U Zagrebu je 2. travnja ove godine, u prepunoj dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu održana promocija djela “U viteza krunica: Zagreb u hrvatskom obrambenom i osloboditeljskom Domovinskom ratu. Spomenica životima darovanima idealu hrvatske države” autorice Gordane Turić u izdanju Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba. Radi se o pet knjiga, na ukupno 3586 stranica, sa 3317 snimaka i 1126 crteža, u kojima su izloženi životopisi 1236 hrvatskih vitezova, poginulih, nestalih ili umrlih branitelja iz Zagreba (i onih rođenih u hrvatskoj prijestolnici, i onih koji su u njemu prebivali u trenutku odlaska u Domovinski rat). Urednik ovog monumentalnog izdanja je Miro Brčić, crteži su uradak Želimira Ivanovića, a design Tihonija Brčića.

U djelu se nalaze životopisi 745 poginulih hrvatskih vitezova, 41 nestalog, čija se počivališta još ne znaju, 450 stradalih (bilo u nesrećama, bilo umrlih od različitih bolesti, ili onih koji su sami podigli ruku na sebe). Dani su i osnovni podatci o 29 hrvatskih branitelja do čijih životopisa. Sve se to odnosi na hrvatske branitelje poginule ili stradale do 15. siječnja 1998., odnosno do završetka reintegracije hrvatskog Podunavlja u Hrvatsku. No, u petoj knjizi navedeni su i osnovni podatci o još sedamstotinjak zagrebačkih hrvatskih branitelja koji su umrli nakon tog nadnevka. Razvidno je da se radi o enciklopedijskom djelu kakvog do sada nismo imali, a kakvo je neophodno. Nadamo se i očekujemo da i svi drugi poginuli i stradali hrvatski vitezovi, iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta, nađu svoja mjesta u jednako sjajnim izdanjima poput ovog djela.

Kako možemo saznati s portala www.domovinskirat.com, na početku predstavljanja ovog monumentalnog djela na video zidu očitovala se poveznica nemilosrdnog stradanja na Bleiburgu (1945.) i Vukovara (1991.). Na video zidu pojavila se i rečenica: „Samo će preživjeti onaj narod, koji će imati sinove koji će biti spremni za nj umrijeti!“ Mi Hrvati smo ih na sreću u vrijeme Domovinskog rata imali. Knjigu su predstavili akademik Dubravko Jelčić, književnik Hrvoje Hitrec, prof. dr. Josip Jurčević, prof. dr. Andrija Hebrang, general bojnik u miru Željko Sačić, te vojni ordinarij biskup Juraj Jezerinac. Donosimo riječi nekih od njih:

„Naš narod brzo zaboravlja, i ova će knjiga oteti zaboravu 'svjedoke ljubavi' za slobodu i Domovinu. I doista, na samom početku rata znali smo tko je poginuo, a kako je rat bjesnio više se nisu spominjala imena nego brojevi. Upravo je ova knjiga ta koja briše brojeve a svjedoči o imenima i prezimenima i događajima u kojima su oni stradali. Njihova imena i svi preživjeli branitelji su svjedoci, bez obzira što Zagreb nije bio na prvoj liniji, da je Zagreb bio na svim ratištima u Domovini. Takav Zagreb i danas postoji, samo što je u tišini. A glasni su oni koji su bili po podrumima ili negdje izvan Hrvatske. Vjernost idealima se ne mjeri onima koji su otpali putem“. (Hrvoje Hitrec) „Mi koji smo preživjeli imamo obvezu prenositi one vrijednosti koje su nas povele i držale u stvaranju Domovine. Obvezatni smo to zbog naših poginulih suboraca. Njihovu veličinu i njihova imena smo dužni prenositi mlađim naraštajima. I ova knjiga će nam pripomoći da u toj obvezi uspijemo“. (general Željko Sačić)

„Ove knjige su spomenik, ali i opomena za sve one koji će dovoditi u pitanje veličinu žrtvovane ljubavi.“ (akademik Dubravko Jelčić) „Hrvatska se danas nalazi u duhovnoj krizi i veličaju se pojedine devijacije a one istinske vrijednosti se dovode u pitanje. Ova knjiga vraća na pijedestal one istinske velikane, koji su dali svoj život za slobodu. Potrebno je i ovu knjigu uvesti u hrvatske institucije, jer zahvaljujući njihovim žrtvama oni se danas nalaze na tim mjestima.“ (prof. dr. Josip Jurčević)

„Knjiga dolazi u vrijeme kada neki pokušavaju zatrti bilo kakvu misao o tim danima. Na poseban način, kroz medije se pokušava dovesti u pitanje sve događaje i vrijednosti iz Domovinskog rata.“ (dr. Andrija Hebrang) Msgr. Juraj Jezerinac u svome izlaganju je istakao važnost zajedništva naroda, vlasti i Crkve u tim teškim vremenima. Posebno je istaknuo pismo koje je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman pisao kardinalu Franji Kuhariću u kojem je naglasio: „Naši branitelji prije samog kretanja na teren odlaze u katedralu da se ispovjede i kupuju krunice koje stavljaju oko vrata i mole se Blaženoj Djevici Mariji.“ Na kraju se svima prisutnima obratila gđa Turić. Zahvalila se svima koji su pripomogli da ostvari ovo djelo. Svoj govor je završila s čuđenjem što se dogodilo s Hrvatskom, riječima: „Je li zabranjeno veličati žrtvu i ljubav, zato jer su neki napadali i ubijali Hrvatsku a danas su se vratili? Je li danas zabranjeno jasno kazat za Tita zločincem, jer su neki bili odgovorni u tadašnjem sustavu, a i danas se oko vlasti motaju?“

Potrebno je naglasiti da će sav prikupljeni novac od prodaje knjiga biti će uplaćen za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. U posebnom dodatku Večernji list od 7. travnja 2009. osvrće se iz pera svog novinara Zvonimira Despota na ovo, kako piše, «monumentalno peterosveščano djelo». U prilogu su fotografije svih 1236 poginulih i umrlih hrvatskih vitezova iz hrvatske prijestolnice. S izuzetkom nekih elektronskih portala, svi ostali javni mediji, uključujući i HTV u potpunosti su i sramotno ignorirali ovo djelo.

Baš kao i Ured predsjednika. Zapravo, i bolje je tako. Dvorana Globus bila je te večeri, 2. travnja 2009., presveto mjesto za nas Hrvate, prvenstveno za obitelji, rodbinu i prijatelje poginulih i stradalih hrvatskih vitezova. Nadamo se da će i svi ostali poginuli i umrli hrvatski vitezovi naći svoje mjesto u nekom prelijepom izdanju kao što je ovo. Jer osim što su svi oni zauvijek u srcima svih poštenih Hrvata, zaslužili su i spomenik kao što je knjiga gospođe Gordane Turić, i pravi spomenik na kojem će biti ponovno svi zajedno, kao što su bili i kada su stvarali hrvatsku državu.

DJL