelovanja u jednom uratku koji iznova, ovoga puta s hrvatske strane, sudjeluje u suludom projektu lažnih činjenica, koje dodatno bacaju ljagu na hrvatski narod, izazivaju mržnju kod Srba i impuls osvete. Arhivska građa o kozaračkoj djeci nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, a velik broj djece s Kozare preživio je zahvaljujući Zagrepčanima, kardinalu Stepincu i bolnicama u koje su bila smještena. Na žalost, mnogo je djece umrlo od tifusa i pokopana su na Mirogoju, ali se njihova imena do danas nalaze na popisu jasenovačkih žrtava.

Tuđman u knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“ iz 1989. iznova razotkriva „mitske podloge različitih teorija o genocidnosti Hrvata“ i to kod vodećih jugoslavenskih povjesničara onoga vremena: V. Terzića, V. Krestića, V. Dedijera, Memoranduma SANU iz 1986. On upozorava na prijeku potrebu objektivnih istraživanja o ratnim žrtvama pojedinih logora uključujući i Jasenovac. Tuđman pri tome ističe: „Zločini i ustaša — kao i četnika ili bilo kojih subjekata na drugim mjestima ili drugim vremenima — neće izgubiti na 'veličini' zvjerstava ako ih se prikaže onakvima kakvi su bili. Upravo monstruoznim umnožavanjem postiže se suprotni učinak: na jednoj strani zbog očite neuvjerljivosti, a na drugoj strani zbog poticaja još iracionalnije mržnje“ (Bespuća, str. 316).

Mirko Ćosić

Čet, 18-07-2024, 07:29:07

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.