HTV tuži, HTV sudi

U najvećim hrvatskim medijima sve se više učvršćuje metoda progona 'nepoćudnih', stvorena i prakticirana tijekom komunističke diktature. Pod progonom smatramo svaki napad na neku osobu kojoj se onemogućuje da u istom mediju odgovori na napade, bolje reći na harangu i linč. Takav je i slučaj prilog u Dnevniku HTV-a od 23. listopada, zapravo napad na župnika u Tisnom na Murteru preč. g. Lazara Ćibarića. Taj je župnik, naime, uskratio zvon crkava tijekom pokopa g. Miljenka Turice. Razlog je taj što je preminuli prije smrti izrazio želju da mu na sprovodu ne bude svećenik.

U čemu je problem? Problem zapravo ne postoji. Ispoštovana je želja pokojnika, kako i treba biti, i to je činjenica. A novinari koji su žestoko napali svećenika, nisu se zapitali, jer ih to i ne zanima, ne bi li možda crkvena zvona bila uvreda za pokojnika koji je u skladu sa svojim svjetonazorom poželio da mu pokop ne vodi svećenik? To medijske ideologe i aparatčike ne zanima. Važan je napad na svećeniku, i, uopće Katoličku crkvu u Hrvata.

Na spomenuti prilog otvorenim se pismom uredniku Dnevnika HTV-a obratio fra Ante Kukavica (61), donedavno gvardijanu osječkog (kapucinskog) samostana sv. Jakova, a odnedavno gvardijan kapucinskog smostana u Varaždinu. Radi se o fratru koji je bio jedan od prvih svećenika na bojištima Domovinskog rata i 30-postotni invalid, koji je dizao glas protiv nepravednog bogaćenja klanova 90-ih godina, predvodio molitve za Branimira Glavaša, dok je on štrajkao glađu u zatvoru, koji je bio omiljeno lice kako osječkih vjernika, tako i onih koji to nisu.

D.J.L.

Otvoreno pismo uredniku Dnevnika HRT-a

HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA

ZAGREB

Gospodinu Uredniku Dnevnika HRT

Gospodine Uredniče!

U Vašem cijenjenom Dnevniku od 23. listopadna u o. g. u 19.30 s. bio sam kosterniran i viješću u udarnom terminu, koja se može usporediti samo s fašističko-komunističkim napadom na jednog svećenika, župnika i dekana preč. g. Lazara Ćibarića u Tisnom na Murteru. Samo zato jer je postupio posve ispravno po crkvenom, društvenom, običajnom i prirodnom pravu.

Građanskim zakonom crkveno vlasništvo je privatno vlasništvo vjerske zajednice, a privatno vlasništvo je, po našem zakonodavstvu, nepovredivo. Takvo bezprimjerno blamiranje jednog svećenika, pred očima cijele nacije, nije se kod nas čulo od 2. svjet. rata, kad se zatiralo sve koji se nisu uklapali u ondašnje jednoumlje.

Zamislite, svećenik, ni više ni manje, nego MORA zvoniti inovjercu i nevjerniku. Vjernici su sigurno gradili i mučili se za svoj zvon i upravo radi takvih stvari. Zamislite mozak koji želi vladati svećenikom i da on bude posve u igri nekih ljudi koji žele vladati svećenikom i imanjem vjerničke zajednice. Naučili su se ponižavati ljude, a posebno svećenika. Imaju svoj stil, a čak i istomišljenika na HRT. Nečuveno! I to se događa u jednoj slobodnoj i demokratskoj Državi, za koju su u najvećem dijelu vjernici dali svoje živote i koja želi upravo stupiti u krilo demokratskih zemalja Europe. Sramota!

Da je naša Država pravna država, već bi državni pravobranitelj ordinirao. Međutim, svećeniku vjerojatno ne pada na pamet da bi se tužio bilo s kim, a pogotovo ne sa svojim suseljanima. Doista bi trebalo bar malo ispitati i vidjeti povijest onih koji pozivaju na linč svećenika, kao i onoga tko je dozvolio takvu vijest na HRT-u i prikazati slučaj što svećenik nije dao zvoniti, jednom inovjercu i bezvjercu, kao nemili slučaj. Takvi, dakako ne znaju, da Crkva nije dala zvoniti ni svojim vjernicima, koji su recimo izvršili samoubojstvo sve do 2. vatikaskog koncila. Ne samo da im nije zvonila, nego ni sprovod vodila, ni misu služila. A nije davno bio 2. vatikanski koncil. Kao da je zvonik i zvono opće društveno vlasništvo. Neshvatljivo za zdrav mozak.

Bilo bi posve razumno i pravedno pitati te koji napadaju svećenika: Je li oni dolaze u crkvu? Je li oni znaju neke crkvene i društvene zakobne? Je li oni održavaju zvoni? Jeste li vi koga odgojili za svećenika ili bar za vjernika? Njima svećenik čudan, kažu: „On samo gleda je li netko vjernik i je li crkveno vjenčan“. Doista nečuveno!

Znači li to da danas sutra kad bude nekom treba struja posegnuti za crkvenim kao općim vlasništvo, jer eto već od Domovinskog rata tako čine, bez pardona, skoro svi fotografi na vjenčanjima i krštenjima?

Također bi netko mogao reći: „Od pamtivjeka se slave vjenčanja u crkvi, pa možemo i mi napraviti svadbeni banket u crkvi“ itd. Svećenik se ni u kom slučaju ne bi smio tome oduprijeti. Znači li to da župski upravitelj ne smije upravljati crkvenim sredstvima ni crkvenom imovinom? Znači li to da svećenik mora biti zapravo biti poslušan onima koji žele terorizirati svećenike i po svom nahođenju upotrebljavati crkvena sredstva i imovinu?

Još jednom moram reći da se gnušam nad tolikom zloćom i nepravdom prema jednom dobrom svećeniku. Protestiram i osuđujem takav postupak kao građanin ove zemlje, čijem sam stvaranju i sam doprinio kao, bar mislim, prvi svećenik na prvoj crti bojišnice. Protestiram i kao pošten vjernik i svećenik Katoličke crkve.

Fra. Ante Kukavica