Papin govor ide u svemir

Sveti Otac šalje poruke u svemir, čitan u teletekstu, a i one koje šalje na puno bliže zemaljske adrese malo tko otvara.
Kakva je situacija, možda se prije javi netko iz svemira

- Zanimljiv ti je onaj razgovor s Kožarićevim Matošem. Samo, zabrinjava dugotrajnost njegove aktualnosti kojoj kao da nema kraja... Pa i ono spuštanje na dno dna s htv-svrakama što cvrkuću. Mislio sam, nastavit ćeš, a ti prikočio. Ne razumijem, nisi dosadan, pismen si, pa i na dijalektima, ne daviš, iako nisi baš za funkcionalno nepismene. Materijala imaš za bacanje, sigurno još zapisuješ. Iskrcaj ga, ali ne čitaj komentare, nikako!

Zateka me malo moj jedini poznati osvrtnik i već bolesno stalni pratitelj dnevnih zbivanja. Nisan ga tija gnjavit objašnjenjima, ali nagna me da bacin oko na spomenuto cvrkutanje i razgovor.

Čitan površno jedan put, pomnije drugi put... i kažen u sebi: a šta bi još triba reć oli napisat, a da to već nisan učinija? Pa sve je unutra, švedski stol, svako se može poslužit čime želi, svaku rič i rečenicu svatit kako oće i uzet šta oće iz toga špeceraja. Virojatno je to bija razlog šta mi se više nije dalo objavljivat bilješke koje san i dalje skuplja.

Na to me malo navela i ona poznata Molièrova iz „Građanina plemića“ ... (Kako ovo štivo sigurno neće čitat prosvitljeni cro-asan-tisti) rečenicu neću navodit u originalu već u mogućemu prijevodu malomišćanskoga Cervantesa, pa bi onda mogla glasit ovako: „Zbog vaši lipi očiju, krasotice bajna, umiren od jubavi.“   

I sad riči iz te izjave jubavi lipoj markizi privrćite, obrćite, mišajte ih onako ka šta žicari na pazaru motaju one tri škatule šuverini dok ih policija ne rastira, pribacajte ih u sridinu pa iz sridine naprid nazad, njihov se sadržaj neće minjat, uvik će bit jednako pune ka da su iz predizborne kampanje: za koju god škatulu da se opridilite, pare će pokupit žicari...

Ali vatra se ne smije gasiti, treba je održavati, pa i kad je riječ o samo naizglednim dnevnim banalnostima, uvjerava me i na kraju nagovorija... i sami vidite na što, a je li se isplatilo?... 

Zašto je reka da nikako ne čitan komentare koje inače ne čitan? Tu preporuku nisan posluša, nisan moga odolit. Zbilja, više od trideset reagiranja ili takozvani komentara ispod teksta „Dno dna ili kad svrake cvrkuću“. Ja zoven kupe, a „komentatori“ vraćaju špade! Devedeset posto njih raspravlja o cvrkutanju svraka! I to vrlo ozbiljno! Jesan li to slučajno zaluta na neki međunarodni ekološki skup ornitologa svrakofila pod visokin pokroviteljstvom zemaljske vlade? Pa niko od uvaženi komentatora nije stiga pročitat ni jednu jedinu rič dalje od naslova! Tek tri-četiri potpisnika pročitala su tekst do kraja. Po kraćen reagiranju vidi se da su skužili. Fala in. Jedan je čak bija i malo opširniji uz pohvalu i savjet da nastavin i natuknutu zamjerku da ne poznan jezik koji se govori od Kruševa do južnoga ulaza u tunel svetoga Roka. U pravu je, ali nisan ja kriv šta san se rodija s prston u moru.  

Bila bi prava šteta, a ne bi bilo ni lipo, ovu ornitološku epizodu završit sa svrakama kad je tu slavuj koji, slušajte dobro, kriješti! To san dozna pretprošloga lipnja, u šest i po ujutro, kad san slučajno naletija na tv-„Snove koji se mogu kupiti“. U rječnicima slavuji biglišu ili pjevaju, na televiziji kriješte. Ko to može platit, a zamalo san izgubija tu bilješku!

Red je da van izložin i nikoliko lipi primjeraka hrvatske javne ministarske, dužnosničke, zastupničke, voditeljske, novinarske i ostale visokostručne javne pismenosti, ka prilog na koji se niko neće osvrtat u rasplamsaloj raspravi o predloženom uvođenju Zakona o hrvatskom jeziku. Raspravi koju će voditi i spomenuti društveni uglednici!...

Teletekst: „Drama prema istinitoj priči!“ Ako se ne varan priča obično nastaje prema istiniton događaju, osim ako se ne događa na televiziji Lipe Naše.

„Što o nesreći imaju za reći.“ (Nova, vijesti, 17.00, utorak, 6. prosinca - primjer koji nije iznimka). ZA plus INFINITIV! jedno od najčešći jezični rodoskvrnuća  kojemu možemo pridružit uporabu odnosne zamjenice KOJI. (Za one koji su zaboravili ili možda nisu znali: infinitiv je neodređeni glagolski oblik u službi svijetle budućnosti).

