Dok Europa miruje, SAD nastoji preokrenuti slabljenje utjecaja Zapada
Dok Europa zapravo ništa ne poduzima kako bi zaustavila svoje propadanje u dekadenciju i, posljedično, gubljenje uloge na globalnom planu, s novom američkom administracijom SAD nastoji preokrenuti slabljenje utjecaja Zapada. U nastavku u našem prijevodu donosimo analizu koja objašnjava kako se Kina koristi situacijom 
s Iranom i Rusijom, iz koje se onda može bolje razumjeti dio razloga zbog kojih je došlo do posljednje ratne eskalacije u Perzijskom zaljevu.
Osovina zaobilaženja: Što stoji iza kineske trgovine naftom s Iranom i Rusijom
Prihodi od nafte spas su za iransko i rusko gospodarstvo, ali zapadne sankcije dovele su u pitanje sposobnost obiju zemalja za izvoz nafte i primanje uplata. Kao odgovor, Iran i Rusija preusmjerili su isporuke nafte prema Kini, najvećem svjetskom uvozniku sirove nafte. Godine 2023. Kina je, prema izvješćima, uštedjela deset milijardi dolara kupujući sirovu naftu od sankcioniranih zemalja poput Irana i Rusije.
Tijekom godina Peking i Teheran razvili su sustav trgovine naftom koji zaobilazi zapadne banke i brodarske usluge. Rusija je usvojila iranske metode izvoza sankcionirane nafte nakon što su saveznici iz skupine G7 u prosincu 2022. ograničili cijenu ruske sirove nafte na šezdeset dolara po barelu.
Kao rezultat, Iran, Rusija i Kina stvorili su alternativno tržište sankcionirane nafte u kojem se plaćanja obračunavaju u kineskoj valuti. Tu naftu često prevoze tankeri tzv. „flote u sjeni“ koji djeluju izvan pomorskih propisa i poduzimaju korake kako bi prikrili svoje aktivnosti.
Prihodi od nafte iz Kine održavaju iransko i rusko gospodarstvo te potkopavaju zapadne sankcije. U međuvremenu, korištenje kineske valute i kineskih platnih sustava u ovom tržištu ograničava pristup zapadnih jurisdikcija podatcima o financijskim transakcijama i slabi provedbu sankcija.
Kako Kina uspijeva uvoziti sankcioniranu iransku naftu
Kina je razvila način uvoza iranske nafte uz zaobilaženje zapadnog financijskog sustava i brodarskih usluga. Iran šalje naftu u Kinu pomoću tankera „tamne flote“ i prima plaćanja u kineskoj valuti renminbiju preko manjih kineskih banaka. Tankeri flote u sjeni djeluju bez uključenih transpondera kako bi izbjegli otkrivanje. Nakon što pošiljke stignu u Kinu, nafta se ponovno označava kao malezijska ili bliskoistočna te je kupuju tzv. „teapoti“ u Kini. „Teapoti“ su male neovisne rafinerije koje su preuzele oko 90 posto ukupnog iranskog izvoza nafte otkako su kineske državne rafinerije prestale poslovati s Iranom zbog straha od sankcija.
Vjeruje se da „teapoti“ plaćaju Iranu u renminbiju koristeći se manjim financijskim institucijama pod američkim sankcijama, poput Bank of Kunlun. Ta strategija omogućuje Kini izbjegavanje izlaganja svojih velikih međunarodnih banaka riziku američkih financijskih sankcija.
Kako se Iran može koristiti plaćanjem u renminbiju iz Kine
Kada Iran primi uplatu u renminbiju, ima dvije mogućnosti: može kupovati kinesku robu ili držati sredstva u kineskoj banci. Iran ne može puno trošiti u renminbiju izvan Kine jer valuta nije potpuno slobodno konvertibilna, pa se druge 
države njome rjeđe koriste kao sredstvom čuvanja vrijednosti ili obračunskom jedinicom. Uloga renminbija u međunarodnoj trgovini porasla je posljednjih godina, ali to je uglavnom rezultat kineske trgovine denominirane u renminbiju s partnerima. Valuta se rijetko rabi u transakcijama između dviju zemalja kada jedna od njih nije Kina.
