Otrovni kifl

On nikada nije bio toliko kao sada blizak narodu. Sada ga čuje kako diše, kiše i ogovara, i to manje od dva metra iza svojih leđa. Ali on šuti i drži se dostojanstveno. Ivo Sanader u tamnom odijelu uspravno sjedi na optuženičkoj klupi i ponaša se poput vlastelina koji je sasvim slučajno dospio među običnu čeljad.

Suđenje Sanaderu

Sanader je bio hrvatski premijer šest godina, do 2009. Bio je mjerodavan čovjek na potezu između Zagreba i Jadranske obale. Upravo je on poravnao svom narodu put u Europsku uniju. Unatoč glasinama o mutnim poslovima, donedavno ga je hvalila i njegova konzervativna kolegica po dužnosti Angela Merkel: „Mi smo prijateljski povezani i vrlo usko surađujemo."

Danas, dakle tek nepune tri godine nakon toga, Sanader sjedi u dvorani 37 Županijskog suda u Zagrebu i brani se od optužbi državnog odvjetništva za ratnoIvo SanaderSanader je bio hrvatski premijer šest godina, do 2009. Bio je mjerodavan čovjek na potezu između Zagreba i Jadranske obale. Upravo je on poravnao svom narodu put u Europsku uniju. Unatoč glasinama o mutnim poslovima, donedavno ga je hvalila i njegova konzervativna kolegica po dužnosti Angela Merkel: „Mi smo prijateljski povezani i vrlo usko surađujemo profiterstvo i korupciju. Lagano blazirana začuđenost svime onime što mu se upravo događa bivšem se premijeru vidi na licu. Iz ćelije u socijalističkom zatvorskom zdanju na rubu grada rano ujutro doveden je pred sud, a nakon toga mora se vratiti natrag.

U novinama koje su mu dopuštene pritvoreni Sanader može pročitati sljedeće: Hrvatsko napredovanje prema Europskoj uniji više se ne može zaustaviti. Pristupni ugovor bit će potpisan prije samita koji će se u Bruxellesu održati 9. prosinca. Ujedinjena je Europa naime odlučila primiti g. 2013. u članstvo i „kifl", kako se Hrvatsku naziva zbog njezina zemljopisnog oblika.

„Tri i pol milijarde eura pomoći EU-a Hrvatskoj zajamčene su u samo prve dvije godine članstva", radosno poručuje premijerka Jadranka Kosor. Nekoć je ona bila Sanaderova osoba od povjerenja, ali mu je nakon toga okrenula leđa. EU je, naime, tražio odlučniju borbu protiv korupcije, što je iziskivalo i žrtvovanje uglednih političara. To što će Kosor osobno potpisati pristupni ugovor, pitanje je časti. Jer kako stvari stoje, bit će to njezin posljednji veliki nastup za dulje vrijeme.

HDZ-u prijeti pad

Naime, samo pet dana prije odlaska na put premijerki će se na parlamentarnim izborima odbrojavati sati. Prema anketama konzervativnom HDZ-u prijeti pad na samo 20 posto glasova. A to bi bio najlošiji izborni rezultat stranke od proglašenja nezavisnosti Hrvatske 1991., kada je Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom postala državom u državi. I koja je od tada ispustila vlast iz ruke samo jednom.

Za poraz stranke postoje razlozi: stopa nezaposlenosti iznosi 14 posto. Vanjski dug sa 102 posto BDP-a približava se grčkim vrijednostima. A tu je i poplava sudskih postupaka i istraga protiv uglednih članova HDZ-a koja na površinu izbacuje mnogo „prljavštine".

Dok u zagrebačkom predstavništvu EU-a uzvanici u svečanim odijelima nazdravljaju na domjenku, vani snimatelji poput grabežljivaca kruže oko središnjice HDZ-a koja se nalazi na suprotnoj strani trga. Naime, ovih dana kruže strašne vijesti. Imovina stranke po sudačkoj je odluci već zamrznuta. Hoće li HDZ morati na kraju napustiti i zgradu središnjice? Čitav je HDZ kao pravna osoba u međuvremenu postao predmetom istraga zbog sumnje na nezakonito financiranje stranke. Osim toga, nije samo Sanader na sudu zbog dvaju različitih postupaka. Za korupciju je optužen i bivši potpredsjednik vlade.

Na meti državnog odvjetništva jest i bogati prijatelj stranke koji honorarno obnaša dužnost počasnog konzula Savezne Republike Njemačke u Rijeci. A protiv jednog od potpredsjednika HDZ-a Srbija je čak podignula optužnicu zbog sumnje da je počinio ratne zločine. No, unatoč tomu, on se i dalje bori za svoje mjesto u parlamentu.

