Hrvatska pred obrambenim i sigurnosnim izazovima

Ministar obrane Ivan Anušić ima osjećaj za pravi trenutak. Na 32. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske pred Hrvatskim saborom skicirao je svoje viđenje Hrvatske vojske i nekoliko prioritetnih poteza za njezino jačanje kako bi mogla odgovoriti na obrambene i sigurnosne izazove s kojima se kao država i društvo suočavamo i još ćemo se više suočavati.

Naizgled, riječ je o samorazumljivim potezima. Jedan od najavljenih prioriteta povećanje je plaća i socijalne sigurnosti, što će osnažiti motivaciju vojnika, i onih koji su već u sustavu i onih koje nastoji privući u profesionalnu vojsku. Djelomično je najavu već ostvario promjenama unutar sustava (promjena koeficijenata i sl.), podizanjem dnevnica vojnicima u stranim misijama, a do kraja godine najavio je 40-postotno povećanje plaća svim vojnicima. Teže je shvatljivo da je sustav bio toliko neuređen da profesionalni vojnici dosad zbog zakonske neusklađenosti nisu mogli iz vojske izravno u mirovinu jer je dobna granica za njihovo umirovljenje u sustavu bila 45 godina, a dobna je granica za mirovinu pedeset godina. Slično je bilo s plaćama i dnevnicama vojnika u stranim misijama, koji su u pravilu (bili) najslabije plaćeni među svojim kolegama iz NATO-a. Rezultat nebrige za ljude iskazuje se pak kao sve nezadovoljnija i slabija vojska te smanjivanje broja mladih koji žele u vojnike. I to u uvjetima kad obrambeni izazovi rastu.

Korak u pravom smjeru

Druga je ministrova važna najava dovođenje vojske u Beli Manastir do kraja 2026. godine. Stacioniranje HV-ove postrojbe u Baranju šalje dvostruku poruku: poruka je to o hrvatskoj državnoj prisutnosti u Baranji – i Beogradu i Budimpešti – koji (i) taj prostor danas nastoje osvojiti mirnodopskim sredstvima (investicije, kultura, sport). Još je važnija poruka domaćem stanovništvu: da nije zaboravljeno i da ondje ima budućnost. No da bi poruka bila uvjerljiva, nužno je ulazak vojske integrirati s demografskom obnovom i ekonomskim razvojem u smislen državni projekt.

Naime, niti se ozbiljna vojska može stvarati na račun ekonomije niti se stabilna ekonomija može razvijati na račun obrambenog sektora. To mora biti integrirani projekt. A osobito bi u maloj i sigurnosno krhkoj državi kakva je Hrvatska to trebao biti nadstranački projekt o kojem postoji državni konsenzus. Svojim žurnim mjerama ministar Anušić u kratkom je roku učinio korak u pravom smjeru. A i njegov HDZ i ozbiljna oporba pokazali bi političku zrelost da te žurne mjere ne upotrebljavaju kao predmet ispraznih predizbornih prepirki, već kao početak iskazivanja zajedničke odgovornosti za državnu obranu i sigurnost koja bi napose trebala rezultirati i političkim konsenzusom o uvođenju najprimjerenijeg oblika obvezne vojne obuke. I sve bi to trebalo činiti brzo.

Predvorje NATO-a

Ne samo zato što države koje su godinama zanemarivale svoju obrambenu moć, poput Njemačke, Austrije ili Švedske, prepoznaju izazove i ubrzano jačaju svoju vojsku. Ali i zato. Ponajviše zato što je Hrvatska danas predvorje NATO-a, sa susjedstvom u kojem svoje ekspoziture imaju i Rusija i razni džihadistički pokreti. A i susjedi nisu bez ambicija. Nema straha da će nas u jurišu napasti gazda Mile Dodik sa Zoricom Brunclik, nakon vojne parade bez vojske u Banjoj Luci. Ali teroristički upad neke džihadističke skupine ili srpsko-ruske navodno paravojne skupine ne može se isključiti. Ne može se isključiti ni uporaba vojske u odvraćanju ilegalnih migracija.

To je stvar okolnosti i političke odluke, bez velikih očekivanja od Bruxellesa. Jedan od likova koji su u Europskoj komisiji (kao potpredsjednik) zaduženi za unutarnju sigurnost, migracije i promicanje europskog načina života zove se Margaritis Shinas. Proljetos se spominjao u aferi ‘Qatargate‘ koja je samo malo razotkrila kako Katar kupuje eurokrate. Katar inače slovi kao glavni financijer džihadističkih pokreta. Posljednjih ste dana Shinasa možda zapazili po originalnom prijedlogu da na europskim izborima angažira američku pop-zvijezdu Taylor Swift. Usađen u briselsku birokraciju još potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, Shinas, koji je službeno član grčke (navodno) konzervativne Nove demokracije, toliko je izgubio kontakt sa stvarnošću da je previdio kako bi glasači Taylor Swift jamačno glasovali za protivničke zeleno-lijeve političke opcije. Ili mu možda više i nisu protivničke? I zato se Hrvatska mora ozbiljno pobrinuti za svoju obranu i sigurnost. Ne čekajući da shinasi progledaju. Što nije moguće. Ili da budu poslani u povijest. Za što treba vremena.

Višnja Starešina
Lider