Premijer Sanader nakon pritisaka iz Europske unije odlučio je konačno odustati od ZERP-a, čime je nesumnjivo zadao težak udarac naciji koja se htjela i nadala se drugom rješenju. Štoviše, padom ZERP-a postalo je svima bjelodano jasno kako Hrvatska u pregovorima s Europskom unijom obična igračka s kojom se svatko poigrava kako hoće. I dok je sam predsjednik Vlade svojim izjavama poručio da je morao birati između dvaju nacionalnih interesa, ZERP-a i EU, Tihomir Dujmović u Večernjem listu napisao je kako je pred Hrvatsku bila postavljena zapravo jedna druga dvojba, ZERP ili zapadni Balkan. "Da bismo odgovorili na pitanje ZERP ili Unija, valja znati što slijedi ako je odgovor ZERP! Odgovor je dan isti dan: Unija je već završila planove o zapadnom Balkanu! To je alternativa! ZERP ili zapadni Balkan!". Komentar na kraju sugerira da bi neodustajanjem od ZERP-a Hrvatska ostala vjerojatno i bez NATO članstva, čime bi nas, nema dvojbi, još lakše bilo pospremiti na zapadni Balkan. "Misli li netko da je realno da bi Ljubljana i Rim potvrdili naš ulazak u NATO? Ne znam, razmislimo..." Pa, evo, razmislimo. Ali, dodajmo, da isto tako vrijedi razmisliti kako smo došli do ovako katastrofalne situacije.(mm)

 

 

Iz Hrvatskoga slova donosimo komentar Mladena Pavkovića koji piše o trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji i o onome što ona zaista predstavlja, a to je trend rehabilitacije četništva i zapravo nikad napuštene Šešeljeve ideologije o formiranju Velike Srbije.  "Mnoge je iznenadio ovako teški incident, a poglavito paljenje hrvatske zastave, te luđačko gaženje po hrvatskom grbu, što nas je ponovno podsjetilo na 1991., kao da je Hrvatska kriva za sve nevolje naših susjeda. A oni su i priznanje Kosova iskoristili da nam se koliko-toliko osvete za poraz u Domovinskome ratu, pa stoga i ne začuđuje izjava vođe najjače srpske stranke, radikala Tomislava Nikolića, koji je upozorio Hrvatsku da će priznanjem Kosova otvoriti pitanje vlastitih teritorija naseljenih Srbima. "Hrvatska koja ne poštuje srpske granice, ne može očekivati da će Srbija poštovati hrvatske granice. Hrvatska, koja je protjerala stotine tisuća Srba može samo misliti da je riješila problem teritorija koje naseljavaju Srbi. Ne. Povratkom Srba u krajeve u kojima su živjeli, u kuće koje su sami izgradili, otvara se problem Hrvatske, zato što će Srbi tada tražiti ne autonomiju, tražit će državu"- izjavio je Nikolić, koji, kao lutka na koncu, ništa drugo ne radi nego promiče stavove Vojislava Šešelja".

 

 

Iz Hrvatskoga slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača o nejasnim i nedosljednim kriterijima prema kojima Povjerenstvo za kulturu Poglavarstva grada Zagreba odlučuje o raspodjeli sredstava kojima, među ostalim tiskovinama, podupire i tjednik za kulturu Hrvatsko slovo. "Poštovani čitatelji, ne znam spada li Urednički komentar u kulturu ili u nekulturu, no osjećam dužnost izvijestiti vas o jednoj činjenici, a je li ona kulturna ili nekulturna, procijenite sami. Povjerenstvo za kulturu Poglavarstva grada Zagreba odlučilo je u 2008. godini poduprijeti jedini hrvatski tjednik za kulturu, Hrvatsko slovo, iznosom od 105.000 kuna. List, naime, „izlazi svakog petka“, „Godina izlaženja XIII“, te k tomu „u jednom dijelu donosi napise o kulturi – o kazalištu, filmu, glazbi, književnosti, te objavljuje književna djela i prijevode“. A što donosi u drugim „dijelovima“, obrazloženje ne navodi.  Ono što ideološke naočale ne vide kao „kulturu“ u Hrvatskom slovu spada u nerazdvojivi temelj, svrhu i smisao izlaženja. Zato se godišnja potpora Hrvatskom slovu svodi na 105.000, a Zarezu i Vijencu na 280.000. Uvidom u sva tri lista može se utvrditi nelogičnost počinjene nepravde. Hrvatsko slovo izlazi svakoga petka u godini, dok izdašnije poduprti izlaze dvotjedno. Nije valjda da bi Hrvatsko slovo pravednije prošlo u zagrebačkoj kulturnoj politici kad bi izlazilo svakog drugog petka ili kad bi kopiralo uređivačku politiku izdašnije sufinanciranih listova!?"

