Neobjektivno, nepotpuno i tendenciozno izvještavanje dugogodišnja je praksa medija u Hrvatskoj. Pomanjkanje istinitih i točnih informacija karakteristika je i aktualne predsjedničke kampanje. Primjera je mnogo, a jedan od najsvježijih svakako je članak autora Dražena Vukova Colića koji je vezano uz predsjedničkog kandidata prof.dr. Miroslava Tuđmana objavljen u dnevniku Glas Istre, a koji vrvi neistinitim navodima. Na spomenuti članak reagirao je Izborni stožer prof.dr. Miroslava Tuđmana pismom kojeg u nastavku donosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine uredniče,

U Vašem cijenjenom listu, od utorka 24. studenoga 2009. na stranici 6., u komentaru „S kandidatima na spavanje“, što ga potpisuje Dražen Vukov Colić, izneseno je niz neistina i netočnih tvrdnji. Nemamo ništa protiv komentatorovih stajališta, pogotovo kad su ona poznata još od kraja šezdesetih godina, kad je gospodin Vukov Colić pojavu neovisnoga časopisa „Hrvatskoga književnog lista“, kao vjerni pristaša totalitarnoga jugoslavenskog komunističkog režima tada vrlo opasno prozvao „umilnim hrvatskim blejanjem“.

Zauzimanje profesora Tuđmana za jednakopravnost Hrvata sa Srbima i Bošnjacima u BiH, gospodin Colić naziva „paljenjem na Bosnu“, iz čega očito slijedi zaključak kako vaš autor zastupa trenutačnu podjelu BiH između Srba i Bošnjaka. Druga je posvemašnja dimenzija vašeg komentatora bešćutan odnos prema potpuno obespravljenim Hrvatima, što očito opet proistječe iz naslijeđenih jugokomunističkih preduvjerenja.

Opetovanje teze o opljačkanoj dijaspori, koja je doista moralno i novčano podupirala uspostavu hrvatske državnosti, podsjeća na teze odlazećeg predsjednika države, koji je zajedno sa svojim diplomatima utrošio deset godina mandata kako bi pronašao „opljačkano blago“. No kako nije bilo rezultata takve kampanje, opravdano je postaviti pitanje upravo Vukovu Coliću, kao Mesićevu višegodišnjem diplomatu: koliko su državnoga novca potrošili na širenje lažnih vijesti kako bi se održavali na svojim sinekurskim dužnostima?

Iskreno nas ipak raduje Colićevo zanimanje za dijasporu, jer u vrijeme masovnih ubojstava političkih emigranata Colić je bio medijski ideolog jugoslavenskoga komunističkog režima, koji je stajao iza toga državnog terorizma. Valjda se pokajao?

Glede navodne pljačke, o kojoj piše vaš komentator, valja ipak podsjetiti kako je Republika Hrvatska prije preuzimanja trećesiječanjske vlasti 2000. godine, čije je nomenklature bio pripadnik i gospodin Colić, bila je zadužena tek oko 7,5 milijarda dolara. U strukturu tog duga bilo je uključeno i oko 4,5 milijarda dolara naslijeđenoga duga SFRJ. Dakle, u oko 3 milijarde novoga duga spadalo je financiranje obrane od jugokomunističke i velikosrpske agresije, izgradnja hrvatskoga redarstva, vojske i diplomacije, čiji je, na kraju, pripadnik (kojom zaslugom ili strukom?) postao i vaš komentator. Režimi od 2000. godine Hrvatsku su zadužili za novih oko 35 milijarda dolara. Kao pripadnik i diplomat valjda znate gdje su završile sve te silne milijarde dolara?!

U svezi ulaska Republike Hrvatske u EU, koja je, kako navodi Colić „da nije bilo tih Bobana, pljački i obiteljske ideje faraonskog predsjednika“ već davno mogla biti u Europi, vašeg komentator ipak treba uputiti da se malo ozbiljnije pozabavi činjenicama i odlukama europskih komesra, koji Hrvatsku najprije vide u zapadnobalkanskoj, odnosno novojugoslavenskoj zajednici, pa joj, unatoč znatnim razlikama u odnosu na neke svoje članice, nije dopustila ulazak u EU. No, budući da je gospodin Colić bio pristaša jugoslavenskoga komunističkog režima i njegova SFRJ okvira razumijemo njegova stajališta.

Gospodine uredniče, molimo Vas da u skladu sa zakonom o medijima objavite naš tekst!

Srdačan pozdrav!

Voditelj Izbornog stožera
Janko Perić