Završne riječi u Haagu: Cilj zločinačkog pothvata - raseliti Srbe

Suđenje hrvatskim generalima u Haagu pred samim je krajem. Danas započinju završne riječi tužiteljstva i obrane.

Odvjetnici generala će izlagati svaki po dva sata, dok će tužiteljstvo za svoje završne teze imati šest sati. Tužitelji traže da sud proglasi krivima trojicu generala optuženih za zločine počinjene tijekom i nakon operacije Oluje i osudi Antu Gotovinu na 27, Mladena Markača na 23 i Ivana Čermaka na 17 godina. Obrane trojice generala traže oslobađajuću presudu.

Podsjetimo, suđenje je počelo 11. ožujka 2008, a posljednji svjedok izveden je pred sud 11. lipnja ove godine. U tom je razdoblju pred suce (Orieja, Gwaunzu i Kinisa) izišao 81 svjedok tužiteljstva i 57 svjedoka obrane. Naknadno su suci pozvali još sedmero svojih svjedoka.

Gotovina je u pritvoru od prosinca 2005, kada je uhićen na teritoriju Španjolske, a Čermak i Markač dobrovoljno su se predali Haškom sudu u ožujku 2004.

Kako se pretpostavlja, presuda se očekuje najkasnije do kraja godine. Prema dosadašnjoj praksi Haškog suda, za donošenje presuda sucima je trebalo najmanje dva, a najviše deset mjeseci.

Glavni tužitelj Alan Tieger najavio je da će govoriti o zločinačkom pothvatu te namjeri generala da rasele Srbe.

- 4. kolovoza 1995. hrvatske snage su započele operaciju Oluja kako bi vratile teritorij. Knin, Obrovac i Gračac topnički su napadnuti, a stanovnici su shvatili da su napadi usmjereni protiv civila, da ljudi nigdje nisu sigurni. Ono što nisu znali jest da je to rezultat zapovijedi generala Gotovine koji je naredio da osim komunikacijskih sredstava treba topnički napasti i gradove. To je rezultat sastanka predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, trojice generala i drugih, a cilj je bio raseliti stanovništvo te onemogućiti demografsku prijetnju - rekao je tužitelj, pokušavajući sud uvjeriti da se radi o zločinačkom udruženju.

- Ono što smo mi sada stvorili je hrvatska država koja će trajati stoljećima - riječi su tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana koje je citirao i tužitelj, navodeći da mu je cilj bio kolonizirati područje sa srpskim stanovništvom te raseliti stanovništvo.

- Predsjednik Tuđman je bio uvjeren da se multietničke zemlje ne mogu održati te da zemlja treba biti što je moguće više homogena. To se nije niti trudio sakriti, već je o tome držao predavanja - rekao je tužitelj, navodeći dokaze o tome.

- Dokazi koje imamo govore da su spaljivanje i uništavanje srpske imovine, nečovječno postupanje i zločini protiv civila bili predviđeni. Veleposlanik Peter Galbraight primio je više informacija da dolazi do sistematskog uništavanja srpske imovine te da je hrvatsko vodstvo za to bilo potpuno odgovorno. Zločini su bili počinjeni po naredbama ili u skladu s politikom vodstva da se to potiče i ne sprečava - rekao je Tieger te nakratko zatražio zatvaranje sjedice za javnost zbog navođenja svjedočenja zaštićenog svjedoka koji se složio s Galbraightom.

- Predsjednik Tuđman je sprečavao povratak Hrvata koji su protjerani iz drugih krajeva jer se bojao da će se isto načelo primijeniti i na Srbe iz Hrvatske. Rekao je da 'ako dopustimo da se tih 100.000 tisuća Hrvata vrati u Posavinu, onda će se vratiti i 300.000 Srba iz Hrvatske te onemogučiti homogenu Hrvatsku - rekao je tužitelj, pokazavši dio brzojava u kojem Tuđman tvrdi da se Srbi neće vratiti na područja u kojima su živjeli stoljećima.