Posljedično, Iran je 2022. kupio strojeve iz Kine u vrijednosti od 2,12 milijardi dolara, kao i elektroniku vrijednu 1,43 milijarde dolara. Iako podatci o financijskim transakcijama između Irana i Kine nisu dostupni, velika je vjerojatnost da se iranski uvoz kineske tehnologije obračunava u renminbiju.
Druga mogućnost za Iran jest povećavanje deviznih rezervi u renminbiju. U listopadu 2023. zamjenik guvernera Središnje banke Irana izjavio je da se devizne rezerve povećavaju zbog rasta izvoza nafte i drugih proizvoda. Ako prihodi od nafte znatno pridonose rastu rezervi, a Kina kupuje iransku naftu u renminbiju (podatci pokazuju da oko 90 posto iranskog izvoza ide u Kinu), tada bi znatan dio iranskih rezervi mogao biti denominiran u renminbiju.
Osim toga, spremnost Irana za uporabu alternativne valute i smanjenje ovisnosti o američkom dolaru podudara se s kineskim ambicijama internacionalizacije svoje valute. Stoga Peking također može imati interes plaćati Iranu u renminbiju i time povećavati iranske rezerve u toj valuti. (Središnja banka Irana ne objavljuje podatke o valutnoj strukturi svojih međunarodnih rezervi, pa je tu pretpostavku teško potvrditi.)
Rusija kopira iranske metode zaobilaženja sankcija
Ruska invazija na Ukrajinu i naknadno uvođenje sankcija doveli su Rusiju u sličan položaj kao Iran. Rusija je također počela rabiti flotu u sjeni za prijevoz nafte u Kinu te se okrenula upotrebi renminbija kako bi zaobišla ograničenje 
cijene nafte. Ipak, ruska situacija nije tako teška kao iranska kada je riječ o sankcijama: trgovina ruskom naftom dopuštena je ako kupci plaćaju šezdeset dolara ili manje po barelu, dok je kupnja iranske nafte zabranjena bez obzira na cijenu. To Rusiji daje veću fleksibilnost u izvozu i veću pregovaračku moć u odnosu na Kinu.
Unatoč tome, Rusija je sada snažno ovisna o Kini i ima sličan model trgovine kao Iran: izvozi energente u Kinu, a uvozi tehnologiju. Godine 2022. Rusija je od Pekinga primila 88 milijardi dolara za izvoz energije, a platila 71,7 milijardi dolara za kinesku robu. Nakon prelaska na nacionalne valute, trgovina rublja–renminbi povećala se osamdeset puta između veljače i listopada 2022.
No Kina pomaže Rusiji samo do granice koja ne šteti njezinim vlastitim interesima. Primjerice, nakon što je SAD u prosincu 2023. uveo nove sekundarne sankcije, tri od četiri najveće kineske banke prestale su prihvaćati uplate od sankcioniranih ruskih tvrtki. Ruski dužnosnici tvrde da rade na rješenju s kineskim partnerima, ali je malo vjerojatno da će se Peking vratiti poslovanju sa sankcioniranim subjektima dok prijetnja sankcijama postoji. To pokazuje da bi Kina, ako bi Zapad zaprijetio sankcioniranjem velikih kineskih kompanija zbog kupnje ruske nafte iznad dopuštene cijene, vjerojatno pristala na ograničenja.
Kako Zapad može odgovoriti
Učinkovitost sankcija protiv Irana, Rusije i drugih snažno sankcioniranih režima ne treba analizirati odvojeno, jer te 
države ne djeluju odvojeno. Razmjena znanja o tehnikama zaobilaženja i gospodarska suradnja s Kinom omogućile su i Iranu i Rusiji ublažavanje učinaka sankcija.
Zapadne vlade trebale bi istražiti financijske veze između sankcioniranih režima, kao i njihovu gospodarsku suradnju s Kinom, te razmotriti kako se metode razvijene u prethodno sankcioniranim državama mogu primijeniti u novim slučajevima. To bi pomoglo u boljem dizajniranju sankcija i zatvaranju rupa prije nego što budu iskorištene. Takva analiza također bi pomogla Zapadu da realnije procijeni što sankcije mogu, a što ne mogu postići, te koje nepredviđene posljedice mogu proizvesti.
Kimberly Donovan, Maia Nikoladze
Kimberly Donovan direktorica je inicijative Economic Statecraft u okviru istraživačkoga centra GeoEconomics Center, Atlantic Council. Maia Nikoladze pomoćnica je direktorice u istoj inicijativi.