Bila je to 2006.
 
 

 

Nacionalna depresija i doping-politika

 

Teško se na kraju 2006. godine prisjetiti nekog velikog, iznimno važnog događaja za Hrvatsku koji bi u političkom, gospodarskom i društvenom smislu pozitivno obilježio našu suvremenost i budućnost. Pišući ovaj članak, pomislio sam, hajdemo jednom krenuti od onoga što je bilo dobro, što budi nadu, ali ni uz najbolju volju ne mogu se sjetiti ničega čime su nam vlastodršci i državne ustanove pobudile tračak dostojanstva i optimizma u prošloj godini. Možda je jedan od najvećih uspjeha Sanaderove politike pomor pilića i kokoši u suzbijanju virusa ptičje gripe. Nakon što se bavio uhođenjem i praćenjem kretanja nepodobnih novinara u okviru akcijskoga plana, prebacio se na uhođenje sumnjivih labudova koji su iz istočne Europe donosili virus ptičje gripe. Optuženi novinari, s virusom političke nepodobnosti, tretirani su i osuđeni u Haagu na novčane kazne, i to je jedna od najsramotnijih epizoda politike premijera Ive Sanadera koji neumorno revnuje u dodvoravanju Bruxellesu.

Obećanja, pregovori, obećanja, pregovori

 

Protekla godina u Hrvatskoj obilježena je zabrinjavajućim porastom nasilja i kriminala. Dok vlast utjeruje euro-ideologiju, propušta rješavati bitne životne i egzistencijalne probleme društva u cjelini. Pljačke, razbojstva i ubojstva, korupcija i nasilje u obiteljima, veliki gafovi unutar pravosudnog i zdravstvenog sustava, latentni nered, medijska agresija i institucionalna neučinkovitost - hrvatska su svakodnevnica. Apatija i depresija na svim razinama. Možda je ovo jedna od najdepresivnijih godina u Hrvatskoj nakon završetka Domovinskog rata.

Istodobno, i ova nas vlast, kao i ranija Račanova, uvjerava kako živimo bolje i kako napredujemo na putu u EU. Zaglibili smo u pregovorima za pristup Uniji, američka obećanja za skorašnji ulazak u NATO mogu radovati samo kratkovidne hrvatske vazale anglosaksonske politike. Ako su to politički uspjesi u 2006., onda, hvala lijepa, nas zanima kako i koliko kvalitetnije živi prosječna hrvatska obitelj, koliko je otvoreno radnih mjesta, kakva nam je ljudska i profesionalna etika, što proizvodimo i nudimo Europi i svijetu, koliko je hrvatsko društvo postalo uopće zrelo, ozbiljno, a hrvatska nacija od polupolitičke i poludovršene postala uistinu samosvjesna i dovršena.

Haaški servis, Glavašev štrajk i Mesićev antifašizam

 

Ako bi rangirali političke afere i događaje koji su obilježili 2006., onda su zasigurno najznakovitiji slučaj Glavaš i slučaj Mesić. Uhićenje i mrcvarenje Branimira Glavaša pokazalo je svu revnosnu političku kvaziučinkovitost hrvatskog pravosudnog sustava koji funkcionira kao servis Haaga kad treba po političkoj direktivi progoniti hrvatske generale kao ratne zločince. Glavašev štrajk glađu jedan je od najdramatičnijih događaja na hrvatskoj unutarnje-političkoj sceni jer je razotkrio svu bijedu i makjavelizam lica i naličja hrvatske vladajuće politike. Mesićev australski proustaški govor i njegovo današnje zaklinjanje u antifašizam, reakcija glasne promesićevske medijske javnosti u obranu njegove prevrtljivosti i nevjerodostojnosti, govori nam dovoljno u kakve i čije ruke je onih milijun i pol birača predalo Hrvatsku dajući svoj glas Stipi Mesiću, a time i Budimiru Lončaru, Carli del Ponte i projektu Balkanije. Da budemo do kraja ironični, možda je najveći hrvatski vanjsko-politički uspjeh u prošloj godini dolazak Dicka Cheneva na oboritu ribu u Dubrovnik, i Mesićevo servilno oduševljenje usputnim susretom s Bushom u Americi. Doista, o takvoj politici ne vrijedi trošiti riječi, ona bi mogla biti samo predmet ismijavanja komičara i imitatora, da nije suviše žalosna i porazna.

Pobjeda nad Englezima

 

Jedino na športskom planu hrvatska godišnja bilanca iznjedri nešto uistinu pozitivno. Nikako da se i na drugim područjima dovinemo do prepoznatljivih uspjeha. Nogometna selekcija doživljava svoj preporod nakon mundijalskog neuspjeha, a jedna od najvećih športskih nacionalnih satisfakcija bila je pobjeda nad bahatim Englezima koji još nisu preboljeli svoj poraz od njima omraženih Hrvata. Godinu ćemo pamtiti po odlasku Janice Kostelić, koja je pravo da živi svoj život stavila iznad neumjerenih ambicija nacije koja treba svoju heroinu. Ako je otišla iz natjecateljskog skijanja zauvijek, otišla je kao najbolja, u pravi trenutak, i na vrijeme, onda kad odlaze najveći.

