Veliki neuspjeh globalizacije
Radna mjesta za radnike s niskim kvalifikacijama u proizvodnji i nova ulaganja u velika područja industrije izgubljena su u međunarodnoj konkurenciji. Zapošljavanje u SAD-u i Europi tijekom 2000-tih je bilo održavano jedino kroz stanogradnju koja je bila podržavana niskim kamatnim stopama i nemarnom deregulacijom – sve dok balon stanogradnje nije pukao. Put prema oporavku sada ne leži u novom balonu
stanogradnje, nego u poboljšanim vještinama, povećanom izvozu, javnim ulaganjima u infrastrukturu i energiju s niskom stopom ugljika. Umjesto toga SAD i Europa su se okretale u slijepoj ulici, između stimulativnih paketa potrošnje i strogih mjera štednje, bez vizije za ulaganja.
Bez strategijeNedavni pad financijskih tržišta i usporeni oporavak u SAD-u i Europi odražava osnovne nedostatke. Ne postoji strategija za rast, samo nada da će preplašeni i dugom opterećeni potrošači opet početi kupovati kuće koje im ne trebaju i koje si ne mogu priuštiti. Te će gospodarske struje utjecati na gubitak radnih mjesta i povlačenje kapitala, sve dok ne dođe do oporavka hrabrog i usklađenog vodstva. U međuvremenu, tržišta će i dalje biti izložena nesigurnostiMakroekonomska politika ne samo da nije uspjela stvoriti radna mjesta, nego i odgovoriti na osnovne društvene vrijednosti. Budimo jasni: dobra socijalna politika ne znači imati velike deficite. Javni dugovi su već preveliki i u Europi i SAD-u. To ne znači potpuno različitu ravnotežu između rezova socijalnih usluga i povećanja poreza bogatima.
Jednostavna činjenica je da globalizacija nije samo pogodila teško nekvalificiranu radnu snagu nego je bila povoljna za super bogate. Oni su mogli ulagati u nove i visoko profitabilne projekte u gospodarstvima u razvoju.
Poboljšana fiskalna politika u transatlantskim gospodarstvima će biti temeljena na tri realnosti. Prvo, ona će povećati ulaganja u ljudski i infrastrukturni kapital. Drugo, ona će srezati loše vojno sudjelovanje u mjestima kao što su Irak, Afganistan i Jemen. Treće, ona će uravnotežiti proračun na srednji rok, djelomično kroz povećanje poreza na visoka osobna primanja i međunarodne korporativne profite koji su zaštićeni rupama i prekomorskim poreznim rajevima.
Kineski kapital širi se po Africi
Rast potaknut izvozom je drugi nedovoljno korišteni kanal oporavka. Dio ovoga mora biti izražen kroz poboljšane vještine i tehnologije – što je drugi razlog da se ne reže obrazovanje. Drugi dio može biti stečen kroz bolju financijsku politiku. Kina, shvaćajući ovo, je prodala puno milijardi dolara Africi za infrastrukturne izvozne projekte, koji su financirani dugoročnim kineskim kreditima. No, SAD i Europa su prepustili ovo tržište Kini
zbog nedostatka financiranja afričkih i drugih brzo rastućih gospodarstva.
Zadnji dio koji nedostaje za svaki oporavak je jasnoća smisla političke klase. U Europi, koherentni odgovor predvođen Europskom unijom je ostavljen po strani za politiku nacionalnih vlada – pakt između Francuske i Njemačke je samo zadnji primjer. Mjesecima, o europskoj sudbini se odlučivalo kroz njemačke nacionalne izbore i male finske stranke. Europska središnja banka je tako podijeljena da je zanemarila ključne funkcije stabiliziranja paničnog tržišta. Ne postoji način da euro preživi ako europske institucije nastave biti slabe, spore i podijeljene.
Nedavni pad financijskih tržišta i usporeni oporavak u SAD-u i Europi odražava ove osnovne nedostatke. Ne postoji strategija za rast, samo nada da će preplašeni i dugom opterećeni potrošači opet početi kupovati kuće koje im ne trebaju i koje si ne mogu priuštiti. Tužno je da će ove gospodarske struje utjecati na gubitak radnih mjesta i povlačenje kapitala, sve dok ne dođe do oporavka hrabrog i usklađenog vodstva. U međuvremenu, tržišta će i dalje biti izložena nesigurnosti.
Jeffrey Sachs
The Financial Times