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar urednika Nenada Piskača koji se osvrnuo na okolnosti nedavnog proglašenja neovisnosti Kosova, kao i na današnju političku situaciju u Hrvatskoj, osamnaest godina od proglašenja njene samostalnosti. Izdvajamo: "Kakva je hrvatska punoljetnost doma i u „regionu“? Kad je svojedobno razbijen jedan prozor na kući srpskog vlasnika u Hrvatskoj, reagirali su svi čimbenici od predsjednika države i vlade do nevladinog sektora. Sad kad su u Borovu mladi Srbi razbili učenički dom, reagirao je samo SDSS-ov potpredsjednik vlade izjavom iz koje se moglo zaključiti – svi smo krivi. Kad je nedavno usred bijela dana u javnom prijevozu Sarajeva ubijen učenik, Hrvat, katolik, bokserima i nožem vršnjaka muslimana, iz „regiona“ izostala je osuda toga zločina. Hrvatska je zaboravila izraziti elementarnu „zabrinutost“".

 

 

U uredničkom komentaru u Glasu Koncila Ivan Miklenić se osvrnuo na temu koja već danima zaokuplja pažnju hrvatske i svjetske javnosti - nezavisnom Kosovu. "Neovisnost Kosova s pravom teško i bolno pogađa srpski narod koji to područje smatra svojom nacionalnom i crkvenom kolijevkom, no nužno je razlikovati srpski narod - koji je poput svih drugih naroda sastavljen od svetaca do kriminalaca - i velikosrpske politike koja, kad god je u prilici, trajno sije smrt, prolijeva krv i stvara nemir. Nikada se ne smije poistovjećivati bilo koji narod s bilo kojom, a osobito ne s nakaznom, zločinačkom politikom, jer ona zavodi ljude, manipulira njima i zlorabi ih za svoje hegemonističke ciljeve te uvijek stradaju tzv. mali ljudi. Zabrinjavajuće je i velika je šteta za dobro čitavoga srpskog naroda što - premda je već prošlo više od 20 godina - dio srpskoga naroda još uvijek nije prozreo zločinačku velikosrpsku politiku koje je u najnovije doba bio eksponent najprije Milošević a potom tzv. srbijanski radikali koji su i danas vrlo moćni. Proglašenje neovisnosti Kosova, nakon što su neovisnost proglasile i zaživjele sve druge bivše republike tzv. SFRJ, te su Srbi konačno ostali (uz Mađare u Vojvodini) uglavnom sami, trebalo bi postati nov snažan izazov i poticaj za katarzu, triježnjenje i za raskrinkavanje jedinstvene ideologije utemeljene na mitomaniji, osobitoj izabranosti i srpskoj nacionalnosti kao vrhunskoj etičkoj normi. To je jedan od najvećih interesa za objektivno dobro srpskoga naroda, ali i za sve susjedne narode, osobito albanski i hrvatski."

 

 

