Ideološke sluge na duge pruge

U Hrvatskoj nikad nije nedostajalo školskih primjera antidijaloške, površne i ignorantske svijesti koja prezire kršćanstvo. "Jutarnji list" je nedavno u manipulativnoj uređivačkoj perfidiji nadmašio i engleske tabloide, prvake zlobe i podmetanja, kad je izvješće o Papinoj katehezi na njegovoj prvoj ovogodišnjoj vatikanskoj općoj audijenciji, zlokobno naslovio -"Papa: ateisti su sluge paklene tmine". Ovdje nije riječ o uredničkoj interpretaciji neke misli iz teksta, nego o zlonamjernom podmetanju, da ne kažem krivotvorenju Papina izričaja, s ciljem da se izazovu zgražanja i reakcije, i da krivotvorina u naslovu postane opće mjesto za napade na Papu i Katoličku crkvu. Papa u svojoj katehezi nije nigdje izrijekom ustvrdio da su ateisti sluge paklene tmine, riječ je o prevodilačkoj slobodi i senzacionalističkoj reinterpretaciji. Čak se ni iz smisla njegovih nekoliko rečenica u kojima govori o drami odbacivanja Krista, ne može izvući tako rigorozan zaključak. Naslov "Jutarnjeg" s Papinim krivotvorenim riječima otišao je u medijski prostor kao konstrukcija medijske zloće kojoj nije do istine, niti do dijaloga, nego do stvaranja negativnih paradigmi i apsolutnih pseudoistina. Raspaljeni antiteisti okomili su se na Papu na temelju tendenciozne medijske interpretacije, bez da razumiju elementaran teološki govor, jer sve što je Papa rekao na toj katehezi, rekao je s pozicije vjere i u vjeri. Oni koji ne vjeruju i koji ne razumiju takav govor, braneći se posredničkim medijskim konstrukcijama, samo dolijevaju ulje na vlastitu mržnju i iracionalnost.

Znanost nije vlasništvo ateizma

Papa je u jednom manjem ulomku, govorio o "drami odbijanja Krista" , i o "podmuklim i opasnim odbacivanjima Boga u suvremeno doba" spominjući pritom "znanstveni ateizam", a ne ateiste kao pojedince, ili znanost kao takvu. Nigdje ne govori ni o kakvim slugama paklene tmine. U nekim izvješćima njegov izričaj se prevodi kao da je rekao "ateizam koji se povodi za znanošću" , a u nekim kao "znanstveni ateizam". U svakom slučaju misli se na ateizam koji traži znanstveno utemeljenje, i o znanosti koja promovira ateizam i odbacuje religiju. Treba li isključivim umovima argument da su i mnogi veliki svjetski znanstvenici poput fizičara Maxa Plancka i Alberta Einsteina došli do uvjerenja kako se znanost i vjera nadopunjuju, a ne isključuju, i da je Papa mislio na znanost koja odbacuje i negira vjeru a ne na svaku znanost? Neki bi htjeli da konkubinat ateizma i znanosti bude nešto najprirodnije, i u tom pravcu interpretiraju znanost kao apriornu negaciju religioznosti. Na temelju takve smicalice, otvaraju se napadi na Papu i svaku religioznu svijest. Namjerno se ne želi razlikovati čovjeka od ideologije. Čovjek nije jednako ideologija, a problem današnje suvremene liberalne svijesti je u tomu što se čovještvo i ljudska prava promatra kao isključivo ideološko pitanje. Papa nikada ne će osuditi ateiste, ali može osuditi ateističke ideologije koje su nanijele čovječanstvu mnogo zla, poput komunizma, boljševizma, staljinizma, ali i drugih oblika negacije judeokršćanskog Boga kao što je to bio nacizam.

Upravo je produkt komunističkog mentaliteta poistovjećivanje čovjeka i ideologije. Nisu svi deklarirani ateisti isti, kao što nisu ni svi deklarirani vjernici. Mediji u svojim površnim i često zlobno glupim interpretacijama potiču nerazumijevanje i mržnju - evo, svi vi koji ne vjerujete, pogledajte, Papa vas je nazvao slugama tmine! I onda dolazi automatski do iracionalnih izljeva bijesa, sumnje i mržnje. Nakon tako senzacionalistički intoniranog rimskog izvješća Inoslava Beškera u "Jutarnjem listu" o Papinoj "anatemi" bačenoj na nesretne, "progonjene" ateiste, u istom dnevniku, da bi se podgrijavala tema i afera, objavljen je članak u kojemu, kako se bučno najavljuje, "hrvatski agnostici odgovaraju na oštar istup pape Benedikta XVI." Toliko besmislica teško je naći na jednom mjestu kao u tom članku! I to još izgovorenih iz ustiju nekih koji drže da su popili mudrost ovoga svijeta!

Radmanova evolucija Crkve u necrkvu

Miroslav Radman je zaključio "da će Crkva ako ne evoluira postati suvišna jer će znanost sve više pokazivati da su neki vjerski tekstovi bezvezni. Ako evoluira, izgubit će identitet." Nije rekao koji su to vjerski tekstovi za koje će znanost pokazati da su bezvezni, a nije jasno ni kako bi to Crkva trebala evoluirati. Ugledni znanstvenik izriče obične sofizme: ako nešto što evoluira, evolucijom gubi identitet, onda što je, po njemu, evolucija? Čin stvaranja novog identiteta poništenjem prethodnoga na istom organizmu? Crkva je prije svega duhovna ustanova, Kristovo otajstvo, po kojim kriterijima bi trebala evoluirati na svom duhovno-sakramentalnom planu? Radman miješa različite razine jer ne razumije ni Crkvu ni vjeru. U svakom slučaju, po njemu, Crkva evoluirala ili ne, nema budućnosti. Valjda je htio reći da Crkva po shvaćanju evolucije kao nužnog napretka i promjene, i ne može evoluirati. No tko će znati što misle i govore tako nedostižni umovi.

