Poštovani čitatelji, prof. dr. sc. Željko Jeričević, osim za hrvatske članke nije manje zainteresiran ni za objave iz američkih listova, za članke u kojima pronalazi slobodnomisleća stajališta koja su usporediva, korelativna i važna za Hrvatsku. Nudimo vam prijevod članka prof. Anthonyja Esolena, koji je relevantan za naše prilike iako je napisan za Amerikance. Ovo je prijedlog dr. Jeričevića, jedan od takvih članaka, a izvornik pronađite na poveznici.

Antony Esolen: Snovi nevažnih

Kada ćemo se mi "marginalci" suprotstaviti korporativnim divovima i opet se ponašati kao Amerikanci? “Ovdje smo da vam pomognemo mrziti prošlost vaše zemlje koliko i mi mrzimo našu.”

Tako zamišljam izjavu izaslanika Europske unije, ili običnog američkog učitelja u javnim školama, ili predstavnika Facebooka, Googlea, Johnson & Johnsona, Disneya ili neke druge multinacionalne korporacije a svećenik moje Amerikavlastite Rimokatoličke crkve smiješi se u blizini, dok avangarda društvenog raspada i raspada obitelji, ljulja kadionice koje pale papirnate dolare i franke, lire i zlote u svim duginim bojama.

Naravno, to je samo san, ružan san. Na kraju svijeta, rekao je čovjek za kojeg moja crkva vjeruje da je utjelovljeni Bog: sve će skriveno izaći na vidjelo. Zaboravite kugu, glad i rat. To je dovoljno da se kosa naježi, a meso oblije hladan znoj. Zamislite da morate reći istinu.

Što je istina o mojoj zemlji? Teško mi je u srcu. Kad sam bio dječak, želio sam da cijeli svijet bude više nalik Americi. Ne u njihovim narodnim običajima i svakodnevnim životima, već u njihovoj ljubavi prema slobodi i onoj slobodnoj i veseloj velikodušnosti koja je Amerikanca označavala kao mladog - i ponekad naivnog - kamo god je išao. Kad sam bio vrlo mlad, putovao sam kroz Italiju, iako su mi svi preci bili Talijani a ja sam bio tamnokos i tamnoput kao i svi, nešto o meni, način na koji sam hodao, način na koji sam držao glavu, obilježilo me kao Amerikanca - kao nekog tko ima kamo otići. To mi je rekao stariji američki turist dok se zaustavljao u autu iza mene, u Asiziju, pitajući me za put. "Hodaš kao Amerikanac", rekao je.

Čak i tada, sumnjao sam da je to zaista dobra stvar. Ali obilježava li to sada Amerikanca? Volio sam prošlost svoje zemlje, iako je bila zasjenjena velikim grijesima, kao što će biti prošlost svake nacije; kao što će biti preci svake osobe; kao i svaka živa osoba. Ali što bi to sada značilo za Italiju, Irsku, Poljsku ili Rusiju da navedem samo nacije čiji su sinovi i kćeri naseljavali grad u Pennsylvaniji u kojem sam odrastao, da više nalikuju Americi?

Opet, kad sam bio dječak, pregledavao sam enciklopediju i volio sam gledati Sjedinjene Države na čelu ovog ili onog područja proizvodnje, poljoprivrede ili rudarstva; Amerika je bila veliki proizvođač robe u svijetu. Ali što je sada naš najveći izvoz? Ne znam. Možda pornografija. Moralno, što je to? Društveni raspad i raspad obitelji? Amerikanci to nisu izmislili. Europa već dugo napreduje u tom pogledu, sa svojim padom nataliteta. Ali odakle sada dolazi energija za to raspadanje?

Nije prirodno mrziti prošlost svog naroda. Prirodno je to cijeniti, kao što je prirodno čuvati uspomene na svoje bake i djedove, koji su preminuli. Pričati priče o njima, opraštati im grijehe i hvaliti njihove vrline. Irci bi trebali biti više Irci, a ne manje, Talijani bi trebali biti više Talijani a ne manje. Kakva bi to neljudska stvar htjela - mogla bi htjeti - da neselektivno globalno sivilo prekrije svijet, tako da bi na kraju jedino što bi Irsku razlikovalo od Italije mogla biti boja piva (na 17. ožujka dan Sv. Patrika)?

