200. rođendan književne superzvijezde Fjodora Dostojevskog

Rusija i svijet ovih dana slave 200. rođendan književne superzvijezde Fjodora Dostojevskog, iż čijeg su pera izašla čuvena djela poput „Zločin i kazna”, „Idiot” i „Braća Karamazovi”.

Tim povodom organiziraju se literarni skupovi na kojima će se čitati iz njegovih djela, kazališne priredbe, izložbe, znanstvene konferencije i objavljuju novi prijevodi njegovih knjiga – samo u njegovoj domovini Rusija planirano je održavanje brojnih manifestacija.

„Dostojevski nam je potreban i danas, kako bi moderni čovjek opet pronašao svoje stvarno ‘ja'”, kaže Pavel Fokin. On se bavi proučavanjem literature, a u svojim djelima istražuje samog autora, Fjodora Dostojevskog i njegove osobne, ljudske ponore.

Potomak plemićke obitelji

Dostojevski je rođen 11. studenog 1821. godine u Moskvi, kao sin liječnika koji je bio potomak jedne osiromašene plemićke obitelji. Tijekom svog života on je patio od bolesti, bio je ovisnik o kocki, paralizirali su ga strahovi, a mučili i financijski problemi. U svojim mladim danima, on je bio osuđen na smrt – zbog bliskosti s ljevičarskim protivnicima ruskog cara. Nakon šoka zbog presude, obolio je od epilepsije - nakon čega je smrtna kazna preinačena u višegodišnje izgnanstvo u Sibir, zajedno s najtežim zločincima.

Dostojevski je, kao rijetko koji drugi autor ili autorica, uspijevao pronaći prave riječi kojima je opisivao duševno stanje ljudi koji se nalaze u ekstremnim situacijama. Psiholozi su njegove studije raznih karaktera proglašavali majstorskim djelima. Diljem svijeta su poznate figure iz njegovih romana, na primjer student Raskoljnikov iz „Zločina i kazne" kojeg grize savjest nakon jednog ubojstva. Ili bespomoćno naivnog „Idiota", kneza Miškina.

Pohvala od Nietzschea

„Majstorsko djelo psihologije" – tako je Friedrich Nietzsche pohvalio portret jednog bijesnog građanina iz djela „Zapisi iz podzemlja". Povodom njegovog 200. rođendana, u Njemačkoj je objavljen novi prijevod tog romana. Podsjeća se i na to da je taj književnik nakon ukidanja robovlasništva u Rusiji bio predstavnik novog vremena. Putovao je po Zapadu, doživio prevrate u Europi, boravi jedno vrijeme i u Njemačkoj – u Berlinu, Wiesbadenu i Baden-Baden. Često je boravio u Dresdenu i tamo se ustvari najduže zadržavao.

Savezna kancelarka Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je i sam svojedobno živio u Dresdenu (kao agent KGB-a), u tom su gradu 2006. otkrili spomenik Dostojevskom. Dvije godine je ruski pisac živio u gradu koji se naziva „Firencom na Labi", tamo se rodila i njegova kćerka Ljuba. Tamo je, između ostaloga, nastalo i njegovo djelo „Vječni muž" koje se odlikuje zakulisnim humorom.

Usprkos zapadnim utjecajima, Dostojevski je bio i ostao konzervativac na kojeg je velik utjecaj imala ruska pravoslavna vjera.

Stručnjak Fokin kaže da se Dostojevski bavio i odnosom Rusije i Zapada, te da su njegove teme i danas aktualne, pogotovo u doba pandemije, „te smrtonosne opasnosti za čovječanstvo".

Ulica Dostojevskog u njemačkom Greifswaldu

Nezaboravni umjetnik

Brojni književni kritičari su mišljenja da su romani Fjodora Dostojevskog među najboljim djelima svjetske literature – i to su po njima djela s epohalnom snagom. U stvarnosti je autor bio uvjeren da će ga deset godina nakon njegove smrti svi zaboraviti, kaže predsjednik Međunarodnog društva Fjodora Dostojevskog, Vladimir Saharov. Kao jedan od najpoznatijih ruskih pisaca, psiholog i filozof Dostojevski i danas diljem svijeta izaziva „strastvene diskusije i oprečne ocjene", kaže on.

Dostojevski je, nakon smrti Aleksandra Puškina (1799.-1837.), bio simbol nove generacije ruskih intelektualaca koji su se distancirali od aristokratski prožetog stila, pisci koji su se bavili ljudskim problemima i strahovima u društvu. Oni su „u diskusiju unijeli socijalno-kritične teme s demokratskim tendencijama", napisao je Alexander Nitzberg, koji je povodom velike obljetnice po prvi put na njemački preveo roman „Dvojnik". I u tom djelu ima puno povoda za smijeh, kaže Nitzberg, osvrćući se na činjenicu da je autor u ateističkom Sovjetskom Savezu dugo vremena bio – tabu. U komunističkoj književnoj kritici nitko ionako nije imao smisla za njegov crni humor, tvrdi Nitzberg.

Mnogi stručnjaci su mišljenja da je Dostojevski puno više utjecao na svjetsku književnost od svojih suvremenika Lea Tolstoja ("Rat i mir") ili Ivana Turgenjeva ("Očevi i djeca"). Tolstoj doduše nikada nije sreo svog kolegu, ali je hvalio njegova gledišta.

Spomenik Dostojevskom u Dresdenu

Velikan svjetske literature

U Rusiji se 200. rođendan Dostojevskog slavi u veliko stilu, u trendu je „povratak" u vrijeme u kojem je on živio. U 19. stoljeće. U Moskvi je tako nakon restauracije otvoren muzej upravo u stanu u kojem je Dostojevski proveo svoje djetinjstvo. U St. Peterburgu, gdje je napisao svoja najveća djela, nalazi se njegov posljednji stan u kojem je živio – i koji je danas najposjećeniji muzej posvećen ovom piscu. On je tamo i preminuo 1881. U „Veneciji sjevera", kako se naziva tu metropolu, posjetitelji se mogu prošetati stazama kojima se kretao ruski umjetnik. Njegovo ime nastavlja živjeti na spomenicima, na posebnom izdanju jedne kovanice Ruske središnje banke koja je puštena u prodaju povodom velike obljetnice. Ali i preko imena ulica i linija metroa – a prije svega u literaturi.

Ulf Mauder (dpa)
Deutsche Welle