Iz Hrvatskog slova prenosimo komentar Nenada Piskača u kojem efektno piše između ostaloga o dvostrukim kriterijima koje je EU postavila prema Hrvatskoj, posebice u odnosu na neke druge države: "Prošloga tjedna izvješteni smo kako je u Europskoj uniji bugarski poljoprivrednik Stoil Panajotov na stočnom sajmu u Plovdivu mijenjao suprugu za kozu. Razlog? Supruga Elena nije mu rodila dijete, a rečena koza već se tri puta ojarila. Navodno je zamjenom zadovoljna i Elena, ali i Stoilov prijatelj koji je za kozu dobio ženu. Ova priča nije europski standard, ali podsjeća kako su „kriteriji“ za ulazak u EU za neke postavljeni nisko, a za primjerice Hrvatsku visoko i neprestano se pomiču naviše, tako da će Hrvatska s neponovljivom i briljantnom Blankom Vlašić postati kolektivni europski prvak u skakanju u vis – trenutno mora preskočiti vlastitu brodogradnju, kao što je prethodno preskočila ZERP, a prije njega „jedinu prepreku“ – Antu Gotovinu".

 

 

Tri ili četiri dana nakon Oluje Ivan Čermak preuzeo je od vojske kontrolu nad tim područjem. Predstavnici UN-a smatrali su Čermaka odgovornim za sve što se događalo na području bivšeg UN-ovog Sektora Jug, ustvrdio je bivši viši vojni pomatrač UN-a Mihael Ermolaev, na suđenju generalima Čermaku, Markaču i Gotovini. U jednom trenutku ovaj je svjedok čak i sugerirao da je Čermak “koordinirao pljačku, palež i ubojstva nakon Oluje”. Svjedočenje Ermolaeva, kao uostalom i mnogih prije njega najbolje zapravo dokazuje svu ridikuloznost i nepravednost haaških suđenja, na kojima se očito ne poštuju ni osnove statuta Međunarodnoga suda, kao i prava općenito. Konkretno, pod tim se pravima misli na zaštitu optuženih od mogućeg davanja lažnih iskaza i svjedočenja, upravo onoga što se u spomenutom procesu protiv trojice hrvatskih generala događa redovito, gotovo svakodnevno. To znači da na suđenje u funkciji svjedoka može doći bilo tko i iz bilo kojeg razloga i motiva ispričati svoju priču, bila ona istinita ili ne ili uostalom i potpuno izmišljena – posve svejedno, kazne ionako nisu u planu. Pa ako priča ne prođe nema veze, ima još brdo svjedoka koji će doći, a ako prođe – još bolje. Obrana generala bez obzira na činjenicu koliko je dobro pripremljena ne može pokriti i raskrinkati apsolutno sve laži.(mmb)

 

 

"Da nije bilo višedesetljetnog podgrijavanja jasenovačkoga mita, vjerojatno ni Milošević i njegovi suradnici ne bi bili tako lako manipulirali Srbima, kako u Srbiji tako i onima izvan Srbije, te bi bili pošteđeni mnogi životi i mnogi ne bi doživjeli patnje i boli kroz koje su prošli. Očito je da pojedinci baš ništa nisu naučili iz recentnih povijesnih događanja pa ni to da je svaki govor na stratištima posebno osjetljiv - čak i onda kad se govori gola istina - a posebno je osjetljiv kad se istini doda i neistina. Očito je da je nekim pojedincima u suvremenom hrvatskom društvu svijest za odgovornost općenito i odgovornost za izgovorenu riječ još uvijek previsok civilizacijski zahtjev" - piše Ivan Miklenić u svojoj redovitoj uredničkoj kolumni u Glasu Koncila, no pitanje je koliko će ga razni Fumići koji jezde Hrvatskom htjeti čuti. Na kraju krajeva, reklo bi se da su im posljedice jasenovačkoga mita vrlo dobro poznate, ali da ih se to nimalo ne tiče.

 

 

Iz Hrvatskog lista donosimo tekst u kojem je otkrivena skandalozna podjela nadležnosti nad hrvatskim nebom, čiji su dijelovi bez znanja Sabora i javnosti ustupljeni bivšoj Jugoslaviji, odnosno Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Italiji. Izdvajamo: "Takvom ležernom darežljivošću Hrvatska je sada u situaciji da drugi kontroliraju promet u njenom zračnom prometu i u slučaju bilo kakve zrakoplovne nesreće, države koje obavljaju kontrolu u hrvatskom zračnom prostoru nisu ničim odgovorne za moguće štete. Dokaz da je Hrvatska zemlja raskalašenog zakonodavstva, podjela je hrvatskog neba učinjena nelegalno, jer bi prema svjetskim normativima svakom ustupanju nadležnosti u zraku trebao je prethoditi međudržavni sporazum ratificiran u Saboru i prijavljen ICAO-u."

