Pali na sirijskom testu
Drugog listopada u Istambulu su različiti sirijski oporbeni pokreti odobrili stvaranje „Sirijskog nacionalnog vijeća“. To je dosad najvažniji korak podijeljenih snaga koje od svibnja pokušavaju voditi miran ustanak protiv režima predsjednika Bashara Al-Assada. Osnivanje vijeća pojačalo je moral onih koji zahtijevaju jače i bolje povezane predstavnike. No samo dva dana nakon stvaranja vijeće u zametku doživjelo je svoj prvi veći udarac.
Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka i Portugal u suradnji sa Sjedinjenim Državama predstavili su Vijeću sigurnosti Ujedinjenih 
naroda nacrt rezolucije koja bi osudila represiju u Siriji i stala nakraj upotrebi sile protiv civila.
Nacrt je bio uljepšana verzija prethodnog teksta predloženog u lipnju. Ovaj novi sadržavao je nejasne izraze kao što su „specifične mjere“ ili „druge opcije“. Naglasio je suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Sirije i potrebu da se sadašnja kriza riješi mirno, političkim putem – i pozvao na nacionalni dijalog koji će se voditi u zemlji. U nacrtu se tražilo razdoblje od 30 dana za proučavanje opcija, u ranijem nacrtu to je razdoblje bilo 15 dana.
Cilj je bio jasan: postići da se Rusi, a zatim i Kinezi suzdrže. No Rusije i Kina na prijedlog su stavile veto, samo je devet članica Vijeća sigurnosti glasalo za, a suzdržali su se Brazil, Indija, Južna Afrika i Libanon.
Tri su posljedice glasanja u Vijeću sigurnosti. Prvo, nasilje će se pojačati. Procjenjuje se da je od izbijanja prosvjeda u ožujku poginulo 2700 ljudi, više od deset tisuća izbjeglo je u Tursku, a tisuće su uhićene. Assadova vlada bez oklijevanja puca po civilima, opsjeda gradove i zatvara im vodu i struju. Prije nekoliko dana javljeno je da je oko deset tisuća sirijskih Globalna neslogaU slučaju Sirije nije bilo tako; nitko nije pristao uz stavove koje su zastupali Europska unija i SAD. Sastav Vijeća sigurnosti bio bi znatno drukčiji kad bi se mogla postići „idealna“ raspodjela sjedišta. Činjenica da se da se u slučaju Sirije nije postigao sporazum prisiljava nas da razmislimo o budućim teškoćama s kojima ćemo se suočiti u upravljanju globalnom sigurnošćuvojnika dezertiralo, a nekoliko stotina ih se pridružilo suparničkim pokretima kao što su Slobodna sirijska vojska i Pokret slobodnih časnika. Ne stigne li kakva međunarodna zaštita, pokret koji je počeo mirno mogao u bi ući u novu i opasnu fazu.
Drugo, bit će ozbiljnih posljedica za regionalnu sigurnost. Sirija je na Bliskom istoku strateški presudan čimbenik. Ona je jedna od
zemalja vrlo neprijateljski raspoloženih prema Izraelu, a to izražava najviše kroz podršku Hamasu, Iranu i Hezbolahu. Kaos u Siriji u opasnost bi doveo stabilnost Libanona i promijenio geopolitički utjecaj Irana u regiji. Irak, gdje vladaju šijitske političke snage, također pozorno prati razvoj događaja u Siriji, kao i Turska koja je Siriju sve donedavno smatrala zaglavnim kamenom svoje regionalne politike.
I na kraju, glasanje u Vijeću sigurnosti na vidjelo je iznijelo jasnu podjelu u međunarodnoj zajednici. Od zemalja BRICS-a – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, a slučajno su sve u Vijeću sigurnosti – dvije su stavile veto, a ostale se suzdržale (zajedno s Libanonom čiji su razlozi jasni). Kad se donosila rezolucija o vojnoj intervenciji u Libiji, BRICS je odlučio „dopustiti“ zbacivanje pukovnika Muamara Gadafija. U slučaju Sirije nije bilo tako; nitko nije pristao uz stavove koje su zastupali Europska unija i SAD. Sastav Vijeća sigurnosti bio bi znatno drukčiji kad bi se mogla postići „idealna“ raspodjela sjedišta. Činjenica da se da se u slučaju Sirije nije postigao sporazum prisiljava nas da razmislimo o budućim teškoćama s kojima ćemo se suočiti u upravljanju globalnom sigurnošću.
Kod intervencija nema, naravno, modela koji bi odgovarao u svakom slučaju, no to ne opravdava izbjegavanje „odgovornosti zaštite“ – koncepta za koji se zalagao bivši glavni tajnik UN-a i koji su države članice UN-a usvojile 2005. Podrška rezoluciji bila bi oslabila Assadav položaj i izolirala ga od njegovih tradicionalnih saveznika R usije i Kine. Također bi bila pokazala da je međunarodna zajednica jedinstvena u odbijanju represije i da želi zaštititi sirijski narod (premda se u nacrtu nije spominjala vojna intervencija). Sankcije koje su EU i SAD donijeli protiv Assadova režima nisu dovoljne. No druge su mogućnosti ograničene ako se kroz Vijeće sigurnosti ne provedu, i tako ozakone, druge mjere.
Posljednjih godina, otkako su zemlje poput Kine, Indije i Brazila zauzele mjesto koje im pripada na međunarodnoj sceni, G7 ustupio je mjesto G20. Godine 2010. usvojena je ambiciozna reforma Međunarodnog monetarnog fonda koja odražava promjene u globalnoj raspodjeli moći.
No promjena globalnog upravljanja ne mora se ograničiti na ekonomsku politiku. Globalizacija je donijela mnogo koristi, ali imanje lijepe aspekte, na primjer one koji se tiču globalne sigurnosti. Unatoč sve većoj međusobnoj povezanosti UN-ovo Vijeće sigurnosti nije još moglo postići konsenzus u rješavanju hitnih problema kao onaj u Siriji.
Nitko nikada nije rekao da će put prema jačem globalnom upravljanju biti ravan i jednostavan. No zaobilaznih putova nema: bez djelotvornih struktura moći i istinskog zalaganja svih igrača, budućnost globalne stabilnosti i napretka ne pruža mnogo nade.
Javier Solana
Reuters, London