Utjeha učitelja Stepinca

U mjeri u kojoj je za hrvatski narod, a posebno za katoličke vjernike koji mu pripadaju, važan bl. Alojzije Stepinac trebala bi se mjeriti važnost objavljivanja ne nečega o njemu, nego nečega što je njegovo. Kada Stepinacbi neki narod među svojim velikanima imao osobu koja desetljećima nakon smrti taj narod povezuje, okuplja, osvjetljava mu obraz, pred Bogom zagovara i na više ga načina duhovno ujedinjuje – kao što to hrvatski ima u bl. Stepincu – taj bi narod zacijelo kulturnom, društvenom i nadasve duhovnom senzacijom proglasio objavljivanje gotovo 300 stranica izvornoga teksta te osobe i pitao se što ta novoobjavljena riječ za njega danas znači. Moglo bi se postaviti pitanje zašto je trebalo proći gotovo sedamdeset godina da se tek ovih dana objavi 39 propovijedi zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca, koje su dosad bile poznate samo nekolicini odabranih. Zašto se, nadalje, tek 63 godine nakon smrti i 25 godina nakon Stepinčeve beatifikacije mogla široj javnosti otvoriti nova riznica originalnoga i autentičnoga naučavanja u Krašiću zatočenoga nadbiskupa Stepinca? Djelomično je odgovor na to pitanje dao osobno nadbiskup Stepinac kada je, prema povijesnim izvorima, iz poniznosti odbio da se te propovijedi tiskaju sredinom pedesetih, još za njegova života, a oporučno ih je, kako je na zagrebačkom predstavljanju u utorak 7. studenoga rekao postulator kauze mons. Juraj Batelja, ostavio bosonogim karmelićankama u Brezovici.

No odgovor na pitanje zašto se objavljuju tek sada donekle se krije i u današnjem vremenu u kojem napokon to novo i nadasve potrebno Stepinčevo naučavanje dolazi do vjernika.

U ovom je času možda najvažnije otkloniti zamku paušalne ocjene da je riječ »tek« o propovijedima koje je kardinal Stepinac pisao na litanije Presvetoga Imena Isusova. Doista, u tim tekstovima nema ništa političkoga, ne nose neku nacionalnu napetost, oni nisu izravni obračun sa sustavom koji je zatočio njihova pisca, s komunističkom ideologijom i drugim režimima. U njima nema nikakve gorčine koja bi začinila tekst ili sažalijevanja koje bi izazivalo emocije čitatelja. I baš zato ti su tekstovi danas važni jer oslobođeni su svega onoga zbog čega bi bl. Stepinca tkogod želio proglasiti političkim aktivistom, vođom naroda, pukim karitativnim djelatnikom i nekom »povijesnom ličnošću«. Svako takvo sužavanje bl. Stepinca pogubno je za istinu jer on je prije svega bio vjernik, katolički svećenik, nadbiskup i križkardinal, duhovni otac povjerenim mu vjernicima i pravi sin Katoličke Crkve. Onima koji zlorabe njegov lik malo će značiti, a zapravo je prevažno, to što je riječ o propovijedima u kojima na brojne načine otkriva presveto Isusovo Ime preko kojega je otajstveno izazivao duhovnu preobrazbu ljudi svojega vremena, i preko kojega potiče na preobrazbu čovjeka današnjega doba, ali i na preobrazbu naraštaja koji dolaze.

Upravo takva Stepinčeva naučiteljska riječ o živom Kristu potrebna je u današnje doba kada čak neki i u Crkvi troše snage da bi se mijenjao nauk – a da nemaju nikakve sigurnosti da bi ikoji njihov prijedlog povećao vjeru u Božjem narodu. U doba kada i u društvu neki populisti čerupaju kršćansku vjeru kako bi je ogolili od Krista, kada se po metodi »kruha i igara« države tobože brinu za materijalno blagostanje građana, a oni im naočigled postaju duhovna siročad – blagotvorno ponovno dolazi Stepinčev (za)govor. Jer ne će čovjeka i društvo istinski spasiti ni količina naoružanja, ni količina novca, ni lukavost u političkim igrama i drugim borbama za vlast – nego uvijek i samo vjera u Krista. Sve što suvremeni svijet, pogotovo Zapad, ima na istinski ponos, utemeljeno je na vjeri u Krista, a u mjeri u kojoj tu vjeru odbacuje ili njome manipulira, srlja u propast. Zato je danas, zasigurno otajstveno, Stepinac došao u pomoć hrvatskomu vjernomu narodu po svojoj utješnoj pastirskoj riječi. Čini se da količina svega njegova naučavanja koje još čeka na objavu sugerira da svijetu ne dolaze lakša vremena. Zato, Stepinčevim riječima, sveta je dužnost upoznati »Isusa našega« jer samo »On može točno pokazati put, kojim imamo ići iz vremenitosti u vječnost« i »samo On može dati potrebna sredstva, da ne klonemo na tom putu«.

Branimir Stanić
Glas Koncila

Ned, 14-07-2024, 09:29:21

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.