Prijepori u Natou oko libijske pustolovine

Od prošlog vikenda na Libiju padaju bombe. No kakav će biti daljnji tijek situacije, još je neizvjesno. Nato se otvoreno spori oko zapovjedne strukture, međunarodna kritika zračnih napada iz dana se zaoštrava, a njemačka vlada time dobiva potvrdu da je odlučivši se za suzdržanost postupila ispravno. Vojna akcija protiv Libije nosi naziv Odyssey Dawn. Ime je odabrano vrlo razborito, a čini se da su i svi sudionici u potrazi za ispravnim putem. Već danima koalicija dobrovoljaca pokušava bombama oslabiti Gadafijev režim. No nakon prve ciljane strategije to baš i ne djeluje izgledno. Upravo suprotno: nitko ne zna kakav će biti daljnji tijek operacije, a još manje koji bi mogao biti njen ishod. Njemačka stoga zasada uopće ne pokazuje zanimanje za sudjelovanje, entuzijazma nema ni u Europskoj uniji, a i Amerikanci su osjetno suzdržani.

Najbolji dokaz za to da se međunarodna zajednica u Libiji upustila u vojnu odiseju trenutno je situacija unutar samog Natoa. U Savezu se naime vodi žučna rasprava o njegovoj ulozi u operacijama. Od nedjelje u Bruxellesu o tome vijećaju veleposlanici 28 zemalja članica, ali se još uvijek nisu uspjeli usuglasiti čak ni oko nadzora zone zabrane letova koju je odobrilo UN-ovo Vijeće sigurnosti. Sve glasnijim zahtjevima Europske unije da Nato što prije preuzme zapovjednu odgovornost posebno se protive Francuzi. Očito je da Francuska, koja je ionako bila u prvim redovima u libijskoj operaciji, sada želi sama preuzeti apsolutno vodstvo. Trenutno se stječe dojam da je zapravo Sarkozyjeva vlada jedina koja u potpunosti podržava operaciju.

Amerikanci, koji su dosada imali zapovjednu funkciju, žele je se riješiti što prije. Američki predsjednik Barack Obama i njegov tim od samog početka borbenih aktivnosti pokušavaju američki angažman predstaviti kao kratkoročnu mjeru, svjesni činjenice da su građani SAD-a već odavno umorni od ratovanja.

Iz tog razloga sve više ukazuju na uvjete pod kojima je predsjednik pristao na UN-ovu rezoluciju, a to su: nesudjelovanje američkih kopnenih postrojbi, jasno ograničena i nedvojbeno međunarodna akcija. Šef glavnog stožera američke vojske Mike Mullen odbacio je stratešku odgovornost svoje zemlje: „SAD će se uskoro povući u drugi plan". Nakon toga, Obama je ponovno naglasio da će SAD ustupiti upravljanje operacijom u Libiji čim se eliminira libijska zračna obrana.

Erdogan ljut na Sarkozyja

Službeni Pariz, koji se tek u travnju 2009. vratio u vojne strukture Natoa, sigurno se neće zadovoljiti samo sporednom ulogom u Libiji. Francuski ministar vanjskih poslova Alain Juppé stalno iskazuje spremnost za ograničavanje francuskih zahtjeva. „Ako SAD za nekoliko dana prepusti vodeću ulogu, potporu može pružiti Nato", izjavio je u ponedjeljak francuski ministar vanjskih poslova na sastanku resornih ministara EU-a u Bruxellesu. Ministri vanjskih poslova zemalja koji sudjeluju u napadima u tom bi slučaju mogli preuzeti političko upravljanje operacijom. A njihova realizacija u tom bi slučaju bila povjerena vojnicima i Natou. Znači li to Nato kao potpora Franzuzima i ostalima? Čini se da to ipak neće tako lako uvjeriti skeptike.

Također je neizvjesno kako bi se za operacije u Libiji mogla pridobiti Turska. Premijer Recep Tayyip Erdogan vrlo je ogorčen iz razloga što ga Sarkozy nije poznao na samit o Libiji na kojem su prošle subote u Parizu 22 države, Arapska liga, EU i NATO dali zeleno svjetlo za vojnu intervenciju u Libiji. Turska vlada potom je poručila da ima problema s bahatim nastupom Francuza. S druge strane, Ankara se protivi tome da Nato zadrži zapovjednu funkciju s obzirom na to da ne uživa potporu u muslimanskom svijetu.

