Živimo u ubrzanom svijetu, gdje tehnologija sve više istiskuje normalne međuljudske odnose. Negdje smo natrčali na podatak o tome da u Sjedinjenim Američkim Državama roditelji s djecom aktivno provedu tek sedam minuta dnevno. Ta minutaža bila bi osjetno viša kada bi se pod aktivnim bavljenjem djecom brojalo zajedničko gledanje televizije, međutim, to ne vrijedi koliko god s tim pojedini roditelji bili razočarani. Uostalom, u mnogim obiteljima već sada postoji veći broj televizijskih prijemnika. pa svaki od ukućana sam za sebe gleda program koji ga najviše zanima, a da o računalima i sjedenjem pred njihovim zaslonima i ne govorimo. No, da se tehnologija može iskoristiti i u našu korist svjedoči tekst utemeljen na znanstvenoj studiji po kojoj telefonski razgovor s bliskom osobom osjetno umanjuje stres. Kada se pogleda koliko Hrvati troše na mobitele može se pomisliti da smo kao nacija i sami nesvjesno došli do telefonske terapije protiv stresa. Šteta jedino što nismo na vrijeme došli i do zaključka kako se telekomunikacije ne isplati prodavati strancima, pa bi sam stres i troškovi za impulse zasigurno bili manji.(mm)

Telefonski razgovor s bliskom osobom ublažava stres

Majčin glas, topao i pun razumijevanja, može čak i putem telefonskog razgovora djetetu ublažiti stres i smanjiti njegovu napetost. Komunikacija glasom ima u socijalnom povezivanju ljudi jednaku važnost kao i komunikacija dodirom, navode istraživači s University of Wisconsin-Madison. U istraživanju su sudjelovali uz biologinju i antropologinju Leslie Seltzer, endokrinolog Toni Ziegler i Seth Pollak profesor psihologije i voditelj Child Emotion Laboratory s University of Wisconsin-Madison. Dobiveni rezultati objavljeni su u svibanjskom broju časopisa Proceedings of Royal Society B iz 2010. godine.

U ispitivanje je bilo uključeno 61 djevojčica i njihove majke. Djevojčica su bile u dobi od sedam do dvanaest godina. Tijekom ispitivanja one su bile izložene socijalnom stresu. Od njih je zatraženo da održe govor bez ikakve pripreme i da rješavaju niz matematičkih problema pred brojnim, njima nepoznatim slušateljstvom. Socijalni stres kod većine ljudi izaziva snažno uzbuđenje, popraćeno ubrzanim radom srca, što je povezano s porastom razine kortizola (hormon stresa).

Nakon doživljenog stresa djevojčice su podijeljene u tri podjednako velike grupe. Djevojčice iz prve grupe su provele sljedećih 15 minuta s majkama, koje su suosjećajnim razgovorom i zagrljajima, smirivale napetost svoga djeteta. Drugoj grupi djevojčica omogućen je telefonski kontakt s majkom u trajanju od 15 minuta. Preostaloj trećini djevojčica prikazan je 75-minutni video čiji sadržaj nije izazivao snažne emocije. Prije, tijekom i po završenom ispitivanju određene su razine kortizola iz uzoraka sline, kao i oksitocina, često nazivanog i "hormon ljubavi", iz uzoraka urina djevojčica.

"U djevojčica, koje su nakon stresa bile u osobnom ili telefonskom doticaju s majkama, došlo je do porasta razine oksitocina, uz istovremeno smanjenje razine kortizola. U skupini koja je gledala video nije došlo do porasta oksitocina, a kortizol je ostao povišen. Izravna i neizravna komunikacija s majkom izazvala je vrlo slično povišenje oksitocina. Tijekom komunikacije s majkom, zbog snažnog emocionalnog povezivanja, uklanja se stres. Iznenađuje, međutim, nalaz da isti učinak izaziva povezivanje ostvareno samo glasovnom komunikacijom kao i ono ostvareno i glasom i dodirima", kaže Seltzer.

Povezivanje s bliskom osobom učinkovito uklanjanja stres ili anksioznost. Razine kortizola određene u djevojčica ostale su niske do kraja praćenja u pokusu. Od ranije je poznato da se stres može regulirati na različite načine. Suočeni sa stresom, muškarci češće reagiraju borbom ili bijegom, ponašanjem koje se često označava engleskim nazivom "fight and flight". Žene u istoj situaciji češće reagiraju stvaranjem ili učvršćivanjem društvenih veza i brigom za potomstvo, što se označava kao "tend and befriend'' ponašanje. Navedeni načini reagiranja imaju svoje evolucijske razloge. U situaciji u kojoj treba zaštititi sebe i nerođeno dijete ili ono u naručju, žene su pribjegavale ponašanju koje osigurava preživljavanje. Pri uklanjanju stresa žene koriste dodire i umirujuću glasovnu komunikaciju.

"Očito je da oksitocin u žena uspješno uklanja stres, bez obzira koji način komunikacije je primijenjen, uz istovremeno ojačavanje veza među osobama u kontaktu", kaže Seltzer. Saznanje o važnoj ulozi oksitocina u socijalnim procesima, kao i saznanje da je njegovo prisustvo ključno u uklanjanju stresa, pomažu nam razumjeti veliku popularnost telefonskih sapunica i reklamnih poruka.

Na sličan način Pollak tumači i reakcije studenata nakon neuspjeha na ispitu. "Godinama sam viđao studente koji kao prvu stvar nakon odustajanja od ispita posežu za mobitelom i zovu svoje roditelje", kaže Pollak. "Dugo nisam mogao dokučiti njihove razloge. U svjetlu saznanja o uklanjanju stresa toplom roditeljskom riječju i suosjećanjem, stvari konačno postaju jasne. Očito je da je telefonska potpora brz i djelotvoran način za uklanjanje napetosti."

"Podići razine kortizola ili oksitocina u tijelu ne ide lako. To da jedan telefonski poziv može imati ovakav fiziološki učinak stvarno je uzbudljivo", kaže Pollak. Endokrinolog i koautor studije Toni Ziegler razvio je i uveo test za mjerenje razine oksitocina iz urina. Nastojalo se izbjeći vađenje krvi koje bi kao dodatni izvor stresa u ispitanika mogao dovesti u pitanje vrijednost dobivenih rezultata.

Autori rada nadaju se da će rezultati dobiveni u pokusu s ljudima omogućiti donošenje sveobuhvatnih zaključaka o socijalnom ponašanju i evolucijskom razvoju. Osim ljudi i mnoge vrste životinja komuniciraju glasovima. Stoga bi bilo zanimljivo provjeriti ulogu oksitocina na ponašanja članova u takvim zajednicama.

University of Wisconsin-Madison, www.znanost.com