Partizansko kazalište

 

 

Sjećam se seoskih svađa u kojima su prozivane živuće rodbine i preci sve do desetog koljena, pa su slušatelji uživali u rodoslovlju kurvi, lupeža, varalica, izdajica, luđaka i ubojica. Hrvatska je politika iz te narodne prošlosti naslijedila provale optužaba i na razini države legitimirala predstave za selo kojima nije cilj da se bilo što razumije ili prosudi nego im je cilj da budu predstave.
 
Najveću seosku predstavu priredila je uoči izbora 2000. godine Račanova i Budišina koalicija, odnosno svekolika šestorka, koja je u nekoj vrsti novogovora orvelovski sudila Tuđmanovoj vlasti. Iz toga novogovora dao bi se sastaviti mali rječnik, po duhu sličan partizanskom rječniku iz prvih godina poslije Drugog svjetskog rata i inačicama toga rječnika u različitim kasnijim vremenima, kao što je vrijeme obračuna s Hrvatskim proljećem.
 
Lijevo-liberalni milje, s Račanom na čelu, u svih ovih sedamnaest godina demokracije sustavno stvara politički jezik za seosku predstavu koji po svojoj prirodi podrazumijeva SDP kao stranku koja u toj predstavi može imati samo pozitivnu ulogu. Tajkuni, nezakonito bogaćenje, pljačka, kriminal, korupcija, ratno profiterstvo, tajni računi, političko mračnjaštvo, pritisak na medije, nedemokratičnost i druge optužujuće riječi nikad se ne smiju odnositi na SDP i nikad ne smiju biti toliko potrošene da ih Račan i društvo ne bi mogli uvijek iznova rabiti. Francuska, Oktobarska i jugoslavenska socijalistička revolucija te Marx i Lenjin i danas su u temelju kaznene retorike esdepeovaca i Pusićkinih liberala. Unatoč desecima afera u kojima je bio cijeli vrh SDP-a i gotovo sva elita HNS-a, i SDP i HNS ustraju na jeziku svoje revolucionarne nevinosti i osude protivnikovih opačina. A iracionalnost seoske predstave ostaje glavni kriterij i vrhunski javni doseg.
 
Kad je negdašnji žestoki desničar, brigadir Ante Kotromanović, izabran za predsjednika SDP-ova Savjeta za branitelje i Domovinski rat, nije bilo osobite drame. Dobio je iznimnu medijsku pozornost, uz podsjećanje da i SDP ima svoje ratnike i generale, zasluge u obrani zemlje i brigu za branitelje. Nakon što je prekjučer Ivo Sanader okupio tridesetak ratnih zapovjednika, uglavnom generala, u sličnom stranačkom tijelu, zapjenjena potpredsjednica SDP-a Željka Antunović u HTV-ovu je Dnevniku tim generalima dodijelila činove kriminalaca koji bi trebali sjediti u zatvoru. Dan prije toga u svađi s Hebrangom Čačić optužuje HDZ kao "granično-fašističku" stranku.
 
Sad pročitajte ovaj impresivni niz. SDP: Račan - prodaja prijatelju Štroku "Excelsiora" vrijednog 100 milijuna maraka za milijun maraka, sasipanje desetaka milijuna kuna u privatni "Lenac" prijatelja Vrhovnika, otpis Savudrijske vale, zapošljavanje žene u izmišljenoj državnoj službi, masovne čistke u medijima, itd; Linić - vlastito javno priznanje o nesankcioniranom kriminalu u Ini; Antunovićka - afera s prodajom kuće u Virovitici; Ingrid Antičević-Marinović - pogodovanje mužu s mjesta ministrice; Pančić - stigmatiziranje tobožnjiih lažnih ratnih invalida... HNS: Čačić - sukob interesa težak 130 milijuna kuna; Ferenčak - afera teška deset milijuna kuna; Nobilo, M. Mesić - teško nasilništvo; Dragičević - cijele TV-emisije o kriminalu Savkina zeta u Ini, i tako dalje. O katastrofalnom vođenju i u povijesti nezabilježenom zaduživanju zemlje u inozemstvu - da i ne govorimo.
 
HDZ-u su u seoskoj predstavi na raspolaganju te činjenice, ali kad lijevo-liberalne stranke tu predstavu pretvore u partizansko kazalište - zna se koji su pozitivni a koji negativni likovi. Koliko god se Sanader tom kazalištu već tri godine uporno nastoji dodvoriti i prilagoditi.

 

Milana Ivkošić
Večernji list 

{mxc}