Kako živi Europa i svijet

 

Na globalnom, svjetskom planu bilo je vrlo dinamično, kao i uvijek, a među najznačajnije i najpozitivnije događaje izdvojio bih Papin uspješan posjet Turskoj i proglašenu neovisnost Crne Gore. Najneugodniji događaji bili su vezani uz muslimanske demonstracije i nerede u svijetu, u veljači nakon objavljivanja karikatura proroka Muhameda u Danskoj, i u rujnu nakon regensburškog govora pape Benedikta XVI., kad se pokazalo u kako napetom civilizacijskom ozračju živi suvremena Europa i svijet. Papa Benedikt je u Turskoj koncem studenoga pokazao kako se vjerom, dijalogom i iskrenim mirotvorstvom mogu premostiti i najveći procjepi između civilizacija. Taj događaj budi veliku nadu na globalnom planu, koliko god iranska kriza oko obogaćivanja urana i stalna napetost na Bliskom istoku budile tjeskobu i zabrinutost. Među najnegativnije događaje svakako možemo uvrstiti izraelski napad na Libanon u srpnju, taj promašeni ratni pohod koji je odnio mnoge živote nedužnih žrtava.

Odlazak klasičnih svjetskih diktatora

 

Kako je život velikosrpskog vožda Slobodana Miloševića bio uronjen u bizarnosti i kontroverze, takva je bila i njegova smrt u ožujku. Generala Antu Gotovinu pokušalo se kompromitirati s njegovim navodnim potpi- sivanjem na Miloševićevu osmrtnicu, iako je bila riječ o formalnoj sućuti obitelji od strane haaških pritvorenika, kojoj se pridružio i naš general, i s kojom se nakon toga manipuliralo u javnosti. Prošla godina bit će upravo upamćena po definitivnom zalasku zadnjih svjetskih diktatora: Slobo Sadam je umro, a Sadam Husein je osuđen na smrt, dok Fidel Castro polako umire. Umro je nedavno i A. Pinochet. S druge strane, raste južnoamerička lijeva reakcija na američku globalističku hegemoniju i pitanje je dokle će taj otpor trajati, jer anglosaksonski stroj drobi i melje kičmu čovječanstva izazivajući ratove, nemire, sukobe, eksploatirajući i ucjenjujući nesmiljeno male ali i velike siromašne narode. Oči svijeta uprte su u Aziju, Afriku i južnu Ameriku: Hoće li s tih kontinenata doći neki novi duh i vitalizam? Umorni smo od američkog paranoidnog ekspanzionizma i engleske kolonijalne oholosti kojoj se klanjaju hrvatski vlastodršci vodeći Hrvatsku u novo, suvremeno ropstvo.

Paralela Grass - Mesić

 

Jedan od najzanimljivijih kulturalnih događaja sa senzacionalnim političkim konotacijama, svakako je autobiografija njemačkog pisca Guenthera Grassa i njegovo zakašnjelo priznanje da je u mladosti bio uvjereni nacist i pripadnik SS postrojbi. Lijeva internacionala nije Grassu to uzela za veliko zlo, koliko god bila šokirana, kao što ni „ustaša" Mesić nije naštetio „antifašistu" Mesiću. Koji je od njih pravi Grass, a koji pravi Mesić, sasvim je svejedno za krugove kojima takvi ljudi služe, bilo kao literarne ikone, bilo kao lokalni balkanski političari. Uostalom, nije li to jedan od dijalektičkih paradoksa koji pokazuje da su „nacist" Grass i „ultraljevičar" Grass zapravo vrlo komplementarni. Dok bi se drugima u tomu tražio krimen i kontradikcija, ovima se to uzima kao još snažnija potvrda njihove sadašnje uloge.

Nema dana bez nedužnih žrtava

 

Kakav marni statističar, kad bi se uhvatio egzaktnog posla pobrojavanja napada bombaša samoubojica, eksplozija i mrtvih u Iraku, Afganistanu i širom svijeta, došao bi do zastrašujuće bilance: Nema dana kad u svijetu nije netko ili nešto eksplodiralo, nema dana bez mrtvih i osakaćenih. Kad bi taj marni statističar nakon ritma ludila i zločina pokušao izmjeriti i pravilno nepravilni ritam prirodnih i ljudskih katastrofa, onda bi još brojio i brojne mrtve u poplavama, zrakoplovnim i željezničkim nesrećama, u otklizavanjima tla i potresima, potonućima brodova, i nesrećama pomalo bizarnima koje su se dogodile prošle godine: urušio se krov tržnice u Moskvi, potom jedne izložbene hale u Poljskoj, a onda i krov klizališta u Njemačkoj. Mrtvih i ranjenih na stotine. Valja, dakle, notirati, da su nam i krovovi nad glavama postali nesigurni.

