Autocesta kroz pustoš ili život?

  

U povodu 66. obljetnice osnutka Sisačkog partizanskog odreda Mato se Arlović zauzeo za izjednačavanje prava antifašističkih boraca s pravima hrvatskih branitelja, a na istaknutim mjestima citira se i izjava predsjednika SDP-a Milanovića o toj temi: "I branitelji iz Domovinskog rata i pripadnici antifašističkih formacija borili su se za Hrvatsku, a ni bez jednih ni bez drugih Hrvatske ne bi bilo. Zato smatram da je izjednačavanje prava pošteno." Možda će netko reći da bi ta prava trebalo izjednačiti po nekim drugim mjerilima, a ne zato što "ni bez jednih ni bez drugih Hrvatske ne bi bilo". Ali što jest – jest: Milanović govori istinu. Doduše, istinu s kojom se sam ne slaže. Naime, doista je pitanje bi li bilo Hrvatske da nije bilo "pripadnika antifašističkih formacija" poput Andrije Hebranga, dr. Franje Tuđmana, Ivana Šibla, Ivana Rukavine, Janka Bobetka, Zvonimira Červenka, Ivana Supeka i drugih koji su u različitim vremenima micani iz politike, Partije i JNA da bi tamo ostali antifašisti koji će, s Miloševićem i Kadijevićem na čelu, izvršiti brutalnu fašističku agresiju na Hrvatsku. A sve do te agresije ti su ratni zločinci antifašističke obljetnice obilježavali – zajedno s Milanovićevim i Arlovićevim "drugaricama i drugovima".

Nedjelja 24. 6. - EU bez Krista, ali s Prokrustom!

Tko će i ubuduće u Europi biti sve povlašteniji, a koga će se sve manje pitati? Sve će povlaštenija biti Velika Britanija, a sve će se manje pitati građane. Kad u dvije zemlje, Francuskoj i Nizozemskoj, prijedlog ustava EU nije prošao na referendumu, političari su se dosjetili i ustav preinačili u ugovor o kojemu građani ne odlučuju i iz čijih je nekoliko odredaba Velika Britanija izuzeta. Može li biti jednostavnije: ako ujedinjenoj Europi smetaju građani, lijepo ih zaobiđe, ako je ucijeni silnik Velika Britanija, lijepo ga poljubi u guzicu. Istina, i druge velike europske sile potrudile su se da zadrže svoje imperijalne povlastice, koje su osigurale načinom glasovanja i odlučivanja. A kao što su zaobiđeni građani i kao što se pokleknulo pred Velikom Britanijom, mogla se dogoditi još jedna sramota: da je Poljska u svojim zahtjevima bila ustrajna, i ona bi, kao što joj se zaprijetilo, bila zaobiđena! Logično je da je takva Europa iz svog glavnog dokumenta isključila kršćanstvo koje bi se teško i uskladilo sa stilom koji je Unija naslijedila iz jedne druge starine, iz grčke mitologije, od zločinca Prokrusta, koji je po svojoj mjeri sakatio putnike onako kao što europski političari danas sakate logiku, moral, volju građana i cijelih država.

U životu su nam potrebne različite vrste zajedništva: obiteljsko, rodbinsko, zavičajno, prijateljsko, vjersko, spolno, generacijsko, svjetonazorno, zajedništvo na radnom mjestu, u zgradi, ulici i četvrti u kojoj stanujemo, u profesiji ili klasi kojoj pripadamo, kavansko, navijačko zajedništvo i deseci drugih. No i u nas i u svijetu još uvijek je najzanosnije i s društvenog stajališta najvažnije državno, nacionalno zajedništvo. Stoga je posve neshvatljivo zašto je lanjski Dan državnosti kao dan zajedništva bio onako bijedno obilježen, pa je ovogodišnji, današnji, u usporedbi s njim djelovao upravo raskošno premda nije bilo ničega spektakularnoga. No ima li išta “spektakularnijeg” od roditelja koji u TV kamere izjavljuje da je na svečanost došao zbog sina koji je u ratu poginuo! Da naši politički prvaci znaju da nikad nisu tako obvezatni, podnošljivi i narodski kao u prilikama kakve su imali danas - na svečanoj sjednici Vlade, na proslavi na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i u Vukovaru - zacijelo bi nastojali svake godine Dan državnosti što dostojnije obilježiti. Na to ih, kao što smo danas čuli i vidjeli, ništa toliko ne obvezuje koliko žrtve koje su pale za hrvatsku državu.

Evo je drugi put Mesić (danas na HTV-u) navijestio mogućnost velike koalicije HDZ-SDP poslije idućih izbora za Hrvatski sabor. Bolje i tako nego, u slučaju da se ne može sastaviti vlast, ponavljati izbore i dobiti iste rezultate, objasnio je predsjednik. Pa što bi radila vlast koju bi sastavili HDZ i SDP? Ako je vjerovati onome što govore dužnosnici jedne i druge stranke, to jest komplimentima koje međusobno razmjenjuju, Hrvatskoj s takvom vlašću ne bi bilo nimalo lako. Ako bi HDZ i SDP i dalje bili korumpirani onako kako sada jedni druge optužuju, korupcija bi bila dvostruko veća nego sada, kao i sukobi interesa, kriminal pod zaštitom političkih moćnika te kroćenje pravosuđa. Kad bi HDZ i SDP udružili svoje spremnosti za zaduživanje u inozemstvu, dug bi rastao još brže nego dosad, kao i rasprodaja Hrvatske, a ni za ustupke koji bi se pravili Europskoj uniji ne bi bilo prepreka. Uza sve to i mnoge druge “povoljnosti” koje bi donijela velika koalicija, udvostručio bi se i pritisak na medije, pogotovo one u državnom vlasništvu (HRT itd.), pa bi se utoliko smanjio i javni nadzor nad vlašću kakvoj predsjednik Mesić nije nesklon. A kako joj nije nesklon, udio predsjednika države u diktaturi velike koalicije tu bi diktaturu samo pojačao.

Srijeda 27. 6. - Autocesta kao znak života  

U tjedniku s današnjim datumom – intervju s besmrtnim pjesnikom, prevoditeljem, teoretičarem književnosti i sveučilišnim nastavnikom Antom Stamaćem. Zanimljiva osoba, sa zanimljivom vlastitom prošlošću i prošlošću svoje brojne obitelji, o kojoj Stamać govori nimalo se ne libeći prosudaba o politici koja je desetljećima “bdjela” nad njihovim životima. Kao što se zna, Stamać je s Ivom Sanaderom sastavio zbirku hrvatske ratne lirike “U ovom strašnom času” (1992. g.), koja je prevedena na 20 jezika. Otkad je Sanader premijer, ne viđaju se, ali novinar provocira Stamaća i pita ga kako doživljava Sanaderovu retoriku koja je “danas jako drukčija, ponekad i dijametralno suprotna Tuđmanovoj”. Dotad u intervjuu jako otvoren, Stamać se odjednom zatvara: “A što se tiče njegove retorike i politike, ne mogu reći ništa – ja nisam politički analitičar, bavim se književnošću.” Budući da je kao mladić zbog politike bio na Golom otoku, budući da su tankoćutni pisci posebno strašljive osobe, budući da Stamać zna kako Sanader nježno uzvraća suradnicima s kojima se sukobi (Glavaš itd.), Stamaća i nije teško razumjeti – u ovom strašnom času.

Milan Ivkošić
Večernji list

{mxc}