Pomirba?

Još od devedesetih kao teolog sudjelovao sam na puno konferencija i okruglih stolova na temu hrvatskog i srpskog pomirenja. Kada bih progovorio da je pomirenje kao veoma zahtjevan, ne samo politički, već, iz Šolapozicije žrtve, i psihološki i etički čin, da se u temelju toga procesa mora jasno definirati tko je bio agresor, a tko je bio napadnut; nakon toga salonski, lukrativni mirotvorci iz nevladinih udruga mlatnuli bi me s dva "argumenta".

Prvi je njemačko-francuski primjer nakon 2. svjetskog rata. Krasan argument, no pomirenje je bilo učinkovito i brzo baš zato što se znalo tko je bio agresor, a tko napadnut, tko je bio zločinac, a tko žrtva. Nijemci su se potom ispričali, Francuzi oprostili i krenulo se od prošlosti prema budućnosti. U slučaju hrvatsko-srpskog pomirenja taj temelj je do dana današnjeg izostao.

Naprotiv, Vučić, koji je i sam sudjelovao u agresiji na Hrvatsku kao Šešeljev šegrt, uopće ne smatra da je Miloševićeva i Šešeljeva Srbija izvršila agresiju na RH i BiH, naprotiv, njegov narativ je obrnut, da su se Srbi branili od povampirenih "ustaša", pa su usput etnički očistili okupirani teritorij od hrvatskog življa, poklali i pobacali ljude, civile, u jame od Vukovara do Škabrnje, tek toliko da zaštite "vekovne srpske zemlje", pa i Glinu u kojoj je Vučić "krasnoslovio" retorikom Voje Šešelja.

Velikosrpski mit

Na taj lažni, mitomanski velikosrpski narativ onda se prikače baš te nevladine udruge, koje kao primjer uzimaju njemačko i francusko pomirenje koje je bilo moguće jer se znalo tko je bio tko u 2. svjetskom ratu, pa vučićevski narativ do dana današnjeg zasole famoznom ravnotežom krivnje. Falsifikat do falsifikata, pa se ti miri s nekim koji je RH Srbijamir prihvatio tek kada ga se porazilo, a nakon poraza negira zlo koje je učinio, kojem, da je do mira, ispričao bi se i ispravio nepravde.

K tome, tijekom agresije na Hrvatsku srpski zločini su bili sustavni, institucionalizirani, planirani u Beogradu, dakle ratni zločini, dočim su s hrvatske strane zločini, vrijedni dubokog žaljenja, od Grubora do Varivoda, bili djelo pojedinaca, čin osvete ili čin hijena rata, iza kojih nije stajao nijedan hrvatski general, nijedna hrvatska institucija. To je razlika kao nebo i zemlja, između sustavnih ratnih zločina (!) od strane KOS-a JNA i četnika, te zločina u ratu (!) od strane pojedinaca iz skupina s hrvatske strane.

Drugi "argument" kojim bi me redovito mlatnuli, posebno mi je simpatičan, do dana današnjeg, a to je govor Ivana Pavla II. prigodom prvog posjeta Hrvatskoj i metafore rijeka, Dunava i Save, kao slike kojom je pozvao na pomirenje. Simpatično mi je bilo kada ljudi koji ne mogu smisliti papu, Vatikan i Katoličku crkvu uopće, kada im paše, postaju papskiji od pape i iz njegovih tisuću dokumenata i govora o miru izvlače samo ono što se uklapa u njihov relativistički narativ. Usput, tada sam bio blizu Ivanu Pavlu II., bio sam mu đakon.

Inače, dokumente Ivana Pavla II. koji govore o miru i pomirenju temeljito sam iščitao i objavio, prije "Oluje", znanstveni članak pod naslovom "Preduvjeti mira u novogodišnjim porukama Ivana Pavla II.". Naime, Katolička crkva je još 1968. godine na prvi dan nove godine ustrojila Dan mira, gdje bi pape, pa i Ivan Pavao II. govorili o preduvjetima mira, napominjem – preduvjetima! U što onda možemo sažeti nauk Ivana Pavla o miru i pomirenju? Kroz sve njegove govore za Svjetski dan mira provlače se dvije bitne sastavnice pomirenja koje glase: "Mir je djelo pravde" i "Mir je djelo istine". Dakle, za Ivana Pavla II. pomirenje je proces koji je nemoguće ili teško ostvariti, ako on ne počiva na istini i na pravdi.

Vapaj za istinom

Što se istine tiče, dovoljno je samo poslušati što govori, ne samo aktualna, Vučićeva, srpska politika, već i tamošnja Vuznanstvena zajednica, ili što govori aktualni dogradonačelnik Vukovara iz redova srpske manjine. Toliko o istini i koliko je službenoj Srbiji, ili istaknutim članovima, utemeljiteljima SDSS-a, poput Stanimirovića, do istine.

A što se pravde tiče, tko je odgovarao za Vukovar? Nitko. Za Ovčaru tek nebitni niži kadar. Je li Ratko Mladić odgovarao za Škabrnju? Ne! Što je s nestalima? Što je s desecima tisuća hrvatskih logorašica i logoraša koji su prošli torture i logore u Srbiji? Što je sa silovanim ženama koje gledaju svoje silovatelja kako slobodno šeću Vukovarom? Što je s ukradenim kulturnim i inim blagom? I, za Pupovca, što je s dr. Šreterom?

Mogao bih nabrajati do jutra koliko je žrtava koje vape za pravdom i istinom koje su, po mišljenju Ivana Pavla II., uvjet mogućnosti istinskog pomirenja, a ne tek političkog folklora. Ozbiljan proces pomirenja ipak je nešto drugo od paradiranja stratištima. Ako će dolazak Miloševića u Knin pokrenuti taj proces, Medveda u Grubore ili Plenkovića u Varivode, onda je to za pozdraviti. No gotovo je sigurno da neće, jer to ne treba prešutjeti baš zbog istinskog, a ne folklornog pomirenja, i Srbija i dio srpske zajednice u RH mora proći katarzu, otarasiti se mitomanije i laži, pogledati istini u oči, ispraviti nepravde. A hrvatska velikodušna pobjednička ruka, još od mirne reintegracije, stoji ispružena i čeka, čeka, čeka..., vjerojatno Godota.

dr. sc. Ivica Šola
Slobodna Dalmacija

Pon, 26-10-2020, 02:07:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.