TV-dnevnik u 19.00: voditelj pita sindikalista: „Jeste li ovakve argumente POTEZALI kad ste“... Sićan se da smo ka dica pomagali ribarima izvlačit mrižu potezanjem... koji put čak i za kilo srdela...

Sabor, državni tajnik: „Slijedom svega NAPRIJED navedenog... Bi li ta rečenica mogla glasit i ovako, a da ne izgubi smisao: „Tijekom svega što još nisam rekao“!?... Ili, „što ću tek reći“...     

„Koliko nam je tolerancija bliska i koliko je UPRAŽNJAVAMO...“ (voditeljica emisije „Kod nas doma“, 16. 11. 2022, u 17.45). Simpatična dama, lijepog osmijeha, s ukrasnim cvikerima... Moran priznat da ne znan šta na hrvatskom znači rič upražnjavati, i zašto mi je kad sam je čuo pala na pamet izreka: „peri ruke prije jela, peri posli ispražnjenja tijela“. Možda zato šta se razlikuju ka upražnjen ispražnjen, mokar suv, crn bil...

Zakon o Jeziku dospio i u Peti dan. Raspravljaju dvije dame i dva gospodina. Oni su za. Barem prema onome što su rekli. Dvije dame teoretiziraju. Posebno opširno dama s prekrasnom dürerovskom frizurom. Ništa ne razumin, a nisan siguran bi li mogla ponovit ono šta je rekla. Ipak, izložit ću se opasnosti i vratit iz postmodernog globalizma u ravnozemljaški romantizam. A vi prosudite jesu li ovi stihovi za miješani otpad: ... „Po njemu si sve što jesi/bez njega si bez imena/bez djedova bez unuka/po jeziku dok te bude/i glavom će tebe biti!“

Pa tko si ti da govoriš o jeziku, može se sad javiti neki svrakofil ili autor iz „naprijed“ spomenitih primjera. Ti pišeš ne znan, umjesto ne znam. U pravu je, pa ću prekinut i spomenut samo izraz molim lijepo koji je dobio vritnjak iz hrvatskog jezika i zaminjen sluganskim hvala vama na pozivu. To po prilici izgleda ovako.

TV-voditelj: - Hoće li biti kiše sutra?

Gost: - Sutra možda ne, ali prekosutra bi moglo padati.

TV-voditelj: - U cijeloj zemlji?

Gost: - Ne, samo na sjeveroistoku.

TV-voditelj: - Hvala na razgovoru.

Gost: - Hvala vama na pozivu.

Sličnom načinu komuniciranja nedavno se u Dnevniku u 19.00 (28. 11. 2023.) priklonio i ministar gospodarstva. Ministar novinaru:

- Ja bih vam postavio kontra pitanje, ako se nećete na mene naljutiti...           

Tako je to kad ministar ne prođe ministrantski staž. Htio ne htio moraš se zapitat - pa ko je u spomenutoj verbalnoj razmjeni bio ministar!?     

Ovi komadić karte posebno mi je drag, a skoro san ga izgubija. Teletekst od 28. ožujka 2023. godine: „Papin govor ide u svemir!“

Znate li kako se to u Dalmaciji kaže? U vitar.

Papa šalje poruke u svemir, a i one koje šalje na puno bliže zemaljske adrese malo tko otvara. Kakva je situacija, možda se prije javi netko iz svemira. Nikad se ne zna.

„Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost; onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost“, prepisa san iz jednog „mainstream“ medija na hrvatski način. Šta sve možeš očekivat kad tom navodu dodaš da ima djece koja slušaju dvije potpuno različite interpretacije naše nedavne prošlosti?

Zašto kaže: na hrvatski način, možda se pitate? Pa zato šta bi svi naši malo i nano tiražni mainstream mediji, dnevni i ostali, mogli zatvorit butigu kad bi se oslanjali na lovu od čitatelja ili gledatelja, a ne na onu od oglašivača, propagande i ko zna od čijih sve interesa za manipuliranjem... A može li „malo ili nano“ odražavati prevladavajuća mišljenja, utjecaje i aktivnosti, svjetonazor koji dijeli većina stanovnika nekog područja zajednice, kulture?... kako po prilici glasi određenje značenja – „mainstream medij“?

Istina, nismo iznimka, ali to nije velika utjeha.

„Kako reformirati školstvo da nam djeca nauče kritički razmišljati?“, neko je na prošlu Cvjetnicu, u dva popodne, postavio pitanje na televiziji. Odgovor je jednostavan: pa tako da djetetov učitelj slobodno i kritički razmišlja i radi. Da, ali koliko je taj jednostavni odgovor i provediv?

Zato ću, ka ministar, postavit kontra pitanje: „Koja to vlast obožava građanina koji slobodno i kritički razmišlja, govori i radi i šta u tom smislu znači svaka nova reforma obrazovanja?“

Pitanje je retoričko, ne morate odgovarat, a i nije red da van baš na kraju dižen tlak.

Dosta za ovi put. Možda i previše.

Ivo Klarić