Dragan Paravinja – silovatelji šeću Hrvatskom
Njihova nesrećaAntonija je žrtva silovatelja, one vrste na koju upozoravaju vukovarske žene. Nesreća je što žive u Hrvatskoj, zemlji bez tradicije postojanja brige za vlastiti narodDvadeset godina žene Vukovara nose se s proživljenim strahotama počinjenog zločina silovanja nad njima. Ratni je to zločin i pravo kaže da nikada ne zastarijeva. Zločin ne zastarijeva ali ljudski vijek ima trajnost i mnoge žrtve nisu dočekale izvršenje pravde. Žene trpe nemar institucija, politike, ustupaka, kalkulacija, prešućivanja njihove žrtve. Ratni zločinci nisu abolirani ali ni traženi ni utvrđeni razmjeri zločina koji su počinili. Žrtve godinama govore da su oni tu među nama, da se slobodno šeću, da prijavljuju i daju iskaze nadležnim institucijama i da doživljavaju ignoriranje.
Udruženo se prešućuje postojanje zločina i zločinaca.
Istiniti dio iskaza, već objavljivan:
Taj dan silovali su me redom, sigurna sam njih dvadesetak. Stigao je jedan četnik pod imenom Žmigo, tako su ga zvali, izveo me iz kuće, susreli smo Iliju Macuru, Žmigi sam rekla da ga poznam jer sam očekivala bilo koji spas. Macura se napravio da me ne pozna i prošao je pokraj mene. Žmiga me vodio niz ulicu i vikao da sam ustašica, ratna zarobljenica kojoj će oni suditi, imao je redenik preko prsa i bio je do zuba naoružan.
Iskaz druge vukovarke:
Između ispitivanja Miki Ikać odvodi me u jednu drugu prostoriju, udara me šakom u glavu, potpuno ošamućenu baca na bod i siluje. Nakon njega u prostoriju je ušao Marušinec, isto tako nasilno, uz udarce, započinje iživljavanje i silovanje. Nakon njega ulazi treća osoba i on isto ponavlja isto nasilje kao i prva dvojica. Uz brutalne udarce vrši silovanje.
Niz je ovakvih iskaza žrtava. Još je više počinitelja koji su u ime uspostavljanja dobro susjedskih odnosa i za njih neočekivano dobili priliku da ostanu među nama.
Antonija je žrtva silovatelja. One vrste na koju upozoravaju vukovarske žene. Nesreća je što žive u Hrvatskoj. Zemlji bez tradicije postojanja brige za vlastiti narod. Stoga nas ne treba čuditi nebulozna izjava ministra pravosuđa. Preispitat će se …. Iskazi silovanih žena i dalje ostaju u ladicama, silovatelji među nama. Samo u Hrvatskoj. Zemlji koja je za svoju uspostavu dala mnoge žrtve, abolirala agresorske zločince i u zločince pretvorila svoje branitelje. Hoće li se čuti krik boli ? Možda će Antonija svojom žrtvom biti poticaj.
Marija Slišković