Drugi član tužiteljstva Edward Russo je govorio o topničkim napadima na srpsko stanovništvo te istaknuo da Gotovinina obrana tvrdi da je jedini uzrok evakuacije Srba srpski poziv na iseljavanje, ali, kako kaže, veliki broj civila nije ni čuo za plan evakuacije ili napuštanje domova, već su pobjegli pred granatiranjem iz straha za vlastiti život.

- Tuđman je iznio plan na sastanku na Brijunima da se ugrabi politička prilika da se iseli srpsko stanovništvo psihičkim pritiskom i topničkim napadima, a generali su proveli njegovu namjeru - rekao je.

Russo podsjeća na podjelu letaka o evakuaciji civilnom pučanstvu te navodi da je upravo to dokaz, kao i radijsko emitiranje kojim smjerom bi trebali ići, namjernog raseljavanja Srba. Obrana tvrdi da su se letci dijelili samo u BiH, ali tužiteljstvo ističe tvrdnju svjedokinje koja kaže da je letka našla i na Velebitu.

Tužitelj je svratio pozornost i na oružje upotrebljeno tijekom oslobođenja gradova.

- Oružje koje su izabrali nije moglo razlikovati vojne i civilne mete i tako se povrijedio princip razlikovanja civilnog stanovništva i vojske. Vijeće mora odlučiti je li topničko i minobacačko oružje izabrano namjerno zbog toga što ne može precizno razlikovati vojne od civilnih ciljeva - rekao je Russo, dodavši da su neke postrojbe čak namjerno gađale stambene dijelove gradova.

Russo je na zemljovidima pokazao mjesta koja su svjedoci naveli kao ona na koja su pali projektili te upozorio na nepoklapanje tvrdnji Gotovinine obrane i svjedoka. Objasnio je da se mjesta na koja su pali projektili ne poklapaju s ciljevima topništva koje je iznijela obrana te razlike pokazao na kartama Benkovca, Gračaca i Obrovca.

Nakon toga je započeo s isticanjem krivnje generala Mladena Markača koji je zajedno s Gotovinom zapovijedio topnički napad na Gračac.

Sudac je zaustavio tužitelja kada je razmjere granatiranja gradova pokušao objasniti činjenicom da se civilno stanovništvo, kako bi se sklonilo od granatiranja, sakrilo u vojni objekt.

- Vi kažete da su civili bježali u vojarnu. Da sam ja civili ne znam baš bih li tražio utočište u zgradi koja bi se mogla smatrati vojnim ciljem - rekao je sudac te zatražio od Russoa da mu pojasni što želi dokazati tom tvrdnjom.

Russo je odgovorio da to pokazuje da ti objekti nisu bili glavni cilj jer u tom slučaju civili ne bi bježali prema tim zgradama. Sudac ga je nakon toga ponovno upitao tvrdi li on da činjenica da se na tu zgradu malo pucalo znači da su civili smatrali da mogu bježati unutra, a Russo je odgovorio potvrdno.Nakon toga je tužitelj Saklaine Hederaly preuzeo riječ te progovorio o spaljivanju i uništavanju imovine srpskih civila.

Istaknuo je da svjedoci tvrde da su vidjeli hrvatske vojnike kako pljačkaju na cesti Knin-Drniš te pucaju iznad glava stanovništvu. Također navode da su u miješanim mjestima spaljivane samo srpske kuće te da su neke postrojbe, poput 4. gardijske brigade kamionima organizirano odvozile imovinu srpskog stanovništva.

Nakon što je Hederaly iznio nove brojke o uništavanju imovine, Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe je prigovorio da taj dokument nema nikakvu vrijednost, a sudac je također potvrdio da Vijeće mora provjeriti na čemu se temelji novi izračun.

Hederaly se nakon toga branio da su to tek okvirne brojke te da izračun nije savršen, kao i da točan izračun "nije toliko važan". Nakon toga je uslijedila stanka.