Uhićenje Boljkovca

Kao da sve to nije dovoljno, odnedavno još jedan HDZ-ov veteran krasi zatvorsku bolnicu: prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac. Tog su sijedog borca rođenog 1920. uhitile specijalne jedinice zbog sumnje da je odgovoran za ubojstva civila. Istražitelji tvrde da je Boljkovac, u svibnju 1945., u vrijeme kada je još obnašao dužnost područnog šefa komunističke tajne službe Ozna, zapovjedio strijeljanje 21 civila.

Jesu li takvi slučajevi dobar dokaz da je Hrvatska funkcionalna pravna država? Znači li to da će se odjednom bespoštedno rasvijetliti svi zločini: ubojstva na kraju Drugog svjetskog rata, nasilje za vrijeme jugoslavenskih ratova i pranje novca u godinama nakon toga?

„Dakako da na međunarodnoj razini nije dobro to što je polovina političke elite zemlje uhićena ili je predmetom istraga. Ali, s druge strane imate dokaz da je Hrvatska pravna država, a to je važnije od svega ostaloga", izjavio je Stipe Mesić. Mesić je bio posljednji jugoslavenski predsjednik, koji je poslije i hrvatskoj državi deset godina služio kao predsjednik svih Hrvata, s ciljem da pomiri narod unatoč svim jazovima koje su nekoć otvorili crveni partizani i fašistički ustaše.

Danas Mesić živi u svojoj palači ponad Zagreba te ljutito poručuje: „Ako je jedan stari partizan kao što je Boljkovac 66 godina nakon navodnog počinjenja zločina na štakama odvučen u zatvor, onda to samo pokazuje da paralelno s pravosudnim suočavanjem s prošlošću krugovi radikalne desnice teže reviziji slike povijesti."

Uoči potpisivanja pristupnog ugovora Hrvatska je i dalje podijeljena zemlja, i politički i psihološki. To da Hrvatska samu sebe doživljava kao vodeću kulturnu naciju na Balkanu biva sve više poljuljano gospodarskom krizom i svakodnevnom bijedom: „Hrvati su prema našim istraživanjima postali uz Talijane najnezadovoljnija nacija na svijetu", kaže Dragan Bagić iz agencije za istraživanje tržišta i javnog mnijenja Ipsos Puls. Gotovo ne prođe ni jedan dan, a da jutarnje novine ne objave nešto novo iz prljave predizborne borbe. Pred sudom je čak morao odgovarati i bivši predsjednik Mesić, zbog optužaba da je svoju predsjedničku kampanju financirao dijelom novcima albanske mafije, što on opovrgava.

Njegovi današnji stranački kolege iz liberalnog HNS-a sa socijaldemokratima tvore jezgru koalicije koja se po ispitivanjima javnog mnijenja može nadati glasovima 40 posto birača, a zatim i sastavljanju vlade.

„Ali ni nove nade nisu bez putra na glavi", poručuje Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora. „Kako liberali mogu za svog glavnog kandidata na izborima imenovati predsjednika stranke koji je već jednom nogom u zatvoru, budući da je u Mađarskoj skrivio nesreću u kojoj su poginule dvije osobe? I kako je moguće da se socijaldemokrati prikazuju kao čistunci, kada ja u ruci držim ugovor iz kojeg se vidi da su oni još u devedesetima prebacivali novac na bečke račune kako bi izbjegli plaćanje poreza u Hrvatskoj?"

Njegova je srdžba opravdana. Čičak je u dobi od 18 godina morao napustiti školu jer se u jednom sastavku usudio sanjati o ujedinjenoj Europi, onkraj jugoslavenske granice. Poslije je „nezgodni" Čičak navodno zbog hrvatskih nacionalističkih tendencija zatvoren u podrumu iste zgrade u kojoj se danas sudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Čičak je i u neovisnoj Hrvatskoj primao prijetnje smrću. No unatoč svemu nepokolebljivo poručuje: „Bez obzira o kojem je slučaju riječ, naše je načelo uvijek isto: Zločin ostaje zločin."

EU

Može li Europska unija, koja još uvijek nije probavila Rumunjsku i Bugarsku, uopće progutati i očito otrovni „kifl" kao što je Hrvatska? Pristupni ugovor koji će se potpisati 9. prosinca mora se doduše ratificirati u svim zemljama članicama, ali zasada nema nijedne naznake da bi mogao biti odbijen. Hrvatska je ostvarila velike napretke i prilagodila se normama EU-a. Tako kažu oni koji toj zemlji žele dobro.

Upravo u ujedinjenoj Europi Hrvati vide jamstvo mira – 20 godina od posljednjeg krvoprolića u ovoj regiji, u kojem je Beograd pokušao odcijepiti od Hrvatske područja nastanjena srpskim stanovništvom. Ulazak u EU bio bi početak nove ere za regiju, o čijim je stanovnicima pisac Miroslav Krleža s uzdahom rekao: „Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture."

Walter Mayr
Der Spiegl