Papa i 11. rujna
Papa Ivan Pavao II., iako čovjek Crkve, posjedovao je neuobičajen osjećaj za dinamiku globalizma i složenosti naroda i kultura.
Moj prvi izravni susret s papom Ivanom Pavlom II. dogodio se 13. rujna 2001. u okolnostima službenog predavanja mojih vjerodajnica, kao novog veleposlanika Sjedinjenih Država pri Svetoj Stolici. Bilo je predviđeno da to bude svečanost, ali je to bio tužan događaj budući da je svijet žalio tbog užasnih događaja od prije 48 sati.
Papa mi je prvo izrazio svoju žalost zbog moje zemlje koja je netom bila napadnuta, i rekao je koliko ga to čini tužnim. Tad smo se zajedno pomolili za žrtve i njihove obitelji.
Tada je Papa rekao nešto vrlo duboko, što je otkrivalo njegvo mišljenje o međunarodnom terorizmu. Rekao je: "Veleposlaniče Nicholsonovo nije bio tek napad na Sjedinjene Države, već na cijelo čovječanstvo”. I dodao je: “Moramo zaustaviti te ljude koji ubijaju u ime Boga."
Papine riječi o napadačima na Ameriku 11. 9. , kao i naša potreba, zapravo naša moralna obveza, da "učinimo nešto" bile su neprocijenjivo vrijedne Sjedinjenom Državama u okupljanju "Koalicije voljnih" kako ju je nazvao presjednik Bush. Baš je to Papino trenutno i oštroumno sagledavanje situacije – pokretanje tih terorističkih napada iz Afganistana – obvezivalo Papu da ponudi svoj moralni utjecaj svojim prijateljima i saveznicima, Sjedinjenim Državama.
Točno je znao što govori i kakav će to učinak imati na druge države koje su pokušavale odlučiti da li se pridružiti ili ne kao vojni saveznici u Afganistanu protiv Al-Quaide i njenih suradnika. Papa nije stao, oklijevao ili bio dvosmislen kad je preko mene komunicirao s našim predsjednikom i vođama država koji su slično razmišljali o odgovoru protiv tih teroprista bez države koji su se pokušavali ujediniti pod zaštitom zidova afganistanskog suvereniteta.
Dobro je poznavao represivne režime
Papa Ivan Pavao II. odrastao je u represivnim režimima nacista i komunista. Dobro je znao kakvi su učinci na slobodu i dostojanstvo koju takvi ljudi, s ideološkim programom i vojnim snagama koje su podupirale ideologiju, mogu nanijeti nevinim ljudima
Papa je imao glavnu ulogu u onome što je George Weigel nazvao "revolucijom savjesti" u Poljskoj. Bio je instrument u raspadu Sovjetskog Saveza i europskog komunizma, i bio je dobro upućen u zamršenost uporabe diskretne moralne snage za utjecanje na međunarodna tijela.
Kao, najprije i prije svega, čovjek mira, Papa Ivan Pavao II. je isto tako stvaćao crkvenu doktrinu pravednog rata i odgovornosti vođa da zaštite nevine ljude od sila zla. Poštovao je predsjednika Busha i njegovu "razboritu prosudbu" pri odlučivanjuu što je zakonito kako bi se zaštitilo zajedničko dobro.
2004. je predsjednik Bush, sa zahvalnosti i poštovanjem zbog njegove solidarnosti s američkim vrijednostima, odlikovap Papu Medaljom slobode, što je najviše odlikovanje koje Sjedinjene Države dodjeljuju civilima
James R. Nicholson
Catholic News Agency
preveo: D. J. L.