Ogromna opasnost vreba na nas

SusjediEuropskoj uniji apsolutno su nužni kooperativni, cvatući, demokratski susjedni spremni na suradnju. Time Unija stabilizira vlastito okruženje, nije svejedno naime kakvi je susjedi okružuju na jugu i istokuPredsjednik Mađarskog društva za vanjsku politiku poziva na preispitivanje ciljeva mađarske vanjske politike. Po njegovu mišljenju trebamo igrati aktivnu ulogu u Istočnom partnerstvu, te ni slučajno ne smijemo konačno zaboraviti za eventualni ulazak Turske u EU. Smatra kako se ne smije dogoditi da se duž granica EU-a stvori rusko-ukrajinsko-turski blok.

Zašto je uopće važno da EU ima politiku susjedstva? 

Europskoj uniji apsolutno su nužni kooperativni, cvatući, demokratski susjedni spremni na suradnju. Time Unija stabilizira vlastito okruženje, nije svejedno naime kakvi je susjedi okružuju na jugu i istoku. Ti čimbenici naime utječu i na unutarnji život zajednice. Sjedinjene Države su donekle u povoljnijoj poziciji utoliko što se nalaze između Atlantskog i Tihog oceana.

Geopolitički položaj EU-a donekle je kompliciraniji, posebno u današnje vrijeme vezano uz južnu stranu. Sebični interes Unije je da pomaže svojim susjedima, time naime izgrađuje i samu sebe. Time formira svoju vlastitu stratešku kulturu, s obzirom da na južnomediteranskom prostoru i u državama Istočnog partnerstva ne želi stvoriti zone utjecaja. Bruxelles želi imati surađujuće, bogate, prosperitetne demokratske susjede.

Koji se smjer trenutno smatra dominantnim, južni ili istočni, i koje države stoje iza tih nastojanja?

Politika susjedstva je pojmovnik koji sadrži u sebi sigurnosnu politiku, unutarnju politiku i pravosuđe, a ima svoje aspekte i na području politike zapošljavanja. Politika susjedstva je sveobuhvatna, stoga pojedinačne stručne politike imaju smisla samo ako ih možemo primjenjivati i u praksi. Za Uniju je prirodno da pokušava postići da to funkcionira i u smjeru svojih susjeda. To je nastalo tako da je već i na početku stvaranja integracije dominantan bio južni smjer pod vodstvom Francuske. Barcelonski proces 1995. krenuo je u južnom smjeru, što se odražava i u trenutačnoj situaciji. Bruxelles u tom smjeru realizira otprilike dvostruko više potpore nego u istočnom smjeru. To je povezano i s time da je stanovništvo puno veće u tim područjima.

Koncepcija Istočnog partnerstva vrlo brzo se svrstala uz raniju, ali službeno je pokrenuta tek na samitu u Pragu 2009. godine. I ranije je bilo već inicijativa, npr. zajednička izjava poljskog i švedskog ministra vanjskih poslova, koji su pokušali ishoditi da cijela Unija prihvati tu ideju. Važno je da Unija mora pokušati stvoriti strategiju u oba smjera podjednako. EU je dovoljno velik i jak da tu svoju vrlo važnu zadaću može istovremeno ostvariti u oba smjera. Kako u južnom, tako i u istočnom smjeru ocrtava se po jedan novi prioritet. U slučaju juga crna Afrika, dok u slučaju istoka Rusija. Iako u oba smjera politike susjedstva ima poteškoća, partnerstva bi trebalo udvostručiti, inače će i rezultati biti vrlo ograničeni.

Kakvi resursi stoje na raspolaganju Istočnom partnerstvu, i koje se mogućnosti kriju u novom proračunu EU-a?

IstokKoncepcija Istočnog partnerstva vrlo brzo se svrstala uz raniju, ali službeno je pokrenuta tek na samitu u Pragu 2009. godine. I ranije je bilo već inicijativa, npr. zajednička izjava poljskog i švedskog ministra vanjskih poslova, koji su pokušali ishoditi da cijela Unija prihvati tu idejuNa samitu u Pragu dogodilo se značajno proširenje što se materijalne strane tiče, ali to je još uvijek vrlo skromno. Problem je taj što bi trebalo mobilizirati puno više sredstava. Nažalost sada situacija nije takva da bi se moglo obilato darivati za to područje, s obzirom da se spašavanje eura nalazi na prvom mjestu, stoji iznad svega, ali vjerujem da će se to riješiti i da će se Unija ponovno naći u situaciji da će moći mobilizirati veće iznose. Financiranje je moguće temeljem toga koliki napredak uspiju prezentirati pojedine države, i to se neophodno mora događati temeljem zasluga. Oni koji žele brže napredovati, trebaju više i dati.

Koje se države isplati podupirati s naglašenom pozornošću? 

