Razgovor Alain Finkielkrauta za njemački Der Spiegel

G. Finkielkraut, da li ste nesretni s današnjom Francuskom?

Boli me gledati da je francuski čvor europske uljudbe ugrožen. Francuska je u procesu preobrazbe u postnacionalno i multikulturalno društvo. Izgleda mi da ta ogromna preobrazbe ne donosi ništa dobroga.

Zašto je tako? Postnacionalno i multikulturalno zvuči prilično obećavajuće.

To nam se prikazuje kao model za budućnost. No, multikulturalizam ne znači da se kulture miješaju. Prevladava nepovjerenje, komunitarizam je nepouzdan – stvaraju se usporedna društva koja se kontinuirano međusobno udaljuju jedno od drugoga.

Ne popuštate li ovdje desničarskom strahu od rasula?

Donje srednje klase – francuske, koje se više nitko ne usuđuje zvati Français de souche (etnički Francuzi) – već se sele iz pariških predgrađa dalje u unutrašnjost. Doživjeli su da su u nekim kvartovima manjina u vlastitoj državi. Ne boje se drugih, već se boje da ne postanu sami ti drugi.

Ali Francuska je uvijek bila zemlja useljenika.

Konstantno nam se govori da je useljeništvo konstitutivni element francuskog identiteta. To, međutim, nije istina. Radne migracije počele su u 19. stoljeću. Tek nakon krvoprolića u 1. svjetskom ratu su granice širom otvorene.

Useljavanje je imalo formativniji utjecaj na Francusku nego na Njemačku.

Useljavanje je nekad išlo ruku pod ruku s integracijom u francusku kulturu. Bilo je to pravilo igre. Mnogi od novopridošlih više ne žele PravilaMnogi od novopridošlih više ne žele igrati po tim pravilima. Ako su useljenici u većini u svojoj okolini, kako ih možemo integrirati? Nekad je bilo miješanih brakova, što je ključno za miješanje rasa. No, njihov broj pada. Mnogi se muslimani u Europi reislamiziraju. Žena koja nosi veo zapravo objavljuje da za nju ne dolazi u obzir veza s nekim tko nije musliman.igrati po tim pravilima. Ako su useljenici u većini u svojoj okolini, kako ih možemo integrirati? Nekad je bilo miješanih brakova, što je ključno za miješanje rasa. No, njihov broj pada. Mnogi se muslimani u Europi reislamiziraju. Žena koja nosi veo zapravo objavljuje da za nju ne dolazi u obzir veza s nekim tko nije musliman.

Nije li mnogo useljenika isključeno iz središnjice društva prvenstveno iz ekonomskih razloga?

Ljevica je željela riješiti problem useljavanja kao socijalno pitanje, i tvrdila je da su neredi u predgrađima vrsta klasne borbe. Bilo nam je govoreno da ti mladi protestiraju protiv nezaposlenosti, nejednakosti i nemogućnosti napredovanja u društvu. Zapravo, vidjeli smo erupciju neprijateljstva prema francuskom društvu. Socijalna nejednakost ne objašnjava ni antisemitizam niti mržnju prema ženama, niti uvredu "prljavi Francuzi." Ljevica ne želi priznati da se radi o sukobu civilizacija.

Bijes tih mladih ljudi pojačava i visoka nezaposlenost. Okreću leđa društvu budući da se osjećaju isključenima.

Ako je nezaposlenost toliko visoka, nora se učinkovitije kontrolirati useljavanje. Razvidno je da nema dovoljno posla za svakoga. No, upitajte učitelje u tim nemirnim kvartovima – imaju ogromnih problema naučiti mlade bilo što. U usporedbi s reperima i dilerima, učitelji zarađuju toliko smiješno malo, da ih se gleda s prijezirom. Zašto bi se učenici mučili i išli njihovim stopama? Postoji velik broj mladih ljudi koji ne žele ništa naučiti o francuskoj kulturi. To odbijanje čini da im je teže naći posao.

Ti kvartovi o kojima govorite, da li ste ih ikada vidjeli vlastitim očima?

MarameFrancuska zabranjuje učenicima nošenje marama za glavu u školi. To je isto tako korisno za muslimane koji ne žale za sebe religijski kavez, niti za svoje kćeri i žene. Francuska je civilizacija, i pitanje je što znači sudjelovati u njoj. Da li to znači da se domaći moraju učiniti ekstremno malima, tako da se ostali mogu lako raširiti? Ili to znači prenositi kulturu koju netko posjeduje?Gledam vijesti, čitam knjige i studije. Nikad se nisam oslanjao na intuiciju.

 U SAD suživot zajednica bolje djeluje. Amerikanci nemaju tu europsku privrženost nacionalnoj uniformnoj kulturi.

