»Priručnik za život u Hrvatskoj«
»Nisam povjesničar ni znanstvenik, nego običan mali čovjek koji je u dobroj namjeri napisao ovu knjigu s vrlo kompleksnim temama«, povjerio nam je nagrađivani književnik Miki Bratanić nakon što je krajem veljače u Matici hrvatskoj u Zagrebu predstavio svoju novu knjigu »Priručnik za život u Hrvatskoj«. O knjizi objavljenoj u nakladi ogranka Matice hrvatske u Splitu i sunakladi zagrebačkoga Fakulteta hrvatskih studija uz autora su tada govorili predsjednik Matice Miro Gavran, umirovljeni docent s Hrvatskih studija Stjepan Šterc i tajnik za Matičine ogranke Mihovil Antić, koji su pritom naveli da je riječ o ukoričenju serijala članaka koje je taj publicist, producent i član Društva hrvatskih književnika objavljivao od 2018. na portalu »Narod.hr«.
Inženjer strojarstva kojega je životni put odveo u sektor informacijskih tehnologija u hotelijerstvu rado se odazvao na razgovor za Glas Koncila, otkrivši kako je došao na ideju da istražuje i piše o povijesnim kontroverzama, ali i o važnosti očuvanja baštine.
Opasnost oprosta bez istine
Rođeni Splićanin odrastao u Vrbanju na Hvaru svojom je novom knjigom nastojao demistificirati tabu-teme, rasvijetliti povijesne istine i razlučiti istine od laži. »Poznavanje povijesti čovjeku omogućava da vidi što se događa u sadašnjosti i da predvidi budućnost«, kaže Bratanić i napominje da je čitatelje nastojao potaknuti i na stvaranje vlastitoga mišljenja o povijesnim događajima, ali i onima koji se danas zbivaju u domovini. Istaknuto su mjesto u njegovu istraživanju stoga dobile uloga jugoslavenske politike u sprječavanju ostvarivanja želje hrvatskoga naroda za uspostavom vlastite samostalne države Hrvatske te povijest velikosrpske agresije i zločina.
»Povijesne laži i manipulacije kojima je bio cilj motivirati mržnju prema Hrvatskoj, a time i agresiju na nju, i dalje su prisutne u društvu. Angažirao sam se i uz pomoć portala ‘Narod.hr’ poslao poruku. Kao kršćani trebali bismo svjedočiti istinu. Ako to ne činimo, upitna je naša vjera. Poziv na oprost i zaborav velikosrpsko-jugoslavenskih zločina opasnost je za društvo jer velikosrpsko-jugoslavenska politika ne oprašta i ne zaboravlja ni ljubav prema Hrvatskoj ni želju za njezinim postojanjem«, tvrdi književnik.
Dva lica »istinske ljubavi«
S druge strane, nikomu u Hrvatskoj ne pada na pamet zatražiti od naroda da oprosti ustaške zločine ili da ih zaboravi, primjećuje Bratanić. »Zaboraviti istinu, a prihvatiti laž, bio bi poraz dobra i pobjeda zla.
Kao kršćani možemo oprostiti onima koji oprost traže, koji su spremni pokajati se i učiniti pokoru.« Nagoviještajući kakvo nadahnuće stoji iza njegova istraživanja povijesti, autor ističe da i njegovo ispisivanje sadašnjosti pogoni – ljubav. »Ljubav prema povijesti i želja za istinom usmjerile su me da istražujem prošlost i tragam za onim što nam je desetljećima bilo skriveno i zanemarivano. Ljubav i istina temelj su života i vjere. ‘Da nije jubavi, ne bi svita bilo’ pjevali su naši stari, ali samo istinska ljubav može biti pokretač dobra u svijetu.« Za autora s više od 30 godina književne prisutnosti ta »istinska ljubav« ima dva lica. »Proučavao sam povijest borbe za Hrvatsku i njezinu patnju u toj borbi kroz posljednje stoljeće te bilježio i objavljivao ljepotu običaja, tradicije, baštine i jezika.«
Svjetski doseg s najmanjima u srcu
Upravo je običajima, tradiciji i baštini posvećeno Bratanićevo životno djelo, projekt »Priča o konobi« koji je Ministarstvo kulture ovjenčalo proglašavanjem autorove obiteljske konobe zaštićenim kulturnim dobrom Hrvatske. »’Pričom o konobi’ kroz prizmu sam težačke konobe ispričao lijepu priču o nama, o Hrvatskoj, o baštini, kulturi, tradiciji, običajima, mnogim nacionalnim i svjetskim kulturnim dobrima, a osmislio sam i multimedijalnu prezentaciju kojom sam tu priču predstavljao po čitavu svijetu.« Svjetski doseg Bratanićeve priče pokazuje i medalja »Marko Polo« za promicanje putovanja i turizma na osnovi autentične baštinske priče koju mu je dodijelilo Međunarodno udruženje novinara u turizmu. No u srcu su te priče i najmanji.
»’Priče iz konobe za djecu’ jedna je od ukupno četiri knjige o temi konobe. Riječ je o edukativnoj priči koja djeci pomaže cijeniti i poštovati baštinu koju su im ostavili predci.«
Utapanje u svijetu i povratak iskonu
Uz spomenutu nagradu, Bratanić je dobitnik priznanja za doprinos povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske te Osobne nagrade Grada Staroga Grada. Neodvojiva je ta nagrada od sedam njegovih zbirki poezije pisanih dijalektom rodnoga Vrbanja, splitskom urbanom čakavicom i standardnim hrvatskim jezikom, ali i od bogate sakralne pučkopjevačke građe Vrbanja koju je prikupljao. »S pučkim pjevačima iz Vrbanja snimio sam četiri nosača zvuka te zabilježio 127 napjeva. To je nacionalna, ali i svjetska baština, jer su neki napjevi dio procesije ‘Za križen’ koja je na UNESCO-ovu popisu zaštićene kulturne baštine.«
Premda je jedan od spomenutih nosača zvuka bio i nominiran za glazbenu nagradu »Porin« u kategoriji najboljega albuma duhovne glazbe, Miki Bratanić ne skriva svoju zabrinutost za baštinu. »Narod se udaljava od svojega iskona. Bilježim tragove njegovih predaka i ostavljam mu ih sačuvane. Možda im se narod nekad i vrati. Očito je da zanemarujemo baštinsku prepoznatljivost, a utapamo se u unificiranosti i globalizmu. Nužno je upozoravati na opasnost od trendova, prihvaćajući potrebu čovjeka da se prilagođava svijetu, ali ne pod svaku cijenu.«
Tri glagola književnoga »ostanka«
Premda je Miki Bratanić poznat po povijesnim romanima »Korijeni« i »Otok u plamenu« o zločinima fašista na Hvaru 1943., najnovijom je knjigom završio, kaže, svoj »povijesni aktivizam«. »Potreban mi je mir i odmor te bih se vratio poeziji i konobi. Želio bih da moja djela budu trajno dostupna čitateljima u klasičnoj formi tiskane knjige. Citirat ću odgojiteljicu koja je govorila nama roditeljima: ‘Govorite svojoj djeci, pa i kad vam se čini da vas ne slušaju. Nešto će ostati.’ Govorim, pišem, objavljujem. Nešto će valjda ostati.«
Sandra Brambilla
Glas Koncila