Narod pretvoren u pomoćno osoblje

 

Sva kvazimudrost i racionalizam bruxelleske pristupne strategije za Hrvatsku svodi se na strategiju op-lijenjivanja. Kad se Hrvatska oplijeni, kad joj se uzme more, pitka voda, hoteli, zemlja, obala, sve ono što se može eksploatirati idućih desetljeća, onda će ono što od nas ostane biti primljeno u EU, a mi kao narod bit ćemo samo „pomoćno osoblje", sluge na vlastitoj pradjedovini. Samo jedna uska klika poslušnih, onih koji nas sada isporučuju, bit će tretirana kao hrvatska podelita europske elite.

Neshvatljiva je mlaka reakcija hrvatske diplomacije na talijansku službenu tvrdnju i poziciju kako Italija ima „povijesno pravo" ribarenja na našoj strani mora. I to je jedan od znakovitih signala da Talijani traže nešto što im je otvoreno ili prešutno obećano. Što je Račan parafirao, a Sanader obećavao, to ćemo tek doznati.

Stisnuti smo u procjep između Europske unije i Balkanije, na zeleni bruxelleski stol bačeni su svi hrvatski ulozi, i glave generala, i sve što vrijedi, od obiteljske zlatnine, hrpa hrvatskih žetona, za ono malo obećanja i ponižavajućih ukora. Nitko danas ovu vlast ne pita: Gospodo, sve ste izvršili što su od vas tražili, gdje je vaša dobit za Hrvatsku, u koju ste tako skupo tuđu kožu uložili? Prijezira su vrijedni oni političari koji sami ništa nisu kadri žrtvovati za opće dobro, nego žrtvuju druge. Prošla godina je bila predizborna, sada ulazimo u izbornu godinu, i tek nas očekuje mučno natjecanje političara u slatkim lažima koje se pretvore u gorki pelin stvarnosti. HSP je jedina stranka koja je još donekle sačuvala dosljednost, i ona će biti kvisko bez kojega se ne će moći formirati nova vlast. Ili će opet biti, kad sjaši Murta Sanader, da uzjaši Kurta Račan?

Bushov rov u Mezopotamiji

 

Na svjetskom planu iduća godina pokazat će koliko je uistinu oslabila Bushova radikalna ratna politika, hoće li se američke snage uistinu povući iz Iraka, i hoće li sjeme kaosa koje su posijali izniknuti i izrasti u nove plodove zla. Koliko god G. Bush retorički reterirao i koliko god njegova administracija posredno priznavala neke neuspjehe odlaskom D. Rumsfelda, teško je povjerovati da će američki ratni stroj napustiti svoje položaje na području stare Mezopotamije, pogotovo što je iranska kriza latentna, i vezana uz Siriju i cijeli Bliski istok. Sudbina čovječanstva, čini se, i njegov mir, odlučuje se na prostoru gdje je začeta naša kultura i civilizacija. Naivno je očekivati stvarno američko popuštanje, kad je i u planovima hrvatskih vazala SAD-a, povećavanje broja hrvatskih vojnika u Afganistanu. Uredimo najprije sami svoju državu

Ovo je za Hrvatsku bila prosječno turobna godina. Bez stvarnih pomaka, ali s doping-politikom. I dalje smo mali veliki raj za mafijaše, prevarante, reketare i kriminalce svih boja. Dok u zapadnim demokratskim državama institucije služe kao servis građanima, kod nas se treba čuvati pravosuđa, zdravstva i politike. Pokazalo se da nam je u tim bitnim segmentima društva stanje katastrofalno, i važnija je činjenica da su građani izgubili povjerenje u institucije sustava i države, negoli što misle o ulasku u Europsku uniju. Debelokošci koji vode ovu zemlju u totalnu podložnost svjetskim središtima moći nikako da prihvate dijalog tzv. euroskeptika. čiji se ocrnjeni euroskepticizam svodi na jednu temeljnu primjedbu: Uredimo najprije sami svoju državu kao socijalnu i pravnu, jer ako je prepustimo da nam je uređuje Bruxelles, pokazat ćemo se kao nesposobni i nedorasli, a upravo je to cilj svih protuhrvatskih snaga, jučer i danas -dokazati kako Hrvati nisu sposobni imati vlastitu državu nego im trebaju strani tutori.

Zoran Vukman
Hrvatsko slovo

{mxc}
Čet, 6-02-2025, 23:09:54

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.