Ne bi trebalo u prvom redu razmišljati u geopolitičkim grupama, iako je EU uvijek bio sklon tomu. Dobrim učenicima treba dodijeliti još veće potpore, kako se to dogodilo i u slučaju Hrvatske. Bjelorusija trenutno nije pogodna za takvu politiku, stoga umjesto nje treba naći druge, recimo Ukrajinu i Moldaviju. Ukrajina je u zadnje vrijeme na lošem glasu u medijima zbog slučaja Timošenko, ali ne vjerujem da bi to bilo zadnje. U prosincu ove godine održat će se vrlo važan samit EU-Ukrajina, na kojem se očekuje potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini. A pored toga mogao bi se potpisati i ugovor o viznim olakšicama, što bi moglo dovesti do proboja u geopolitičkoj situaciji EU-a. Dok se iluzije vezane uz južni smjer ne ostvaruju, Unija treba žuriti da negdje postigne nove uspjehe.

Na jugu se pojavio problem što nije ostvarena zamisao da će se tu dogoditi mirna smjena režima uz potporu naroda. Ljudi su na to područje projicirali događaje u našoj regiji tijekom mirnih demokratskih promjena 1989. godine. Ti su arapski režimi vrlo jaki i puno su virulentniji no što smo pretpostavljali. Uživaju značajnu potporu u narodu, jedan dio društva identificira sebe s režimom. Mnogi i po cijenu vlastita života štite te režime, suprotno srednjoj Europi gdje se to nije dogodilo. Odvijaju se događaji uz veliko krvoproliće, te je EU stoga postao puno opreznijim.

Može li se očekivati neki značajan proboj prije skorog samita Istočnog partnerstva? 

Iskreno se nadam da će se to dogoditi, s obzirom da ako pogledamo web-stranice poljskog ministarstva vanjskih poslova i instituta za vanjske poslove, vidimo kako je Istočno partnerstvo jedno od najistaknutijih projekata. To se pojavljuje u okvirima opće sigurnosti, ali unutar toga Istočno partnerstvo ima značajnu ulogu. Poljska vanjska politika je vrlo vješto prepoznala kako je geopolitički položaj višegradskih država takav da smo mi neposredni susjedi država Istočnog partnerstva. Ono što predstavlja veliki problem je bjeloruski režim, ali i to se prije ili kasnije mora riješiti. Poljska vanjska politika je snažno, dalekovidno prezentirala kako će i u odnosu na interese cijele Unije glavni prioritet u roku od pet-deset godina sasvim sigurno biti Istok. Raspolažemo samo s jednim smjerom u politici susjedstva odakle možemo uključiti dodatne gospodarske resurse, a to je istočno područje.

Njemačka vanjska politika također s neviđenom dosljednošću podupire taj smjer, s obzirom da vidi da se na jugu neće tako brzo riješiti problemi kako smo to očekivali. Između Juga i Istoka postoji i svojevrsno vremensko natjecanje u modernizaciji u kojem će neminovno pobijediti Istok. Tamo su, unatoč poteškoćama, temelji ipak donekle bolji. Ipak postoji nada da će se taj istočni smjer moći znatno brže konsolidirati od južnog.

Gdje je naše mjesto u tome?

Hrvatska Mađarska vanjska politika nalazi se pred posebnom dilemom, a to je određivanje prioriteta. Hrvatska kao prioritet bila je kratkoročni interes, ali zapravo više-manje bezuspješanMađarska vanjska politika nalazi se pred posebnom dilemom, a to je određivanje prioriteta. Hrvatska kao prioritet bila je kratkoročni interes, ali zapravo više-manje bezuspješan. Hrvatska ne ulazi u Mađarsku nego u 27-članu zajednicu. To nitko ne može monopolizirati, što su pokušali i Poljaci. Zapravo u razdoblju polugodišnjeg mađarskog predsjedanja EU-om nismo uspjeli istaknuti jedan markantan vanjskopolitički prioritet s mobilizirajućom snagom na koji se može gledati na način da on nije bio samo uspjeh nego da ga se svi u Uniji sjećaju. Istočno partnerstvo moglo je biti takvo, ali to su južne države-članice „ubile".

Sada je nova situacija, ciljevi se ponovno mogu formulirati, ali uz uspostavljanje redoslijeda. Za nas je najbolja točka ravnanja poljska vanjska politika, zbog čega se naravno ne smijemo sramiti, a i sličan način razmišljanja gura nas u tom smjeru. Mi se ne trebamo nužno ravnati uz francusku, njemačku, britansku vanjsku politiku, nego o većini stvari trebamo razgovarati i dogovarati se s Poljacima. Ako u to uspijemo uključiti i češke i slovačke susjede, stvorit će se vrlo značajan blok. Postoje i inicijative da se te četiri države zajednički zauzmu za istočni smjeru u interesu cijele Europske unije.

Što je moguće osim Istočnog partnerstva? 