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića o zaboravljenim junacima Domovinskog rata i načinu na koji se o tome, a u usporedbi s drugim ratovima u povijesti uči u hrvatskim školama. Izdvajamo: "Ima li Hrvatska junake Domovinskog rata? O tome više nitko ne raspravlja. Gusta magla prekrila je najzaslužnije za stvaranje hrvatske države. Generali pobjedničke vojske postali su najveći problem i teret u rješavanju ovoga pitanja. Samo se o njima govori i piše. Malo tko ih hvali i ističe. Sudovi ispituju ili su ispitali njihovu krivicu i odgovornost. Gotovini, Markaču i Čermaku sudi se u Haagu, Norcu i Ademiju u Zagrebu. Đaci u školama jedva znaju da je Hrvatska bila napadnuta, odnosno da je na Hrvatsku izvršena agresija. Ako o tome i uče, onda im se previše i ne objašnjava tko je bio agresor, a još manje im se govori o junacima Domovinskoga rata".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača u kojem se autor osvrnuo na najnoviji ispad slovenske politike prema Hrvatskoj, u smislu najavljenog referenduma s pitanjem: "Jeste li za ulazak Hrvatske u EU?". Taj konkretni potez još je jedan dokaz ljubljansko-beogradske sinergije koja ni na jednom polju nije toliko transparentna kao u odnosu prema Hrvatskoj. Izdvajamo: "No, ni oni koji su ovdje ostali zatečeni slovenskom najavom o hrvatskom referendumu, ne će reagirati sve dok ne reagira Bruxelles i kaže da je riječ o svinjariji nespojivoj s dosadašnjim europskim standardima. Kad bi se i održao taj i takav referendum Slovenija bi blokirala ulazak Hrvatske u EU, ne bi li je za koje desetljeće pristigao zaostali Beograd. Njemu bi lakše bilo ući u EU zajedno sa Zagrebom. Bilo bi, naravno, dobro da se cjelokupno hrvatsko višestranačje bavi stvarnim problemima i izazovima pred kojima se nalazimo, a manje samim sobom. Hrvatsko višestranačje u ovom se trenutku bavi pitanjem kako po stranačke vrhunce što bezbolnije provesti stabilno dvostranačje. Mesić opet, koji ono put? mijenja dres - navodno po završetku predsjedničkog mandata odlazi u SDP".

 

 

Iz Večernjeg lista donosimo komentar Damira Franolića iz udruge Eko Kvarner koji upozorava na alarmantne poteze takozvanoga građevinskog lobija, kao i na strategiju prostornoga plana i građenja na obali Jadrana, koja bi mogla značiti ponajprije njenu devastaciju. Izdvajamo: "Već je svima postalo jasno da su priče o zaštićenom obalnom pojasu bile obična dimna zavjesa da bi se sakrila rasprodaja i korupcija, a velikim investitorima omogućile velike prijevare pod izlikom razvoja turizma. Naime, gotovo su sva najavljena velika turistička ulaganja u stvarnosti prikrivena gradnja i prodaja stanova i vila za odmor strancima, pri čemu se vrlo domišljato zlorabe zakoni i iskorištava nefunkcioniranje pravnog sustava". S tom je problematikom Franolić povezuje i slučaj  o kojoj smo već ranije pisali na Portalu (vidi: Čačićevim stopama), a odnosi se na burzovne "uspjehe" ministrice Marine Matulović Dropulić. Podsjećamo, ministrica posjeduje 1947 dionica Instituta građevinarstva Hrvatske čija je vrijednost unazad tri godine porasla oko 60 puta. Kako je riječ o privatnoj tvrtki koju vodi bivši ministar Jure Radić, i koja, gle čuda, dobiva od države kapitalne poslove u građevinarstvu, moglo bi se reći da se ministrica Dropulić nalazi u debelom sukobu interesa koji ne samo da nije sankcioniran, nego, sudeći prema Franolićevom komentaru takvi i slični motivi predstavljaju glavnu "kreativnu", ali i normativnu šprancu za izgradnju i uređenje hrvatske obale. 

 

 

Koliko su zapravo predsjednik Mesić i predstavnik SAB-a Hrvatske Ivan Fumić, svojim tendencioznim izjavama i prozivanjem «gadova» koji su zaboravili na jasenovačke žrtve (posebno prozvavši i Katoličku crkvu), išli na ruku propagandi koja takve i slične manevre hrvatskih političkih dužnosnika uvijek spremno i s radošću dočeka pokazuje činjenica kojom su se brzinom se ponovo počelo u srbijanskom tisku manipulirati s brojem žrtava. Tako je srbijanski predsjednik Boris Tadić, nakon sudjelovanja na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a posvećenoj izvješću misije UNMIK-a na Kosovu i pitanju sudjelovanja kosovskih Srba na svibanjskim izborima u Srbiji, odgovarao i na pitanje o Jasenovcu. Naime, jedna od novinarki ga je upitala "jesu li ikada plaćene kompenzacije za gotovo jedan milijun Srba koje su ubili hrvatski nacisti u Jasenovcu?". Ono što je posebno zanimljivo jest način na koji je Tadić na ovo pitanje odgovorio, koristeći se manirom inteligentnoga i mirnog političara. Nebulozne brojke od milijun ubijenih Srba nije izravno demantirao, ali nije rekao ni kako su točne. Pozvao je na pomirbu, sugerirajući kako se treba odmaknuti i od 2. svjetskog rata i od rata 90-tih, koji je, dodat ćemo, Srbija povela protiv susjeda – Hrvatske i Bosne i Hercegovine. A, motivi koji se nalaze u pozadini takve «pomirljive» srbijanske retorike nisu nedokučivi. Samo treba pogledati cijeli mozaik.(mmb)