Tribina "Jezik u medijima pada na sve niže grane. Tko je kriv?"

Tribina "Jezik u medijima pada na sve niže grane. Tko je kriv?", na kojoj se raspravljalo o uporabi hrvatskoga jezika u medijima i lektorskoj službi, održana je u srijedu navečer u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu, piše HRT.

Na tribini, koju je vodila književnica Lada Žigo Španić, govorili su jezikoslovci Nives Opačić i Domagoj Vidović te novinar i urednik Ivan Herceg.

Prema riječima Nives Opačić razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika narasle su 90-ih godina, što je razumljivo jer se upravo to htjelo potencirati pa su se samo predstavljale razlike među njima, dodala je.

Ocijenila je kako je knjižica razlika između hrvatskoga i srpskog iz 1940. Krune Krstića i Petra Guberine bolje pokazala bit razlika od Brodnjakova rječnika. Ta se knjižica nije "najela germe" i tako proširila razlike, istaknula je i ocijenila kako je 90-ih godina "nadošao svijet sulud od slobode", a sulud je još više nego lud.

Naglasila je da se ono što se uzburka jednako tako i slegne pa danas toga nema više toliko, ponajprije stoga što je uopće i briga za hrvatski jezik splasnula, ocijenila je i objasnila da hrvatski jezik sve manje privlači ljude.

Smatra kako korijeni nebrige za jezik počinju od škole.

Novinar Ivan Horvat naglasio je da u medijima i govoru na televiziji i radiju treba izbjegavati engleske riječi gdje je god to moguće, pogotovo zato što sada, za razliku od prije, imamo svježa rješenja za neke riječi.

Istaknuo je da pitanje poznavanja hrvatskoga jezika i pismenosti počinje još od osnovne škole. Devedesetih godina u jednoj redakciji polazio je svojevrsnu školicu za lektore, napomenuo je i dodao kako se tada mnogo više pozornosti posvećivalo jeziku.

Podsjetio je da su u redakcijama djelovale lektorske službe.

- Sa stručnjacima koji su ih vodili vježbali smo na tekstovima, rekao je i dodao kako se tek poslije ulazilo u novine i napredovalo.

Ocijenio je kako se u novinama s vremenom sve srozalo, a posljedica svega toga jest problem sa stranim riječima. Lektora je sve manje, a lektorske službe su devastirane, rekao je i dodao kako je takvo stanje uglavnom u svim medijima.

Ako država na neki način ne prisili državne medije da poštuju jezik, pitanje je zašto bi se privatni vlasnik brinuo za jezik, rekao je i dodao kako je prije bilo od tri do četiri puta više lektora u redakcijama nego što ih je danas.

Jezikoslovac Domagoj Vidović smatra kako je na televiziji i radiju često problem pravilno naglašavanje riječi. Tri južnoslavenska jezika nastala su na novoštokavskoj akcentuaciji, napomenuo je i dodao kako nije svaki od njih isti.

Podsjetio je da je srpski jezik više-manje utemeljen na istočnoj, a hrvatski na zapadnoj štokavštini.

Nesreća je, ali i bogatstvo što imamo jako složenu dijalekatsku sliku hrvatskoga jezika, istaknuo je i dodao kako je važno da javni govornici pogode bar mjesto naglaska i po mogućnosti dužine.

Smatra da ne može na natjecanju iz hrvatskoga jezika biti deset rješenja. Morate imati jedno, dodao je. Hrvatski je zaseban jezik, trebamo provoditi svoju jezičnu politiku ne osvrćući se pretjerano na nama susjedne jezike, rekao je Vidović i dodao da nitko osim nas ne odlučuje o našem jeziku.

Smatra i da je lektorski posao jako podcijenjen.

(hkv)