Silvana Oruč Ivoš komentira u Vjesniku kritički razočaranje koje je iskazala Carla del Ponte na oproštajnoj konferenciji za novinare uoči odlaska iz Haaga. U članku se naglašava kako je u slučaju "vukovarske trojke" Carla del Ponte "potpuno amnestirala nalogodavce" . Ovdje dodajemo na ovu temu i još poneku misao. Glavna tužiteljica je na spomenutoj konferenciji mrtvo hladno izjavila i kako se pored toga što je imenovana veleposlanikom Švicarske u Argentini možda vrati u međunarodno pravo. No, jedini njezin primjereni povratak u međunarodno pravo bilo bi da se njoj sudi kao suučesniku u zločinima koji su počinjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naime, njezino djelovanje i "potpuna amnestija nalogodavaca" se ne bi smjelo zvati ničim drugim nego sudioništvom u zločinačkom pothvatu. I nije vukovarski predmet, a o kojom smo mi opširno pisali, jedini. Treba se sjetiti samo kako su se u dogovoru s Beogradom skrivali dokumenti koji su ukazivali na umiješanost Srbije u masakr u Srebrenici. Sve je to bilo smišljeno, namjerno, i kriminalno. A najbolji svjedoci optužbe protiv Carle del Ponte bili bi njezini najbliži suradnici, koji svakodnevno pune novinske stupce optužbama na njezin račun.(mm) 

Frustracije 

Carla del Ponte je razočarana! Glavna tužiteljica Međunarodnog suda u Haagu u odlasku svoje je razočaranje javnosti priopćila na svojoj zadnjoj konferenciji za novinare u toj ulozi. A razočarana je, kaže, jer su neki bjegunci još na slobodi. Dakako, riječ je o nedostupnima (kao da su mobiteli!) Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, što, kaže razočarana Del Ponte, predstavlja mrlju na radu haaškog tužiteljstva i na svim velikim uspjesima Pritom je na istoj konferenciji istakla još jedno svoje razočaranje. I to zbog prakse da se pritvorenici kojima se sudi puštaju kući na božične praznike.

U toj priči o razočaranjima (pa i zbog obiteljskog Božića) Del Ponte ni u jednom trenutku ne govori o onima koji su razočarani jer su s pravom od njenog rada očekivali pravdu za najgore zločince na ovim našim prostorima. Dogodilo se upravo suprotno. Za jedan od najstravičnijih pokolja, na vukovarskoj Ovčari, krivci su se izvukli s minimalnim kaznama ili bez nje. Iako je tužiteljica kazala daje razočarana takvim ishodom, treba reći daje upravo ona mogla neuporedivo više napraviti da se ta sramota ne dogodi. Naime, prethodna glavna tužiteljica Louise Arbour podigla je optužnicu kojom je obuhvatila sve zločine u Vukovaru za koje je direktno optužila JNA i jugoslavenski državni vrh. Takvo što je bilo i logično jer je brigada kojom je upravljao Mile Mrkšić bila pod izravnom kontrolom tadašnjeg Generalštaba Štoviše, deset dana nakon porobljavanja grada i mučkih ubojstava civila i ranjenika tadašnji član Predsjedništva Jugoslavije Branko Kostić odlikovao je Mrkšića i unaprijedio ga u čin generalmajora. No, dolaskom razočarane Del Ponte dogodio se nevjerojatan obrat. Ona je optužnicu bivše tužiteljice potpuno smanjila i svela samo na pokolje na Ovčari. Pritom je potpuno amnestirala nalogodavce (jugoslavenski i vrh JNA), prikazujući vukovarsku trojicu (od kojih na kraju balade jedan nije ni osuđen) kao osobe koje su zločine počinile isključivo izvan sustava. Odnosno bez ikakvog dodira ili logistike iz JNA i državnog vrha. I sve to unatoč činjenici da za optužnicu koju je podigla njena prethodnica postoje i pisani i materijalni tragovi, a na žalost i žrtve.

Istodobno, bez ikakvog konkretnog dokaza nekakvom čudnovatom alkemijom razočarana Del Ponte sve one koji su počinili zločin s hrvatske strane, od kojih su gotovo svi procesuirani u Hrvatskoj, ispada da želi povezati s državnim i vojnim vrhom. Koji ih je za zločine osudio, prijavio i naredio istragu. Optužnica generalu Gotovini sastavljena je tako na temelju tumačenja, po principu stoje netko mislio kad je nešto rekao, što bi trebao biti ključni dokaz da ga se osudi za sudjelovanje u zločinačkom pothvatu ni manje ni više nego vrha države koja je bila na svom terenu napadnuta i koja se branila. Uostalom, najbolji dokaz za to je optužba za prekomjerno granatiranje Knina Upravo na zadnjoj statusnoj konferenciji u slučaju trojice generala (Gotovina, Čermak, Markač), održanoj prije otprilike mjesec dana, postalo je jasno da za tu tezu tužiteljstva, koja je postala prihvaćena kao notorna činjenica, nema ni jednog jedinog svjedoka, dokaza ih' učinjene ekspertize. Ali apsurd je, međutim, da po tužiteljstvu, bez obzira na to što bi za to bila dovoljna ijedna obična fotografija ih' snimka iz tog vremena, nema ni jednog jedinog dokaza za prekomjerno granatiranje Vukovara koji je doslovno sravnjen sa zemljom?!

O ostalim gafovima (posebice kad je riječ o uvođenju dvostrukih mjerila) razočarane Del Ponte, o čijoj će se ulozi sasvim sigurno još dugo raspravljati i to ne samo u Hrvatskoj, ne treba previše govoriti. Iz razloga što su oni svima poznati. Dovoljno je reći (i mora se priznati) daje razočarana Carla del Ponte do kraja ostala dosljedna u svojoj nedosljednosti. Na žalost, ona je razočarana A mnogi su frustrirani!

Silvana Oruč Ivoš
Vjesnik

{mxc}