SAD sebe vide kao država useljeništva, i ono što je impresivno u svezi tog uistinu multikulturalnog društva je snaga domoljublja. To je posebice bilo razvidno nakon napada 11. rujna 2001. U Francuskoj, međutim, moglo se zapaziti protivno nakon napada na francuske vojnike i židovsku djecu u Toulouseu i Montaubanu prošle godine. Neka su školska djeca smatrala Mohameda Meraha, napadača, junakom. Nešto takvo bilo bi nezamislivo u SAD. Američko je društvo domovina za svakoga. Ne mislim da mnogo djece useljenika ovdje vidi stvari na taj način.

 Amerika novopridošlima olakša da se osjećaju kao Amerikanci. Ne postavlja li Francuska letvicu previsoko?

Francuska zabranjuje učenicima nošenje marama za glavu u školi. To je isto tako korisno za muslimane koji ne žale za sebe religijski kavez, niti za svoje kćeri i žene. Francuska je civilizacija, i pitanje je što znači sudjelovati u njoj. Da li to znači da se domaći moraju učiniti ekstremno malima, tako da se ostali mogu lako raširiti? Ili to znači prenositi kulturu koju netko posjeduje?

No, to je djelovalo kroz dugo vrijeme. Talijani, Španjolci, Poljaci i europski Židovi nisu imali problema postati francuskim domoljubima. Zašto to više ne djeluje?

Zašto danas postoji takva agresivnost prema Zapadu u islamskom svijetu? Neki kažu da je Francuska bila kolonijalna sila, i da zbog toga GrijesiNeki kažu da je Francuska bila kolonijalna sila, i da zbog toga oni koji su bili kolonizirani ne mogu biti sretni. No, zbog čega je Europa bila podvrgnuta masovnom useljavanju iz bivših kolonija 1676posljednjih pola stoljeća? Francuska još mora plaćati za grijehove kolonijalizma i podmiriti svoje dugove prema onima koji ju danas napadaju.oni koji su bili kolonizirani ne mogu biti sretni. No, zbog čega je Europa bila podvrgnuta masovnom useljavanju iz bivših kolonija posljednjih pola stoljeća? Francuska još mora plaćati za grijehove kolonijalizma i podmiriti svoje dugove prema onima koji ju danas napadaju.

Vi sami ste dijete useljenika, potomak proganjane obitelji. Da li Vaša osobna želja za integracijom objašnjava vašu radikalnu privrženost vrijednostima Republike?

Branim te vrijednosti stoga što vjerojatno više dugujem za svoje školovanje nego Français de souche (etnički Francuzi), Francuzi po naslijeđu. Francuske tradicije i povijest nisu bili položeni u moju kolijevku. Svatko tko ne donosi sa sobom to naslijeđe, može ga steći kroz l'école républicaine, francuski školski sustav. On je proširio moje vidike i omogući mi da se uronim u francusku civilizaciju.

 I učinio Vas je njenim zagovornikom?

Mogu govoriti i pisati otvorenije od ostalih budući da nisam Francuz po naslijeđu. Domaći si lako dozvole da budu iznervirani stajalištem koje prevladava. Ja nemam takve komplekse.

Kako vi definirate tu francusku civilizaciju o kojoj govorite?

Nedavno sam ponovno pročitao knjigu zadivljujućeg ruskog pisca Isaaca Babela. Radnja se odvija u Parizu. Narator je u hotelu i u noći čuje zvukove vođenja ljubavi para koji živi iza susjednih vrata. Babel piše: To nema nikakve veze s onim što se čuje u Rusiji – mnogo je vatrenije. Tada mu njegov francuski prijatelj odgovara: Mi Francuzi stvorili smo žene, književnost i kuhinju. Nitko nam to ne može oduzeti.

To su idealizirani stereotipi koje narodi stvaraju za sebe.

Ali je točno, ili je barem bilo točno u prošlosti. Francuska si ne može dozvoliti da uživa u vlastitoj slavi. No, posjeduje dokaz civilizacije, baš kao Njemačka – ima svoje prizore, svoje trgove, svoje kafiće, svoje bogatstvo književnosti i svojih umjetnika. Možemo biti ponosni na te pretke, i moramo dokazati da smo dostojni njih. Žalim što je Njemačka – iz razumljivih razloga – prekinula s tim ponosom u njegovoj prošlosti. No, vjerujem da su njemački političari koji govore o Leitkultur -- vodećoj nacionalnoj kulturi – u pravu. Leitkultur ne stvara neprelazne prepreke novo pridošlima.

Da li se suvremeni francuski identitet još uvijek oblikuje Revolucijom 1789.?

1989., na 200. obljetnicu revolucije, potpisao sam peticiju protiv islamskih marama za glavu. Za mene je to povezano s idejom sekularnosti, koja diljem svijeta danas prelazi u kritiku. Francuska je u to vrijeme vjerovala da je to model za svijet, a danas ju se podsjeća na njenu svojstvenost. Više se ne radi o izvozu našeg modela. Moramo ostati skromni, ali nepokolebljivi.

