Homilija biskupa Antuna Škvorčevića na euharistijskom slavlju za poginule branitelje, Vukovar, 18. studenoga 2009.

Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine, srijemski biskupe Đuro i đakovačko-osječki pomoćni biskupe Đuro, mnogopoštovani oče Provincijale, časna braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice, poštovani predstavnici državnih i lokalnih vlasti, draga braćo i sestre u Kristu!

1. Vukovar i ovoga 18. studenoga, osamnaest godina nakon teških stradanja, nije prestao biti izazov. Još smo uvijek zatečeni i zbunjeni provalom zla i mržnje koja je u ovom gradu progovorila svom svojom ubojitom silinom i ostavila tragove mraka. Vukovar nije mjesto gdje se akademski postavlja pitanje – otkud zlo u svijetu? Ono se ovdje nameće iz grča proživljene nevolje, iz težine životnoga iskustva. Pitamo se, kako su određeni ljudi mogli povjerovati da će zlom i ubijanjem drugih nešto postići? Kako racionalno protumačiti svu iracionalnost zla koje se ovdje dogodilo? Jesu li posljedice koje je zlo za sobom ostavilo zauvijek uspostavljeno stanje bez mogućnosti popravka? Jesu li oni koje je mržnja pogubila jednostavno njezine žrtve, ili njihovu konačnu sudbinu određuje netko drugi? Osim toga, zlo je u ovom gradu prouzročilo neizmjernu patnju nedužnih ljudi. Patnja još uvijek duboko i ozbiljno boli u srcima majki i očeva, supruga i djece čiji su najmiliji poginuli, te onih koji još uvijek traže svoje najmilije. Tu im bol umnaža ucjenjivačka šutnja zlopočinitelja koji znaju kamo su pokopali svoje žrtve. Ima li ta patnja neko značenje ili je i ona sastavnim dijelom besmisla koje je stvorilo zlo?

2. O Vukovaru je tijekom minulih osamnaest godina izgovoreno bezbroj riječi, izrečeno je mnogo ocjena i prosudbi, posvjedočeni su različiti stavovi. Emotivno negativan pristup vukovarskim stradanjima, popraćen osjećajima mržnje i osvete nije primjeren onome što se dogodilo. Ne može se mržnjom pobijediti mržnju, ni osvetom zlo! Mržnja je mrak iz kojeg se ne vidi cjelovita istina i ne prosuđuje točno što se zbilo. Osveta je nemoć izazvana zlom! Promašen je također pokušaj onih koji vukovarske rane, njegove poznate i nepoznate grobne jame iskorištavaju za vlastite interese bez pijeteta prema poginulima. Poigravanje je to s dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih žrtava. Nadalje, očito je da sudionicima vukovarske tragedije ne olakšavaju patnju ni oni koji se trude promatrati je isključivo racionalno, stoičkom hladnoćom. Ne olakšavaju patnju ni njihova umovanja o svemu što se dogodilo uz zaključak da je potrebno što prije zaklopiti tu ružnu stranicu naše nedavne prošlosti, te – osobito mlade – poštedjeti, potpomoći neopterećenu izgradnju sadašnjosti i okrenuti se budućnosti. Bijeg je to od teške stvarnosti koji ne omogućuje oslobođenje od posljedica zla.

