Povijesni put HDZ-a i HSS-a

Najlakše je biti general poslije bitke, no ovdje pouka vrijedi upravo fatalistički: koalicija HDZ-a i HSS-a dobitna je formula desnog centra odavno i nevjerojatno je da je nije bilo prije. Da je prije bilo manje taštine, nikad ne bi bilo dvojbe tko je prirodni partner HSS-u, HDZ ili SDP. Ne radi se samo o tome da je perverzno da HSS sjedi za istim stolom sa strankom čiji su najsvjetliji prethodnici upropastili selo, pokrali seljake pa, ako nekoga ponajprije nose na duši u onim bleiburškim pokoljima, onda su to iznad svega nevini domobrani, mahom čestiti seljaci koji su sve osim odmazde zaslužili. No, i kad se odmaknemo od krvave prošlosti o kojoj istina nije afirmirana, suradnja HSS-a i SDP-a djeluje ubitačno neprirodno.

Okupljaju posve različito biračko tijelo koje je konfliktno po svojim prirodnim interesima: od cijene mlijeka do vjeronauka, nemaju isti interes! Ne misle isto ni o prošlosti ni o budućnosti, imaju samo tanak sloj sličnih tehnomenadžera stasalih u “zelenim planovima”, posebnom obliku komunističke korupcije. Ako je ispred nas nova opcija, postavlja se pitanje što nudi HSS jer HDZ je naznačio da nastavlja svoje bitke. HSS nudi projekte koje po činjenici da ih uopće nije počeo realizirati za suradnje s SDP-om kazuju da je bilo nešto trulo u ljubavi 3. siječnja 2000. godine.

Njihov projekt povratka na selo doslovno je prvi projekt ove vrste i plan da se mladima ponude stanovi na selu po cinjeni od, kako čujemo, 450 eura po metru četvornom, da im se paralelno nudi “traktor”, koji u ovoj ponudi valja shvatiti metaforički, uz dodatak da, kad prihvaćanje ovog projekta znači i fizički povrat na selo, tad se oprašta dobar dio kredita, to je za hrvatske prilike novost koja mami pljesak. Kako to da s Račanom nisu nijednog gladnog studenta vratili na selo?

HSS-ova ambicija pak da Hrvatska u Bruxellesu nastupa do razine zrinsko-frankopanskog slogana “navik živi ki zgine pošteno” sjajan je tempo koji će i Sanadera prisiliti na žešću borbu. HSS shvaća da 12 godina zabrane prodaje poljoprivrednog zemljišta neće dobiti u razgovoru s bezdušnim globalizatorima, no povratak ljudi na selo i dobitak barem 10 godina zabrane prodaje zemlje otvara mogućnost da se selo i zemlja ne prodaju u bescjenje. Oko NATO-a će HSS morati reterirati jer je ideja tanka: dok imamo ratne bubnjeve na Kosovu i eho u Republici Srpskoj, dok se Bosnom mirno šetaju najveći krvoloci, ući u vojni savez koji nudi stabilnost čini se dobrom matematikom.

Što se ZERP-a tiče, tu teror lijevih medija radi svoje: HSS ne traži ultimativnu proglašenje ZERP-a! Traži da se ZERP prizna, da se naša jurisdikcija tu prizna te da se za izlov ribe počne već jednom plaćati naknada. Ne brane Talijanima da love ribu u naše dvije ribolovne zone, ali traže da to plate! Dogovor o vlasti je, dakle, pri kraju, ako se od klipova što im ih bacaju pod noge seljaci uspiju popeti do Markova trga! Vijest da se HNS nudi HDZ-u za partnera jedan je od tih klipova. Sad je jasno: nitko u zemlji kao Vesna Pusić ne želi vlast i ta gramzivost je dostojna literature.

Tražila je od Račana da sklopi koaliciju čak i kad su izgubili izbore. Nije išlo. Probala je odvojiti HSLS od HSS-a, opet nije išlo. Sad se stranka nudi čak i HDZ-u! Ta strast, ta beskrupuloznost, ta sva moguća matematika koja Pusićki pada na pamet, ta bolest koju dobijete u čekaonici oporbe, to je tu naraslo do neviđenih razina. Kako god, HDZ i HSS su na povijesnom putu i samo zahvaljujući ljudskoj gluposti projekt može propasti. Za tim stolom ima mjesta za HSLS, a sutra će se morati naći neki stolac i za HSP. I tako ćemo nekako doći do hrvatskog desnog centra, opcije koja daje najbolje karte u pokeru koji donosi budućnost.

Tihomir Dujmović
Večernji list

{mxc}