Odgovor nam je pri ruci. Oni koji to žele su oni, koji time materijalno profitiraju, stječući bogatstvo ili moć. Razmislite o malom kantonu Appenzell u Švicarskoj kao o analognom odnosu prema švicarskoj naciji, prema Europskoj uniji (čija Švicarska, na njezinu čast, nije članica), prema Europi i svijetu, kao o malom poduzeću koje se odnosi prema velikim tvrtkama u istoj liniji i prema poslovnim konglomeratima i multinacionalnim korporacijama, koje nisu dužne nijednoj državi i koje su daleko utjecajnije i moćnije nego što bi to bio bilo koji obični Kongres. Nego što bi to on mogao ikada biti. Čak i da Kongres uglavnom nije njihov lakej i poslušno oruđe. Bruxelles ne želi više da Appenzell bude Appenzell, nego što Disney želi da ljudi sami sebi organiziraju zabavu, da postavljaju vlastite predstave, kao što su to ljudi nekada radili, i ništa više od toga što NFL i televizijske mreže, koje vuku njegove konce, žele da ljudi organiziraju svoje nogometne lige, kao što su to ljudi nekad radili.

Mali ne će odoljeti ako ih uvjere da s njima nešto nepopravljivo nije u redu, ili da su bespomoćni pred velikima. Stoga je bitno da preziru svoju veliku prirodnu oružarnicu otpora i neovisnosti. Jedno od oružja je istinsko domoljublje, ljubav prema svom narodu i njezinim običajima, ne zato što su savršeni, ne zato što su najbolji na svijetu, ako to uopće ima smisla, već zato što su vaši a vi dugujete njima dug koji ne možete vratiti.

Drugo oružje je istinska vjera, snažan i postojan osjećaj za sveto, koji se može ustati protiv faraona i despota i reći: “Ova je sveto tlo. Izvan ovog tla možda ste moćni. Ovdje ste manje od prašine. Ovdje spada i obitelj – prirodna obitelj, otac, majka, djeca i svi oni koji žive u njezinim svetim predjelima, ujedinjeni u vjeri i odanosti i dalekovidnoj brizi za svoje opće dobro”.

Zamišljam obiteljske očeve kako ustaju i govore: “Ne trebamo te Google,” ili Kongres, ili Hollywood, ili Archer Daniels Midland, ili Nacionalno udruženje za obrazovanje, ovisno o slučaju. “Volimo svoje obitelji i svoju zemlju, i svoju povijest, ali ne volimo vas. Vi ste trolovi. Znamo to. Glupi ste i petljate kao trolovi i gdje god vam noga stane, sve uništava. Gubite se!"

Suštinski američki san o slobodi, naravno. Zar podređeni ne može sanjati?

Amerika tekst

O Anthonyju Esolenu

A. Esolen uvaženi je suradnik Center for American Greatness i profesor i pisac u rezidenciji na Magdalen College of Esolenthe Liberal Arts, u Warneru, New Hampshire. Dr. Esolen je viši urednik za Touchstone Magazine i suradnik za Chronicles. Redoviti je suradnik časopisa Crisis Magazine i autor mnogih knjiga, uključujući politički nepodoban vodič kroz zapadnu civilizaciju (Regnery Press, 2008.): “Deset načina da uništite maštu svog djeteta” (ISI Books, 2010) i “Reflections on the Christian Life” (Sophia Institute Press, 2013). Njegove najnovije knjige su “Reclaiming Catholic Social Teaching” (Sophia Institute Press, 2014.); “Braneći brak” (Tan Books, 2014.); “Život pod prisilom” (ISI Books, 2015.); “Prava glazba: Vodič kroz bezvremenske himne Crkve” (Tan Books, 2016.); “Iz pepela” (Regnery, 2017.); “Nostalgija” (Regnery, 2018.); i “Seks i nestvarni grad” (Ignacije, 2020.).

 

 

Odabrao i s engleskog preveo: dr. sc. Željko Jeričević
Uvodni tekst i korektura: Javor Novak

Uto, 7-12-2021, 18:22:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.