No, ne služi li danas francuski sekularizam za opravdanje agresivnog odbacivanja islama?

Kako to mislite? Zabranili smo veo; nismo zabranili pojedinca. Ranije su učenici bili nagovarani da pod svoje majice ili veste stave križeve ili medaljone s Djevicom Marijom koje su nosili na lančićima. Ne traži se previše, tek malo suzdržavanja sa svake strane. To nema ništa s agresijom prema muslimanima.

Nije li islam odavno postao dijelom Europe, dijelom Francuske i Njemačke, kako je jednom rekao bivši njemački predsjednik Christian Wulff?

Bivši francuski predsjednik Jacques Chirac rekao je slično. Islam može jednog dana pripadati Europi, ali tek nakon što se europeizira. To nije uvreda za druge da istaknu svoju svojstvenost.

No, muslimani su sada ovdje. Da li i pripadaju ovdje?

Pitanje je: Kako im je ovdje? Useljenici ništa ne gube ako prihvate svoje razlike u odnosu na matično stanovništvo. Danas muslimani u Francuskoj vole vikati u činu samopotvrđivanja. Mi smo Francuzi kao vi! Mojim roditeljima ne bi nikad palo na pamet reći tako nešto. Ni ja ne bih nikada rekao da sam Francuz baš kao što je bio Charles de Gaulle.

U Francuskoj useljenici potpadaju pod jus soli, odnosno "pravo zemlje," što znači da svako dijete koje je tamo rođeno ima pravo na francusko državljanstvo. Želite li to ukinuti?

Ne. No, na stranu sva prava na jednakost, ali takvo dijete je postalo francuski državljanin na način koji se razlikuje od porijekla. Automatsko pravo na francusko državljanstvo rođenjem na francuskom teritoriju čini da se mnogi francuski državljani ovih dana osjećaju neugodno, budući da je čin želje da se bude Francuz postao nekontrolirani proces – nešto što se događa, ne nešto što se želi da se dogodi. Države ne usmjeravaju taj proces; najviše što čine je da ga prate.

UseljeniciUseljenici ništa ne gube ako prihvate svoje razlike u odnosu na matično stanovništvo. Danas muslimani u Francuskoj vole vikati u činu samopotvrđivanja. Mi smo Francuzi kao vi! Mojim roditeljima ne bi nikad palo na pamet reći tako nešto. Ni ja ne bih nikada rekao da sam Francuz baš kao što je bio Charles de Gaulle.Nije li ekstremno lako pripisivati sve probleme useljavanju zbog siromaštva u zemljama u razvoju?

Javna politička rasprava o tome je najmanje što netko može očekivati. Umjesto toga, to se prepušta ekstremnoj desnici.

Kako gledate na politički uspon Marine Le Pen i njene krajnje desne stranke Nacionalni front?

To me, naravno, uznemiruje. No, Nacionalni front ne bi stalno bio u usponu da nije odbacio stare teme ekstremne desnice. Danas se Nacionalni front fokusira na sekularizam i republiku.

To zvuči kao da možete zamisliti glasovati za tu stranku.

Ne, ne bih to nikada učinio, budući da se ta stranka obraća osnovnim nagonima i mržnji ljudi. A njima je lako zapaliti one koji ju podržavaju. Ne možemo ta pitanja prepustiti Nacionalnom frontu. Bilo bi također primjereno ljevici, stranci naroda, da ozbiljno doživljava patnje i neugodu običnih ljudi.

 Što kažete ljudima koji Vas nazivaju reakcionarom?

Postalo je nemoguće povijest promatrati kao stalni napredak. Ostavljam si mogućnost usporedbe jučer i danas i postavljanje pitanja: Što zadržavamo, što napuštamo?

Nije li to zapravo ništa drugo već nostalgija za izgubljenim svijetom?

 Poput Alberta Camusa, mišljenja sam da zadaća našeg naraštaja nije ponovno stvoriti svijet, već spriječiti njegovo nazadovanje. Ne moramo očuvati samo prirodu, već i kulturu. Tu postoji reakcionarnost.

Kad gledate sve te probleme u Francuskoj – zaduženost, nezaposlenost, krizu obrazovanja, krizu identiteta – bojite li se za budućnost?

Postajem žalostan i osjećam rastući osjećaj tjeskobe. Ovih bi dana optimizam izgledao pomalo smiješan. Volio bih da su političari sposobni govoriti istinu i gledati stvarnosti u oči. Tada bi, vjerujem, Francuska bila sposobna za pravo buđenje – promišljanje politike civilizacije.

G. Finkielkraut, hvala Vam na ovom razgovoru.

spiegel.de
S engleskog preveo: D. J. L.