3. Braćo i sestre! Svi naši ljudski pokušaji govora i odgovora na vukovarski izazov nisu u stanju prodrijeti u dubinu misterija zla, otkriti smisao patnje i nasilnoga umiranja, smiriti dušu i utješiti srce onih koji su zlom izravno pogođeni. Nama je u Vukovaru potrebna moćna riječ, podsjetio bi nas Tin Ujević! Upravo smo vam takvu riječ navijestili u današnjim biblijskim čitanjima. U ulomku kojeg smo čuli iz Knjige Otkrivenja sveti pisac kaže: "Ja Ivan, začuh glas s neba!(…) Da, govori Duh!" (Otk 14,13). Jesmo li sada ovdje u Vukovaru – pokraj grobova poginulih branitelja – spremni sabrati dušu i osluškivati govor Duha, riječ Božje objave? U prvom čitanju iz Knjige Tužaljki obznanjen nam je Božji pristup teškim ljudskim stradanjima. Taj nas zapis snažno podsjeća da vukovarski problem prvotno nije u izvanjskome. Izvor je ovdašnje tragedije u duhovnoj dimenziji, u slobodi određenoga broja ljudi zahvaćenoj na neshvatljiv način zlom, koje im je pomračilo savjest i um pa su postali protagonisti nesreće, ubijanja i razaranja. Sveti se pisac ne bavi stanjem osoba koje su nanijele zlo, nego pristupa ljudskom i vjerničkom solidarnošću onima kojima je zlo naneseno te svjedoči Božju solidarnost s njima. To nas potiče da ni mi danas ne usmjerujemo pozornost na zlotvore nego najprije na žive žrtve – vas majke i očeve, supruge i djecu poginulih, branitelje i druge stradalnike – te očitujemo solidarnost s vašom ranjenošću. Svojim današnjim hodočašćem u Vukovar i svetom misom želimo svetopisamskim riječima i osjećajima biti blizu vašoj "duši kojoj je oduzet mir", koja "sahne u vama", osjetiti vaš "dotrajali život", pridružiti se "bijedi vašoj i stradanju, pelinu i otrovu" (Tuž 3,17-19). Zar samo zato da s vama podijelimo vašu nemoć? Poput pisca knjige Tužaljki, s vama želimo to stanje duše povjeriti Bogu te s njime i s vama vjernički ponavljamo: "Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo (…) Tvoja je vjernost velika! Gospodin je dio moj, veli mi duša, i zato se u nj pouzdajem, i gojim nadu u sebi. (…) Jer dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži." (Tuž 22-26). Predati Bogu sve terete svoje duše, vjerovati mu i u zlu, znati da postoji svjetlo iako smo trenutno u mraku, to je put oslobođenja od zla koje iznutra pritišće, osjećaj je to smirenosti u iščekivanju da Bog na nama ostvari ono što može samo njegova ljubav.

Braćo i sestre, otvorite mu svoje izranjeno vukovarsko srce, pružite mu ruku, usmjerite prema njemu svoje korake, kako biste postali slobodni i jaki u Bogu, vidjeli svoje poginule u svjetlu njegove ljubavi koja ih se ne odriče, doživjeli ih oslobođene od mraka mržnje koja ih želi potisnuti u zaborav.

4. Što još veli glas s neba? Čuli ste, Ivan je primio nalog: "Piši! (…) Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!" (Otk 14,13). Pozvani smo i danas s osjećajima duboka poštovanja i iskrene zahvalnosti svrnuti poglede na naše poginule branitelje te obnoviti sjećanje na činjenicu da se u Vukovaru usporedo sa zlom i patnjom dogodila ljubav očitovana u njihovoj spremnosti na žrtvu i smrt radi obrane grada. Kad čovjek položi život iz ljubavi prema domovini, za slobodu i dostojanstvo svoje obitelji, na svoj se način sjedinio s činom Sina Očeva na križu, kad je položio sebe za nas, ljubavlju pobijedio zlo, ustao jači od groba. Dok je u Vukovaru zlo povezano s mržnjom razaralo i ubijalo, ljubav povezana sa žrtvom i umiranjem donosila je slobodu. Tako se rodila hrvatska sloboda! Blaženoga li vukovarskog umiranja u Gospodinu! I dodaje sveti pisac: "Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova, – jer ih prate djela njihova!" (Otk 14,13). Sve one koji su iz ljubavi položili živote za našu slobodu, u vječnosti prate djela njihova, kao pobjeda njihova i naša pred Bogom.

