Novi povodi za zabrinutost

Nakon intenzivne predizborne kampanje, koja nije trajala samo službeno propisana tri tjedna nego mjesecima, i nakon izbora koji su očitovali volju biračkoga tijela i koji su vrlo jasno rangirali političke stranke koje su prešle izborni prag, umjesto smirivanja političke scene i normalnoga raspleta u skladu s izbornim rezultatima, hrvatsko društvo proživljava nove časove zabrinutosti.

Velike igre oko mandatara buduće vlade - nepoznate u demokratskim porecima, pa čak ni u hrvatskoj mladoj demokraciji premda su i za prošlih parlamentarnih izbora na snazi bile iste ustavne odredbe kao što su i danas - pobuđuju višestruku zabrinutost. U civiliziranom svijetu i u civiliziranim odnosima suparnici nakon nekog natjecanja - koje uvijek daje pobjednika - redovito priznaju rezultate odnosno uspjeh natjecanja onome tko je pobijedio te to svoje priznanje očituju i čestitkom pobjedniku. Tako je bilo i na svih pet dosadašnjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, da bi to sada, na izborima za 6. saziv Hrvatskoga sabora, najednom izostalo. Premda nema ozbiljnih osporavanja izbornih rezultata - jer za to nema temelja budući da su se izbori dogodili u normalnom ozračju i uz poštovanje svih izbornih pravila - priznanje pobjednika ovih izbora ipak je izostalo - i to je velik povod zabrinutosti. Doista vrlo neugodno iznenađuje anticivilizacijsko ponašanje predstavnika pojedinih stranaka sudionika parlamentarnih izbora, i to baš onih koji se vole predstavljati kao najrevniji pobornici demokracije i napretka. Činjenica da neke stranke sudionice izbora nemaju snage čestitati izbornom pobjedniku, očiti je primjer anticivilizacijskog ponašanja - i to sve dobronamjerne ljude mora zabrinjavati. Je li moguće da se nakon tolikoga višestranačkog iskustva u hrvatskom društvu javlja takvo anticivilizacijsko ponašanje, je li moguće da određene političke stranke 2007. godine ruše temeljne civilizacijske standarde? Pritom nije riječ ni o kakvoj potpori izbornom pobjedniku - jer je u demokratskim porecima moguće da izborni pobjednik nakon što dobije mandat ne uspije sastaviti vladu pa je onda sastavi stranka koja nije izborni pobjednik - već je riječ o anticivilizacijskoj nekorektnosti za koju nitko ne bi mogao očekivati da je moguća u današnjoj Hrvatskoj. Ta doista neočekivana nekorektnost još je jedno očitovanje kako je opće dobro u Hrvatskoj sporedno i nevažno u usporedbi s grupnim interesom osvajanja vlasti - i to je veliki razlog za ozbiljnu zabrinutost.

Ako netko razloge za takvo anticivilizacijsko ponašanje pokuša tražiti u onome što je široj javnosti poznato, u onome što se događa na javnoj sceni, onda ih ne može otkriti ni prepoznati - jer ih na javnoj sceni - nema. No, ako razloga nema na javnoj sceni, to ne znači da ne postoje razlozi za takvo anticivilizacijsko ponašanje na tajnim scenama na kojima se ne održava predstava nego se sukobljavaju interesi. Sasvim je sigurno da ti razlozi, poznati samo akterima tajnih scena, moraju biti vrlo veliki, vrlo važni kad si pojedine stranke mogu dopustiti čak anticivilizacijsko ponašanje na javnoj sceni. Ako se ti veliki i važni razlozi kriju od javnosti, onda očito nije riječ o promicanju općega dobra hrvatske nacije - jer to ne bi trebalo kriti od javnosti - već o borbi za parcijalne interese - i to je veoma zabrinjavajuće. Ne dolazi li time još jednom do izražaja okovanost hrvatskoga društva iznutra i skrivene snage koje imaju velike svoje interese a ne usude ih se ili ne smiju ih javno očitovati? Nije li to čvrst i jasan pokazatelj zastoja u procesu demokratizacije i nije li to ozbiljan razlog za zabrinutost?

Mnogi hrvatski građani bili su zgranuti, a neki su nazivali i naše uredništvo, saznavši iz Jutarnjeg lista od 27. studenoga da se na Iblerovu trgu u Zagrebu, gdje je sjedište SDP-a, u noći nakon izbora iz sveg grla pjevalo uz ostalo i pjesme »Jugoslavijo, Jugoslavijo« i »Druže Tito, mi ti se kunemo«. Ti pjevači, članovi ili samo simpatizeri SDP-a, otkrili su svoj kredo, svoju političku platformu, puno bolje od svih stranačkih predstavljanja u predizbornoj kampanji. Otkrili su da za njih više od petnaest tisuća poginulih u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, deseci tisuća ranjenih i trajno traumatiziranih i ratna razaranja koja je pretrpjela hrvatska baština i gospodarstvo kao i osamostaljenje i oslobađanje Hrvatske od komunističkog totalitarizma - zapravo nisu važni. Glasnogovornica SDP-a - kako javlja Jutarnji list - niti itko od službenih predstavnika stranke - nisu smatrali potrebnim ograditi se od tih sadržaja pjevanja, a glasnogovornica je jedino rekla doslovno: »ne znam je li to odmah za psihološko i politološko razmatranje.« Glasnogovornica je time potvrdila ne samo istinitost te informacije nego i nespremnost stranke da osudi takve pojave. Nije li zabrinjavajuće ako je time druga po snazi hrvatska politička stranka pokazala da ni šesnaest godina nakon uspostave hrvatske države i oslobađanja od komunizma nema jasan stav niti prema Jugoslaviji niti prema Hrvatskoj, niti prema komunizmu niti prema demokraciji? Nije li zabrinjavajuća i činjenica da nitko od odgovornih u hrvatskom društvu na tu pojavu nije javno reagirao?

Programsko vijeće HRT-a bavilo se u petak 30. studenoga, kako piše Večernji list od 1. prosinca, »bagizmom« - »nepodnošljivom jednostranom i navijačkom voditeljevom pozicijom« u 6-satnoj emisiji u izbornoj noći. Isti voditelj vodio je isto takvu emisiju u izbornoj noći 2003. i jednako se pristrano ponašao. Je li se mogao drugačije ponašati kroz četiri godine između izbora, suvišno je pitanje. No, nije li zabrinjavajuće ako sve prođe tek verbalnom kritikom na Programskom vijeću? Nije li zabrinjavajuće što se time javna televizija zapravo otvoreno svrstava?

Ivan Miklenić 

{mxc}