Iznošenje završnih riječi može se uživo pratiti na stranicama ICTY-a.

dalje.com

Tužitelji: "Ante Gotovina htio je uništiti Knin"

Ovo je kao da sude Goebbelsu ili poput procesa u Nürnbergu, komentirao je Branko Kuzmanović, otac Toma Kuzmanovića, branitelja Mladena Markača. Došao je iz SAD-a pratiti završne riječi u procesu trojici hrvatskih generala. Završne riječi kraj su 2,5-godišnjeg suđenja Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku i traju četiri dana. Prva je krenula ekipa tužitelja agresivnim napadom prvo na Franju Tuđmana, a potom i na prvooptuženoga Gotovinu. Optužbe tužitelji temelje na tzv. zajedničkom zločinačkom pothvatu te su počeli objašnjavati (Alan Tieger, glavni tužitelj) da je Oluja izvedena u skladu sa zločinačkim dogovorom s Brijuna.

Vidjelo se da je napad usmjeren na civile jer su granatirani Knin, Benkovac, Gračac, Obrovac, tvrde tužitelji i dokazuju paklene namjere hrvatskoga političkog i vojnog vrha Tuđmanovim riječima da smo "stvorili hrvatsku državu koja će trajati stoljećima". Na terenu zločine su vodili Gotovina i Markač, njihovi su vojnici pljačkali, palili, ubijali civile, a stotine su leševa pokopani bez istraga, u vrijeme dok je u Kninu bio i Ivan Čermak.

Navodili i oružje

– Nitko ne tvrdi da je RH imala taj plan i politiku, i Hrvati su mnogo propatili, ali su ga imali udruženi zločinci te stvari idu jedna uz drugu – objašnjavao je kontekst Tieger tim iznenađujućim tezama o nikakvoj odgovornosti "Hrvatske", ali potpune "zločinaca", u koje je ubrojio gotovo cijeli državni vrh (posebice Tuđmana i Šuška) i "ovu trojicu koji su ovdje". Tuđmanova misao da Srbi pripadaju drukčijoj civilizaciji i ne mogu živjeti s Hrvatima dovela je do toga da su Srbi shvaćani kao strano tijelo, rak u želucu (Šarinić), trojanski konji, bomba, prijetnja. Takve misli rezultirale su rješenjem – premještanjem Srba na neko drugo mjesto, u čemu je Tuđman imao istomišljenike u srpskim vođama, smatraju tužitelji.

Tuđman je s Gotovinom još na Brijunima dogovarao kako da napadnu artiljerijom, pa da nastane panika širih razmjera. "Bilo bi dobro da oni izvedu neki protunapad, to bi bio dobar izgovor", govorio je pokojni predsjednik Gotovini. Hrvatskom državnom vrhu bilo je važno da se izvuku civili, jer kad oni krenu, za njima će i vojska. To je bilo psihološki važno pa su Hrvati rabili i lažne letke i radijske emisije te pozivali civile na evakuaciju, nastavili su tužitelji. O zapovijedima državnog vrha koje negiraju plan o iseljavanju Srba tužitelji tek kažu kako one nisu bile iskrene, jer su mnogi svjedočili (P. Galbraith, E. Rehn) da Hrvati daju naredbe i obećanja koje ne namjeravaju održati.

Tužitelj Edward Russo dokazivao je da su artiljerijski napadi Hrvata bili planirani tako da izazovu bijeg Srba. Tim planom rukovodili su se Gotovina i Markač pa su neselektivno tukli po civilima. No bilo je tu i razlika, tužitelji kažu da je Tuđman znao kakve bi bile međunarodne posljedice uništenja Knina pa je htio "neka malo osjete" dok se Gotovina ponudio da posve granatama uništi Knin. To što se to nije dogodilo bilo je samo stoga jer je državni vrh radikala imao plan naseliti to područje Hrvatima. Russo je analizirao koje je oružje rabio Gotovina – topove od 130 mm – i gađao je sa 17 do 27 km udaljenosti "i tu se nije mogla praviti razlika između vojnih i civilnih ciljeva", zaključuje optužba. Ponovili su priču da su Hrvati područje gađali i raketama VBR, i to u vrijeme kada su srpski izbjeglice ulazili u kamp UN-a. U taj dio priče uklapa se i "Markačevo sudjelovanje u udruženome zločinačkom pothvatu", jer je on tako naredio granatiranje Gračaca.