To plemenito djelo naših branitelja potiče me, braćo i sestre, pozvati Vas da i mi danas u Vukovaru umremo u Gospodinu! Na koji način? Poznato vam je da je Isus Krist pred smrt na križu, koju mu je dodijelila ljudska mržnja, molio "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" (Lk 23,34). Opire se u nama sebičnost i uvjerava da praštanjem postajemo slabi, da na taj način prepuštamo zaboravu zlo koje nam je netko nanio te nas želi zadržati sputanim igračima toga istoga zla, učiniti još jednom njegovom žrtvom. Moguće je uz Božju pomoć poput Isusa oprostiti i tako umrijeti zlu, izdići se iznad zla, postati slobodan od njegova diktata. Naši nas poginuli pozivaju da zbog njihova dostojanstva upravo putem praštanja, očišćenim pamćenjem sačuvamo spomen na njihovu žrtvu. Tako će se njihova ljubav – umiranje za domovinu – sjediniti s našom ljubavlju u korist istinske hrvatske slobode.

5. O čemu još govori glas s neba? Danas u Vukovaru, pred brojnim neznanim ljudskim sudbinama izgubljenima u ratnom vrtlogu, posebnu snagu ima Isusov evanđeoski poziv: "Ne bojte ih se! Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati" (Mt 10,26). Neizmjernu bol nanose hotimična skrivanja i umanjivanja zločina počinjenih prema Vukovarcima i njihovu gradu, podcjenjivanje braniteljskoga herojstva, a napose nemogućnost da se dostojno pokopa svaki vukovarski mučenik. Moguće se poigravati s ljudskim sudbinama, ali onaj koji je Istina, jamči nam da će se jednom sve doznati. Postoji Božji pravorijek o povijesti, događajima i osobama kojemu ništa ne može izmaknuti, koji će jednom objelodaniti sve što je zemaljska zloća ovijala tamom, umatala u laž. Svi koji još uvijek trpe što njihovi najmiliji nisu pronađeni, neka s pouzdanjem u konačnu Božju pravdu pronađu utjehu i snagu u poruci starozavjetnoga mudraca: "Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru." (Mudr 3, 1-3).

6. Braćo i sestre. Još nas jedna snažna Isusova tvrdnja u današnjem evanđelju želi božanskom snagom podići iz naše tuge: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu!" (Mt 10,28). Ovaj "Ne bojte se!" izgovorio je Sin Božji, koji je i sam "ubijen u tijelu" – kako veli sv. Petar – a "oživljen u Duhu" (1 Pt 3,18). On zna da čovjek može ubiti čovjeka, i obznanjuje da to ubojstvo ne određuje njegovu konačnu sudbinu. Što nam može zlo ako smo Božji? Može slomiti naše prolazno i smrtno tijelo, ali dušu ne može ubiti. Tu moć ima Zli, đavao, čije zlodjelo traje u vječnost. U ovim grobovima gdje leže tijela onih koje je pogubila zla ljudska ruka, ne leži sudbina ubijenih. Čvrsto vjerujem da su njihove duše vjerničkom ukorijenjenošću u živoga Boga i u snagu njegove ljubavi, pobjednice nad smrću koja se očitovala u Isusovu križu i uskrsnuću. Dok tako razmišljamo o našim poginulima upravimo Bogu molitvu da nam očuva Vukovar i cijelu Hrvatsku od naše sebičnosti i bešćutnosti. Neka nas snagom svoga Duha osposobi da poput poginulih branitelja i u najtežim životnim okolnostima budemo njegovi vjerni suradnici na izgradnji svijeta utemeljenog na ljubav.

"Tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima" (M7 10,23), uvjerava nas Gospodin. Grade Vukovaru, vjeruj Bogu! Ponosno uzdigni glavu i ne boj se. Gradi s Bogom i s njime istinski pobjeđuj. Ostani mjestom njegovih neprevarljivih nada. Amen.