Nekoliko stotina tisuća građana sudjelovalo je na mitingu u četvrtak pod nazivom "Kosovo je Srbija" u centru Beograda, protestirajući zbog jednostranog samoproglašenja nezavisnosti Kosova, uz poruke da se Srbija ne će odreći svoje južne pokrajine.  S obzirom na činjenicu da se iz poruka srpskih političara jasno moglo razaznati prešutno odobrenje pa čak i svojevrsni poticaj upućen stanovnicima Srbije da ne odustanu od borbe za Kosovo, građanski neredi koji su popraćeni divljaštvom, nasiljem i paležom uslijedili nakon formalnoga završetka skupa nikoga ne bi trebali previše začuditi. Nemiri su tako rezultirali stradanjem oko 150 ljudi, a jedna je osoba pronađena i mrtva.  Najtraženija meta za razbijanje i paljenje bili su američko i hrvatsko veleposlanstvo, što su prenjeli i svi svijetski mediji. Simptomatična je činjenica da Srbi u trenutku kada doživljavaju tešku nacionalnu sramotu i poraz (s kojim Hrvatska nema blage veze) osjećaju veliku potrebu napasti baš hrvatsko veleposlanstvo. Fascinantno je zapravo koliko je malo potrebno da pritajena iskra mržnje ponovno plane. U srpskom loncu niti jedno zlo nije se kuhalo po recepturi koja garantira kakav će okus imati jelo na kraju, a svi ovi začini dodatno ga čine i neizvjesnijim i neukusnijim.(mmb)

 

 

S portala Hrvati AMAC prenosimo  dio komentara na zadnju emisiju Latinica u kojoj je ponovno iznesena nebulozna ideja urednika Denisa Latina o "Dogovorenom ratu" između Tuđmana i Miloševića i podjeli Bosne. Autor pod pseudonimom «Kamićak» vraća nas tako petnaestak godina unazad i podsjeća  na dio toga što su sve hrvatski građani morali podnijeti da bi se izborila neovisnost. Mi možemo samo konstatirati da su zbog uporne propagande koju HRT na račun pretplatnika već godinama plasira u hrvatsku javnost odista došla vremena kada treba reagirati na nebuloze koje pod plaštom novinarstva širi Denis Latin. Izdvajamo: «Kad je Denis Latin u pitanju, i njegov dobro plaćeni 'Projekt Latinica', čovjek svašta može očekivati od tog individuuma opterećenog ratom 'dogovorenim' između Tuđmana i Miloševića. Čudi međutim, da mu Sutlićeva dalekovidnica, masno plaćena iz našeg džepa - a pod ingerencijom hrvatskog Sabora - pruža toliki promidžbeni prostor - i mogućnost -ničim utemeljenog blaćenja Domovinskog rata i pokojnog predsjednika Tuđmana. o, možda i Latin i HTV pušu u isti rog? Naime, samo psihički poremećen ili u duši zao čovjek može gledateljstvu nametati suludu teoriju o 'dogovorenom ratovanju' kad činjenice govore o nečem sasvim drugome, o eklatantnom planu zločinačkog pokušaja stvaranja Velike Srbije koji je instaliran daleko prije bilo kakvog 'dogovora' u Karađorđevu!»

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića koji se pozabavio rezultatima anketa s postavljenim pitanjem – Tko je najznačajniji Hrvat? Zanimljivo je pročitati njegova razmišljanja o tome što bi bilo logično da danas Hrvati odgovaraju na to i slična pitanja, odnosno koji je po njemu redosljed prve trojice najznačajnijih. Izdvajamo: "U svim zemljama svijeta, samo ne u Hrvatskoj, najviše se poštuje ljude poput dr. Franje Tuđmana. On je zajedno s oko petsto tisuća branitelja, živih i poginulih, koliko ih danas trenutačno ima u tzv. Registru, uspio ono što je bio san većine Hrvata – stvoriti samostalnu, demokratsku i neovisnu hrvatsku državu, koja je priznata i cijenjena u svijetu. Ima li veće i značajnije stvari od toga? Ako nema, a nema, onda nema ni dvojbe - dr. Tuđman je najznačajnija osoba u povijesti Hrvatske, bez obzira na mane i propuste, jer oni koji su u anketama isticali Broza umjesto Tuđmana morali bi znati da je bivši komunistički i boljševički vođa nakon pobjede u II. svjetskom ratu ostavio iza sebe na stotine tisuća pobijenih Hrvata. Za Tuđmana se kao za Broza ne može reći da je ubijao svoje protivnike, niti da se osvećivao svojim neprijateljima. Na drugom mjestu ove ankete, posve sigurno treba uvrstiti nadbiskupa, zagrebačkog kardinala Franju Kuharića, koji je zaređen u teška vremena 1945., od blaženog kardinala Stepinca riječima: "Šaljem vas u krvavu kupelj"".