Novi član tužiteljske ekipe Saklaine Hederaly objasnio je da su Hrvati opljačkali te zapalili većinu kuća. Požari su počeli dan, dva nakon dolaska HV-a u sela, a najveće su paleže obavljale domobranske jedinice.

– Bio je to svakodnevan ritual, koji su nadležni prešutno odobravali. Reakcije zapovjednika HV-a svodile su se tek na viku, u stilu "kakvi ste vi to vojnici koji pljačkaju". Iz činjenice da su pravoslavne crkve ostale pošteđene tužitelji zaključuju da to dokazuje kako je postojala određena razina organizacije.

U napad s tisućama vojnika

Katrina Gustafson posvetila se opisu Gotovine kao glavnoga kriminalca zločinačkog pothvata. Tvrdi da je on znao kakvi su mu vojnici, da je bila riječ o jedinicama koje su, većinom već prije Oluje, sudjelovale u paleži i pljačkanju Glamoča i Grahova, a za što nije bilo kažnjenih i uhićenih. To što je Gotovina izdavao naredbe kojima zabranjuje takvo ponašanje ne znači za tužiteljicu ništa. Gotovina je, nakon dva dana artiljerijske pripreme, krenuo u napad s tisućama vojnika koji su bili voljni pljačkati, paliti, ubijati... Sve je to Gotovina znao kad je naredio napad, a znao je i kako je rizik da će se dogoditi zločin velik – tvrdi tužiteljica. Za nju je stvarna Gotovinina poruka vojnicima bila – činite zločine i ja ću ih zataškati. Njegove su službene naredbe o nečinjenju zločina služile samo prikrivanju zločina – smatra K. Gustafson. Obrane sa završnim riječima počinju sutra.

Davor Ivanković
Večernji list

Kotromanović: Zapovijed je bila zbrinuti, a ne progoniti civile!

Besmisleno je tvrditi da je Oluja bila zločinački pothvat jer takvog dogovora i plana nije bilo - rekao nam je danas stožerni brigadir Ante Kotromanović, jedan od zapovjednika u Oluji.

- Nikada nismo dobili zapovijed, instrukciju, a ni sugestiju da pljačkamo, ubijamo ili protjerujemo ljude koji su živjeli na području oslobođenome u Oluji - protumačio je nekadašnji zapovjednik operativne grupe Sinj.

Dodao je da se takav plan, da je i postojao, ne bi mogao izvesti bez vojnika na terenu, a oni nisu dobili takvu zapovijed. - Naši su vojnici imali zapovijed zbrinjavati civile, pružati im pomoć i nitko od vojnika nije krivo ni pogledao, a kamoli da je organizirano zlostavljao lokalno stanovništvo - objasnio je Kotromanović. Brigadir Kotromanović je istaknuo da je lokalno stanovništvo od 1993. godine na području koje je oslobođeno tijekom Oluje imalo planove evakuacije koji su se uvježbavali.

Uspoređujući Oluju s drugim vojnim operacijama, rekao je i da je lokalno stanovništvo pred vojnim operacijama napuštalo svoje domove i nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kada je pučanstvo odlazilo pred savezničkom vojskom, a ipak te akcije nisu nikada bile opisivane kao akcije u kojima se sustavno progonilo lokalno stanovništvo.

- Istodobno, Srebrenica i Vukovar nisu dobili takve karakteristike, tamo nije prepoznat genocid i prekomjerna upotreba topništva.

Za neselektivno granatiranje Kotromanović je rekao da nisu imali ni dovoljno streljiva ni dovoljno topništva.

- Na Knin je ispaljeno nešto više od 200 granata, a samo nekoliko ih je palo na nevojne ciljeve - istaknuo je Kotromanović i usporedio količinu granata koje su ispaljene na Vukovar i Dubrovnik, a Haaški sud ta djela nije promatrao istim mjerilima.

Boris Vlašić
Jutarnji list