Neke stvari treba reći i ako se to ne dopada državama-članicama, a čak i ako se eventualno i mi sami bojimo to artikulirati. Pored Istočnog partnerstva i Rusije postoji još jedan važan partner, Turska. Turke je Unija dosada „tjerala od sebe" budući da postoji jaki lobi koji se protivi njihovu primitku. Mađarska vanjska politika sada ima vrlo veliku mogućnost u tome da zajedno s ostale tri višegradske zemlje stane iza lozinke: „Turkey first!" Imamo problema na jugu, može se dogoditi i da se Istočno partnerstvo uspori, i imat ćemo samo jednu točku proboja, i to prema Turcima.

Treba napokon reći i da je i zapadnobalkanski put bio pogrešan jer nije donio dinamizirajuće utjecaje koje smo mi željeli postići. Dobar primjer za to je Hrvatska gdje su tri dana nakon završetka našega predsjedanja hrvatski nacionalisti napali našu državu te su čelnike Mola optužili za korupciju što ni otada nisu uspjeli dokazati. To je bio ružan napad s leđa, oni zapravo nisu zreli za EU, budući da ne mogu tolerirati da u jednoj tvrtki postoji značajno mađarsko vlasništvo. Drugi primjer neuspjeha su događaji na srbijansko-kosovskoj granici. Uz svjetlo gorućih graničarskih kabina moglo bi nam se napokon rasvijetliti u glavama kako tu postoji vrlo problematična konstelacija.

Želim naglasiti da bi na mađarsku vanjsku politiku trebalo gledati na novi način. Sada više nismo, da tako kažem, vezani, s obzirom da je naše predsjedanje EU-om završeno. Toga smo se riješili i mogli bismo se napokon otvoreno izjasniti da po pitanju Istočnog partnerstva podupiremo Poljake. Nadam se da će na varšavskom samitu biti prisutni najviše rangirani europski čelnici, među njima i oni s juga, s obzirom da zauzvrat za to što su oni prihvatili potporu onih sa sjevera za uređivanje svojih gospodarstava, mogli i poduprti njihove vanjskopolitičke prioritete.

Mađarska vanjska politika mogla bi hrabro „prigrliti" tursko pitanje. Dobar primjer za to je da je britanski premijer David Cameron ovih dana priopćio kako je vrijeme da se Tursku uključi u Europol. EU-u je potrebna turska podrška, s obzirom da bi stvari puno bolje išle tako. Drugi je aspekt zajednička obrambena politika čiji je stalni problem nedostatak novca i kapaciteta. Kako je poznato, unutar Natoa Turska raspolaže s drugom najvećom vojnom silom, pa bi i tu moglo biti pozitivnih doprinosa. Na to se područje zbog teške gospodarske situacije zasada ne smije niti pomisliti, ali Poljaci su bili toliko hrabri da su izvukli tu temu.

Može li okvir Istočnog partnerstva biti dovoljan za Rusiju? 

TurskaTurska je kao šarka na vratima koju se može zaprti. Ako je ona zatvorena, Zapad ne može doživjeti nikakvo neugodno iznenađenje. Suprotno tomu, ako je otvorena i ako se okrene prema Istoku, naći ćemo se u vrlo teškoj situacijiRusija je na početku vrlo prijekorno gledala na tu inicijativu, budući da je pretpostavljala da je tu ponovno riječ o njenu opkoljivanju. To je stara fobija koja je bila uočljiva još u Sovjetskom Savezu. To bi trebalo razbiti, stoga i mislim da bi strateško partnerstvo trebalo proširiti i prema Rusima. Rusija nam je tu u susjedstvu, a čak i usred EU-a zbog Kalinjingrada. Neophodno ih treba pridobiti za EU bez da im se ponudi punopravno članstvo.

S tim u svezi moram naglasiti kako će biti neizbježno Ukrajini dati perspektivu punopravnog članstva. Taktika da to drže lebdjeti u zraku i time slabe europski orijentirane snage u Ukrajini i time proruskim snagama daju plodno tlo, ne može se nazvati dobrom strategijom. To je stvar za koju bi se naša država trebala zauzeti s većim elanom. Ako se toga ne primimo čvrsto, postoji velika opasnost, a to da će se Rusija udružiti s Ukrajinom i Turskom. Te tri države predstavljaju ogromnu snagu. Unija ne bi smjela dopustiti da na njenim granicama nastaje neka takva koalicija. Stoga se nakon eventualnog neuspjeha Istočnog partnerstva jasno treba „prebaciti na Tursku" pružanjem pomoći u njenu napredovanju.

Turska je kao šarka na vratima koju se može zaprti. Ako je ona zatvorena, Zapad ne može doživjeti nikakvo neugodno iznenađenje. Suprotno tomu, ako je otvorena i ako se okrene prema Istoku, naći ćemo se u vrlo teškoj situaciji. Sve se mijenja, stvari treba gledati novim očima. I državni tajnik za vanjsku politiku Zsolt Németh naglasio je kako se u vanjskoj politici ne smiju iznositi sentence, treba se vješto i brzo prilagođavati, i ne smijemo se ljutiti jedni na druge ako smo pogriješili.

András Kovács
Magyar Nemzet