Posljedice prijepora mogle bi biti strašne. Luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn podsjetio je vidno zabrinut da vojnici već dulje vrijeme riskiraju živote da bi omogućili provedbu UN-ove rezolucije. Kaotičnu raspravu o intervenciji on je zbog toga ocijenio kao štetnu igru koja se neće moći još dugo tolerirati.

Ogorčene su i neke zemlje članice: talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini u ponedjeljak je izjavio u Bruxellesu da njegova zemlja više neće moći stavljati na raspolaganje zračne baze koje su se koristile dosada. „Inicijativu sada mora preuzeti Nato", dodao je Frattini. „Sve članice Saveza moraju biti izviještene o postupcima svojih partnera. A takve informacije dosada se nisu prosljeđivale", kritično će Frattini. Norveška ministrica obrane Grete Faremo izjavila je za norvešku novinsku agenciju NTB da šest norveških zrakoplova koji su stacionirani u Sredozemlju zasada neće sudjelovati u napadima. Pritom je naglasila da je „prvo nužno konačno odrediti zapovjednu strukturu, što bi moglo potrajati".

Kritika iz Rusije i Kine

Kritike na račun libijske misije postaju sve glasnije i izvan Europe. Tako jedan list u službi kineskih komunista uspoređuje vojnu akciju u Libiji s intervencijama u Iraku i Afganistanu. Također se piše da SAD i njegovi saveznici krše međunarodno pravo. Ruski premijer Vladimir Putin kaže da ga intervencija u Libiji podsjeća na križarske ratove iz Srednjeg vijeka. Ta Putinova kritika odražava duboku podijeljenost ruskog vodstva u ovom pitanju. Rusija je kao sila s pravom veta mogla blokirati rezoluciju, no Kremlj se ipak opredijelio za suzdržanost, što je zapravo veliki uspjeh za proameričke krugove oko predsjednika Dimitrija Medvedeva. Navodno je predsjednik države u određenim trenucima razmišljao čak i o tome da podrži rezoluciju. U ovom kontekstu valja naglasiti da je Putinove verbalne napade Medvedev ocijenio neprihvatljivima.

S druge strane, Putinovi verbalni ispadi jednostavno pokazuju u kako se teškom društvu našla Njemačka odlučivši se za suzdržanost u najvišem gremiju UN-a. U ponedjeljak je Merkel pokušala izvesti tešku diplomatsku misiju: s jedne strane, branila je njemačku suzdržanost, dok je s druge strane izjavila da će Odyssey Dawn, nakon što bude usvojena također biti i njemačka rezolucija.

Bio je to vrlo formalan argument, koji nisu uspjeli shvatiti ni svi članovi Demokršćanske unije. Tako je čelnik frakcije Demokršćanske unije Volker Kauder u ponedjeljak pokušavao neutralizirati kritične glasove. Ipak, raspoloženje većine predstavnika frakcije posve je drugačije. Kauder smatra da je prijepor u Natou potvrdio ispravnost pozicije njemačke vlade. „Nato u takve akcije ne može ulaziti nekoordinirano. Upravo je iz tog razloga naše „ne" vojnoj operaciji bila ispravna odluka". Njemačko ministarstvo vanjskih poslova trenutno se trudi neutralizirati dojam da se Njemačka svojom suzdržanošću izolirala i u Europi i u svijetu. Argumentirajući njemački stav pred novinarima, Westerwelle se u nedjelju uspio sjetiti samo Poljske, da bi nedugo nakon toga njegov glasnogovornik ukazao i na primjer Bugarske, čiji je premijer Bojko Borisov u ponedjeljak kritizirao nepostojanje jasnih planova za intervenciju u Libiji. U televizijskom intervjuu Borisov je izjavio da je operacija u Libiji pustolovina bez jasnih ciljeva, u koju un nikada ne bi poslao svoje vojnike. Tako jasno njemačka se kancelarka ne bi izjasnila nikada.

Benjamin Bidder, Marc Pitzke, Philipp Wittrock
Spiegel