Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača o fenomenu trenutne postizborne situacije u Hrvatskoj. Piskač komentira kako se slična stvar dogodila i na prethodnim parlamentarnim izborima 2003. godine. Naime, HDZ je i tada dobio relativnu većinu, no Račan je priznao pobjedu, iako je HNS-ova Vesna Pusić i tada – kao i sad, tražila formiranje Vlade ljevice. No u odnosu na prošle izbore postoji ipak i značajna razlika. Za razliku od birača koji su tada odlučili tko će preuzeti vlast, ovog je puta dirigentsku palicu u svoje ruke preuzeo predsjednik Mesić, a nama ostaje da vidimo kako i na koji način će izvedbu privesti kraju. "U trenutku dok ovo pišem, stvaraju se, dakle, dvije vlade, premda izborni pobjednik ima deset mandata više od izbornog gubitnika. Milanović za razliku od Sanadera ne dobiva potporu i čestitke inozemnih čimbenika. Bit će da vani ipak priznaju temelje izborne matematike. Njegova je jedina potpora Mesićev zabrinuti politbiro s Pantovčaka, koji mimo izbornih rezultata zahtijeva „vjerodostojan dokaz o parlamentarnoj većini“." Može se još dodati kako čestitke inozemnih čimbenika, odnosno njihova glasno iskazana volja, odista mogu biti odlučujući faktor koji će konačno presuditi tko će biti novi mandatar hrvatske Vlade. Kako na sramotu nacije, tako kao i potpuno nepotrebni dug koji će trebati četiri godine vraćati.(mm)

Vjerodostojan dokaz

Stvaranje izbornog kaosa u svezi završenih izbora započelo je davno. Još od onoga dana kad se Čačić samokandidirao za premijera, premda je opće poznato da ne postoje izbori za premijera. Kaos je eskalirao na dan izbora 25. studenoga kad su HTV, RTL i TV Nova na temelju stanovitih „izlaznih anketa“ nekoliko sati uvjeravali javnost kako za nekoliko mandata SDP vodi ispred HDZ. Već su se bili javili novi premijer iz SDP-a i njegov prvi dopredsjednik i ministrica vanjskih poslova, oboje iz HNS. Kad su počeli stizati prvi službeni privremeni rezultati stvoreni kaos počeo se iza 21 sat topiti, jer su ti rezultati bili sasvim suprotni od tzv. „izlaznih anketa“.

Vesna Pusić iz HNS-a ponovila je priču od prije četiri godine i time zaustavila topljenje kaosa. I tada je HDZ dobio relativnu većinu, ali je ona u izbornoj noći odmah od Račana javno tražila da on, izborni gubitnik, formira vladu. Za razliku od Račana, SDP-ova osovina Milanović-Jurčić četiri godine kasnije prihvatila je ultraljevičarski naputak, pa je Milanović izjavio kako će pokušati stvoriti saborsku većinu. U trenutku dok ovo pišem, stvaraju se, dakle, dvije vlade, premda izborni pobjednik ima deset mandata više od izbornog gubitnika.

Milanović za razliku od Sanadera ne dobiva potporu i čestitke inozemnih čimbenika. Bit će da vani ipak priznaju temelje izborne matematike. Njegova je jedina potpora Mesićev zabrinuti politbiro s Pantovčaka, koji mimo izbornih rezultata zahtijeva „vjerodostojan dokaz o parlamentarnoj većini“. Kaos se dakle nastavlja, pa nije jasno zašto Đapić i Jordan s ukupno dva mandata ne bi pokušali zamrznutom HNS-ovcu na Pantovčak donijeti „vjerodostojan dokaz“.

Mesić je, naime, izjavio da će mandat za sastav vlade dati onome tko mu donese „vjerodostojan dokaz“. Taj dokaz mogu biti „koalicijski ugovori“, ili list s potpisima zastupnika, ili...? Ako izborni rezultat pobjednika nije dovoljan „vjerodostojan dokaz“, a taj dokaz potvrđuje Državno izborno povjerenstvo, onda se pitamo što je vjerodostojnije od izbornog rezultata i DIP-a i što je još potrebno kako bi izborni pobjednik dobio mandat za formiranje vlade.

HDZ je izborni pobjednik. To da će Sanaderu biti teško sastaviti stabilnu vladu, nije nikakva tajna, jer su mu došli na naplatu neki računi: akcijsko-planski, izbjegavanje referenduma o NATO-u, vrludanje sa ZERP-om, zaobilaženje rješavanja rada nedjeljom, pitanje abortusa i drugih pitanja na kojima je HDZ gubio glas po glas do te mjere da se nekad „središnja nacionalna stranka“ (F. Tuđman) našla tek za nekoliko malih koraka ispred SDP-a, slijednice totalitarne komunističke partije Jugoslavije.

U nastalom dvostranačju ipak nije normalno da imamo dvije vlade, što bi se možda nekome činilo kao spasonosno rješenje s obzirom na želje umjetnih „izlaznih anketa“ s jedne strane, i službenih (privremenih) rezultata s druge. U praksi ne funkcionira Mesićev recept o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a. Tim je receptom pokušao svojedobno biti dalekovidan, kao da je unaprijed znao za rezultate predizbornih i „izlaznih anketa“ koje su, slučajno?, došle do fifti-fifti rezultata. SDP je izborni gubitnik baš zato što ne funkcionira Mesićev recept. Jocker se zove Vesna Pusić. I tu je krug lova u mutnom – zatvoren. U ovom trenutku nije jasno tko je sve HDZ-ov postizborni jocker.

Ali, da HDZ temeljem izbornih rezultata treba pokušati sastaviti vladu nije nikakvo pitanje, osim u okolnostima nedostatka elementarne demokratske uljudbe. Milanović bi u tom pogledu trebao slijediti Račana i priznati izborni poraz čime bi od druga postao gospodin. Bude li i dalje slijedio postizborne slagalice Pusićeve kako bi kao gubitnik dosegnuo Mesićev „vjerodostojan dokaz“ pamtit će ga se samo kao nedoraslog politikanta zalutalog u socijaldemokraciju. Ako kome još nije jasno da je Milanović zaigrao na krivu kartu, neka pročita komentare inozemnog tiska i izjave europskih političara koji su sigurno vjerodostojniji u odnosu na službeni izborni rezultat od analiza vanjskopolitičkog savjetnika Predsjednika Republike, druga Budimira Lončara.

Kampanja je, inače, bila dosadna. Dvostranačka. Bez ijednog pravog otvorenog pitanja. Stranačka bipolarizacija izgleda odgovara i SDP-u i HDZ-u. Otuda dolaze i kolateralne izborne žrtve od kojih je najveća i za Hrvatski sabor nezamjenjiva – Ruža Tomašić, te - da su prošli pročišćivaće dvostranačja - nekoliko nezavisnih kandidata koji su mogli uvesti živost i pluralnu kvalitetu u sve jednoumnije saborske klupe.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}