Suvremena komedija: Brešanov tragični izlet u antiku

Ivo Brešan, stručnjak za protucrkvenu paranoju, ističe neke paušalne poluistine. "Ateizam postoji otkako je čovječanstva, od grčkih mislilaca nadalje", veli on opsjednut strahom od "države Božje". Neupućeni bi mogli zaključiti kako je ateizam bio dominantan u grčkoj antičkoj misli i životu, a ne suprotno – da je antička kultura sa svojim politeizmom i filozofijom bila sve drugo samo ne ateistička, osobito ne u onom smislu kakvim ateizam danas poznajemo. Filozofija grčkoga Logosa praktički je iznjedrila početke kršćanske teološke misli u 2. stoljeću nakon Krista. Aristotel i Platon sudbonosno su utjecali na mnoge kršćanske mislioce i na razvitak kršćanske filozofije i teologije. Aristotelova metafizika i Platonov idealizam nose u sebi klicu izrazitog teizma i daleko su od svakog ateizma. Helenističko okružje bilo je pogodno tlo za širenje Evanđelja zasigurno ne zato što bi u sebi hranilo ateizam. Čisti je sofizam i Brešanova tvrdnja da bi pola svjetske literature trebalo na lomaču staviti, ako je ateizam zlo. Osim u posljednja dva stoljeća, i to samo u pojedinim književnim i filozofskim pravcima, velika većina značajnih svjetskih književnika, znanstvenika i umjetnika, od antike do danas, bili su na različite načine obojeni religioznim duhom. Što kazati za golemu židovsku starozavjetnu tradiciju? Kako nju shvatiti bez monoteizma? Ni Brešan očito nije shvatio da Papa ne govori o ateizmu kao stajalištu i svjetonazoru ili filozofiji pojedinca, koja može biti i argumentirani skepticizam ili agnosticizam. Brešan govori iz pozicije intelektualca koji gaji protucrkvene predrasude, i njega ne brine vlastita proturječnost - da je objekt njegovih futurističkih literarnih opsesija Crkva kao paranoidno zamišljena nositeljica novog totalitarizma, i to iz perspektive vremena kad je ta ista Crkva upravo izišla iz doba trpljenja velikih progona u 20. stoljeću, u doba novih sofisticiranijih progona. Ta ista Crkva latentno trpi i danas progone u Kini i raznim drugim dijelovima svijeta, no ona je za prozne konstruktore i dalje dobar materijal za kvazifilozofske i literaturne igrarije otrcanim paradigmama.

Od intelektualne samodostatnosti do bejzbol palice

Tako ni Mirjana Krizmanić nije ništa originalnije mogla smisliti negoli da nas takve papine izjave vuku u "neznanstvenu tminu" implicirajući Papi neistinu da negira znanost. Ne znam je li itko od tih ljudi ozbiljno pročitao bilo što od onoga što je Papa napisao, ijednu njegovu raspravu ili knjigu, poznaje li itko od njih Ratzingerovu teološku misao da bi mogao ući u neki suvisliji dijalog? Ali ovdje nije u pitanju želja za dijalogom, ovdje je na djelu želja za demonstracijom vlastite intelektualne i društvene samodostatnosti, iz negativističke perspektive, iz pozicije poetike osporavanja, koja nema ništa drugo ponuditi, do li, kad se sav isprazni intelektualni larpurlartizam razgrne, "duhovitost" jednog Borisa Dežulovića koji Papi poručuje da je nabavio bejzbol palicu i da ga čeka. Dežulović je, zapravo, demonstrirao svu simboliku opcije koju zastupaju "hrvatski agnostici koji odgovaraju na oštar istup pape Benedikta XVI." U alegoriji, ona i jest retorika "bejzbol palice", s tim da bi, kad je Dežulović u pitanju, na njegovu poruku trebalo odgovoriti: Svaka šala može se shvatiti i ozbiljno. Posebno ako je tako stupidna.

Sol zemlje

Joseph Ratzinger je često davao interview novinarima, pa su tako nastale i vrlo popularne knjige na temelju razgovora koje su s njim vodili Vitorio Messori i Peter Seewald. Tadašnjeg prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinala Ratzingera nije iritiralo razgovarati otvoreno o svim pitanjima vjere i Crkve, s jednim lucidnim skeptikom kao što je Seewald, upravo zato da bi u dijalogu s intelektualcem koji je u krizi vjere, ali ne i u transu iracionalizma i negacije, došao jasnije do izražaja dijalektički i životni govor vjere i teologije. U knjizi "Sol zemlje" na Seewaldovo pitanje koliko ima putova do Boga, Ratzinger odgovara: koliko ima i ljudi. Vjera uvijek ostaje put, kaže Ratzinger, ali ona je uvijek i određena kultura. Dok ovi koji ga napadaju misle da je vjera ideologija jer tako i sami razmišljaju, pojednostavnjeno i ideološki. Papa Benedikt XVI. u svojim se tekstovima najviše bavio pitanjem suvremenog, vrijednosnog, etičkog i društvenog relativizma kojeg apostrofira kao ključni problem vjere i društva. Nigdje se ne može naći osuda ateista, ni u jednom njegovom članku. Ali svejedno, Dežulović ga čeka bejzbol palicom.

Zoran Vukman
Hrvatsko slovo

{mxc}