Iz novog broja Glasa Koncila, od 4. veljače 2007., prenosimo komentar Ivana Miklenića o nasilju nad ženama. Izravan povod ovom komentaru još je jedna hajka "nezavisnih" medija, u ovom slučaju Jutarnjeg lista, na Katoličku Crkvu. Služeći se uvijek istom metodom, odnosno lažima i izvlačenjem rečenica (ili dijelova rečenica) iz konteksta, Jutarnji list već samim naslovom svog članka , "Župnici ženama: "Trpite batine jer razvod je grijeh"" čitateljima sugerira "mišljenje" Crkve. Istina je, naravno, posve suprotna, i Ivan Miklenić u svom komentaru izlaže konkretne napore Crkve  u pravcu sučeljavanja s problemom nasilja nad ženama, koji su, opet naravno, "nezavisnim" medijima nezanimljivi.

 

 

Stjepan Šulek u svom komentaru u Hrvatskom slovu razmatra zanimljivo pitanje kada bi se i kako hrvatski katolici trebali uključiti u politiku, reagirajući tako na riječi kardinala Bozanića da mu dolaze katolici i kažu da će se politikom baviti tek kad uslijede promjene. Šulek nalazi kako je ovakav stav pogrešan, pitajući: "Ljude koji tako misle moramo upitati tko bi trebao izvršiti promjene koje bi odgovarale njihovu poimanju politike. Ima li i u hrvatskom društvu takvih ljudi i takvih političkih stranaka koje bi svojim radom promijenile hrvatsko društvo i stvorile ozračje radosti?".

 

 

U novom broju Hrvatskog slova Nenad Piskač se osvrće na činjenicu da službena hrvatska politika pokazuje izuzetno malo pažnje za masovne grobnice u kojima su pokopane žrtve partizanskih zločina nakon II svjetskog rata. Naime, kao što je svima dobro poznato, u Slovenije se nalaze brojne grobnice s posmrtnim ostacima hrvatskih vojnika i civila koji su ubijeni bez ikakvog suđenja jednom kada su pali u partizansko zarobljeništvo. Piskač piše: "Istraživanje, evidentiranje i klasificiranje grobišta, međutim, donosi niz problema koje treba riješiti, a neka od njih i bilateralno, budući da su među žrtvama pripadnici različitih naroda. Sporazume koji rješavaju ovu problematiku Slovenija je sklopila s Italijom i Njemačkom. Kako među žrtvama na području Slovenije, uz Slovence, zasigurno ima najviše Hrvata, bilo bi logično da takav sporazum (ugovor) postoji i između Slovenije i Hrvatske.".

 

 

Zoran Vukman je u svojoj kolumni u Hrvatskom slovu opisao razliku između stvarne i  prividne slobode koju uživa svaki pojedinac u zapadnim demokratskim društvima. Tako Vukman ukazuje na činjenicu kako se demokracija za obične građane svodi na to da se javno može bilo što reći, no da stvaran utjecaj izrečenog na tijek stvari gotovo nikakav: "...u Americi i svijetu slobodno se izruguje i ismijava američki predsjednik Bush, privid demokracije je potpun, dok on sam i njegova naftaška teksasokracija radi što ih je volja! Psi laju, a karavane prolaze! Svi viču protiv ovih ili onih moćnika, glas javnosti se čuje, međutim, angloamerička nova aristokracija i dalje planira nove ratove, vlada svijetom nikada moćnija!".

 

 

Komentator Vjesnika Marko Barišić osvrnuo se na slučaj Srebrenica koji ovih dana, nakon presude Međunarodnog suda u Haagu (ICJ), opet privlači veliku pozornost. Marko Barišić nema dvojbi da će ova presuda biti izvor nestabilnosti u budućnosti umjesto da pridonese pomirenju naroda i država na jugoistoku Europe, te zaključuje: "Umjesto da pridonesu pravednijem međunarodnom poretku, haaški suci su takvom presudom zapravo uzeli u zaštitu krvnike dok su žrtve ponovo, kao što su to učinile i UN-ove postrojbe 1995. u Srebrenici, ostavili na cjedilu.".

 

 

Prenosimo kolumnu Tihomira Dujmovića iz Večernjeg lista "Svi u Italiji misle isto" o nedavnim događanjima u odnosima Hrvatske s njezinim susjedima: Italijom, Slovenijom i Crnom Gorom. Iako se baš sa svim Dujmovićevim procjenama vjerojatno mnogi ne će složiti, treba reći kako njegov tekst donosi niz konkretnih podataka i izjava koje su posebno zanimljive. Izdvajamo: "U knjizi "Lovljenje vetra" Ćosić se sjeća 12. kolovoza 1991.: U trosatnom razgovoru Bučar i Rupel predlažu da se zaboravi ono što je ranije bilo i da se uspostavi nova suradnja, a zauzvrat Ljubljana pristaje na neutralnost u sporu između Beograda i Zagreba. "Hoćete li Vi to da stavite na papir?", pita Ćosić. "Može!" slijedi odgovor. U zajednički sastavljenom tekstu u pet točaka Ljubljana pristaje i na pravo Srba u Hrvatskoj na samoopredjeljenje. To se zove nož u leđa! Zapamtimo ovaj detalj svaki put kad Rupel otvori usta!".

 

 

Kako se bliži početak suđenja generalima Hrvatske vojske Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku povećava se broj vijesti vezanih uz Haaški sud. Tako iz Bosne i Hercegovine dolazi vijest koja bi trebala barem djelomično amortizirati činjenicu da Mladić i Karadžić nisu u Haagu. Naime, snage NATO-a upotrijebile su jučer već više puta viđeni trik u sličnim situacijama i pretražile stanove Karađićeve djece. Tihomir Dujmović, čiji komentar prenosimo iz Večernjeg lista, raspravlja Sanaderovu ulogu: "Sanader nije mogao nastaviti s načelnom Tuđmanovom politikom, jer je Račan svijetu pokazao da ovdje postoje snage koje i bez rezolucije UN-a dopuštaju da se zaroni u svaki grm Oluje! Kad je Sanader stigao na vlast, već je i Pantovčak otvorio arhive, podijelio sve tajne što su se mogle dijeliti i uzmicanja više nije moglo biti. Što je dakle mogao Sanader? Nije imao u svijetu saveznike koje ima Srbija dok krije Mladića i Karadžića, nije imao manevarskog prostora jer je Račan naučio svijet da postoji u zemlji vlast koja će zadnji kamen prevrnuti ako se to od nje traži, za sukreatora vanjske politike imao je dva puta iskazanom izbornom voljom Hrvata izabranog predsjednika Mesića!".

 

 

Prenosimo komentar Ivana Miklenića iz Glasa Koncila od 18. veljače 2007. u povodu obljetnice smrti blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca. Autor raščlanjuje kulturu laži iz komunizma i njen poguban utjecaj na sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda i države.