Mogu li Velika Britanija i Francuska stvarno voditi taj sukob?

LibijaZaboravite Operaciju Odisejeva zora, naziv koji je Pentagonov polu-nasumični kompjuterski sustav za generiranje naziva dodijelio američkom doprinosu vojnoj kampanji u Libiji. Niti je više važan naziv Operacija Ellamy, naš kodni naziv za angažman Velike Britanije u toj kampanji. Vojnu operaciju u Libiji u stvari bi trebalo nazvati 'Rat koji nitko ne želi voditi'.

U ratu smo samo četiri dana, a već su se pojavile ozbiljne podjele unutar vodstva koalicije oko toga kako voditi operaciju. Stoga je lako razumjeti Obaminu nevoljkost da igra vodeću ulogu u sukobu za koji uopće nije niti htio da se dogodi. Ovo je rat koji Amerika nije željela.

Britanija i Francuska možda jesu osigurale međunarodnu potporu za uspostavu zone zabrane letova, ali zašto onda London i Pariz, ako su toliko skloni sukobu s Gadafijem sami ne vode operaciju? Uostalom, ne tako davno, krajem prošle godine britanska i francuska vlada potpisale su novi pakt o obrambenoj suradnji pri čemu su se dogovorile o tješnjoj vojnoj suradnji. Francuzi su čak pristali na to da nam ustupe na korištenje jedan od svojih nosača zrakoplova – pretpostavljajući da imamo zrakoplove koji će s njih polijetati.

Prvi problem na koji je Europa naišla, kada je riječ o provođenju neovisne operacije, jest nedvojben nedostatak vojne sposobnosti. Kada je početkom '90-ih UN nametnuo zonu zabrane letova u Iraku, RAF (The Royal Air Force – vojno zrakoplovstvo Velike Britanije – op.pre.) prosječno je letio jedan borbeni zadatak na svakih pet zadataka američkog ratnog zrakoplovstva. Francuzi nisu uopće letjeli, jer je njihov borbeni zrakoplov Mirage imao isti profil radara kao i zrakoplovi prodani Sadamu Huseinu, te su stoga bili izloženi opasnosti da ih Amerikanci obore.

Dva desetljeća nakon Iraka, i opet Amerikanci odrađuju lavovski dio borbenih operacija. Od otprilike 100 misija pokrenutih nakon UN-ovog odobrenja vojnih akcija krajem prošlog tjedna, najmanje polovicu je izveo SAD. Preostali broj misija podijelili su Britanci i Francuzi. Do sada, sve su se borbene operacije odvijale pod američkim zapovjedništvom, prva paljba snaga koalicije otvorena je po izravnim zapovijedanjem generala Cartera Hama.

No, za razliku od nedavnih kampanja koalicije na Kosovu, u Iraku i Afganistanu, Libija je drugačija. Ovaj put Obama i njegovi generali ne mogu dočekati priliku da predaju odgovornost za misiju nekom drugom. Kao što mi je jedan visoki američki dužnosnik jučer rekao: "Europljani su željeli zonu zabrane letova, onda Europljani mogu zapovijedati zonom zabrane letova".

Jedini problem s ovim logičnim rješenjem je da se "Europljani" jednostavno ne mogu dogovoriti kako voditi zapovjednu strukturu, kao što je to često slučaj kada se radi o velikim sigurnosnim problemima.

Za početak, niti svi europski čelnici nisu podržali uspostavu zone zabrane letova. Vojna intervencija velikim je dijelom bila zamisao Davida Camerona i Nicolasa Sarkozyja, prije nego strahobojazna inicijativa EU-a. Neučinkovita barunica Ashton, EU-ov guru za vanjske poslove, pokazala je svoju diplomatsku naivnost kada je stala na stranu Nijemaca i na taj način izrazila protivljenje uspostavi zone zabrane letova.

LibijaČak su se pojavile i napetosti između Londona i Pariza nakon što su Francuzi s karakterističnom odvažnošću u subotu poslijepodne pokrenuli prvi zračni napad protiv Gadafijevih snaga, a da nisu obavijestili svoje NATO-saveznike. Međutim, Francuzi su oduvijek imali problema s izvršavanjem zapovijedi američkih generala, bez obzira na to što Sarkozy govori o tome da je Francuska prevladala povijesni podvojeni odnos prema NATO-voj zapovjednoj strukturi.

To znači, da bi francuski unilateralizam trebao biti najmanje naša briga. Dok je general Carter jasno dao do znanja da u sljedećih nekoliko dana želi predati kontrolu nad misijom u Libiji NATO-ovim zapovjednim strukturama, Nijemci, kako je jedan diplomat rekao, predstavljaju "kuglu oko noge" cijelom pothvatu.

Iz gorkog iskustva u Afganistanu, znamo za štetu koju mogu prouzročiti pojedine zemlje uporno upozoravajući o tome što njihove snage mogu i ne mogu učiniti u vojnim operacijama. Na primjer, procjenjuje se da je u Kabulu samo 10 posto njemačkih vojnika raspoređenih u Afganistanu napustilo svoje vojarne, tolika je zabrinutost Berlina da bi njihovi životi mogli biti ugroženi u slučaju da dođu u kontakt s Talibanima.

Ovaj puta Nijemci ne mogu nametnuti takva ograničenja, jer oni nemaju namjeru razmjestiti svoje eskadrile Eurofightersa kako bi bile pratnja RAF-ovim tajfunima (također Eurofighteri) tijekom misija bombardiranja Gadafijevih snaga. No, zajedno s Turcima, oni mogu inzistirati na zapovjednoj strukturi i pravilima pod kojima će NATO-ovi zrakoplovi sudjelovati, što koaliciji onemogućava postizanje cilja misije. Ako se to dogodi, sposobnost Europe da vodi vlastiti rat bit će ozbiljno ugrožena.

Con Coughlin
The Telegraph

Sub, 8-05-2021, 15:08:06

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.