U “Izvještaju o radu na pokapanju lješina i strvina na teritoriju Mjesnog Narodnog Odbora u Gračanima”, koji je u ime Odbora za zdravstvo u svibnju/lipnju 1945. službeno tadašnjim vlastima podnio Miroslav Haramija, nalazi se popis 25 grobišta (od čega je 7 pojedinačnih grobova i 18 masovnih grobnica) na području Gračana. U Izvještaju se za svako grobište navodi lokacija i broj žrtava, pri čemu je riječ o ukupno 783 žrtve. Budući da se tom broju pribrajaju i 23 žrtve lokalnog stanovništva (“domaćih ljudi”), nejasno je jesu li i te žrtve pokopane na mjestima gdje su pronađene, bez ikakvih grobnih obilježja. U tom slučaju u neobilježenim pojedinačnim i masovnim grobnicama nalazi se 806 žrtava.

Iako su sve te lokacije bile precizno poznate novim komunističkim vlastima, ta grobišta nisu ni obilježena ni izmještena na neko službeno zagrebačko groblje. Drugim riječima, još se danas na području Gračana (kao i uz žičaru te hodočasničku sljemensku stazu za Mariju Bistricu, pa sve do vrha Sljemena) nalazi najmanje 18 masovnih grobnica. Naime, u jednom od svojih izvješća Miroslav Haramija navodi: “Imade grobova više po šumi koje nisam ja dao sahranjivati već su ih prolaznici zakopali neki se od njih nalaze i oko kapelice na sljemenu”.

Ono što u svojoj polustoljetnoj vladavini civilizacijski dostojanstveno nisu željeli učiniti komunistički vlastodršci, ostavljeno je nama u demokratskoj Hrvatskoj. Jesmo li tomu dorasli ili jedino želimo da što prije prođe dovoljno vremena i nastupi “olakšanje” u obliku potpunoga zaborava? Zahtijevamo da se bez ikakva odgađanja pristupi rješavanju spomenutih masovnih i pojedinačnih grobnica za koje postoji dokumentirani trag i puna sigurnost njihova postojanja. Tražimo da se prednost napokon dade žrtvama, a ne počiniteljima i njihovim zaštitnicima nečistih savjesti, te da se, na temelju dostupnih dokumenata i svjedoka, precizno utvrde lokacije te obilježe ili izmjeste navedena grobišta.

Nemogućnost ili nespremnost pronalaženja počinitelja ne smije biti izgovor za nemogućnost posvećivanja pozornosti žrtvama. Tražimo da se načelo davanja prednosti posvećivanja pozornosti žrtvama pred traženjem počinitelja primjenjuje i u drugim slučajevima stratišta i mogućih masovnih grobnica u Zagrebu (posebno u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Savskoj 77), kao i u drugim dijelovima Hrvatske. Očekujući žuran odgovor i djelotvorno postupanje svih nadležnih državnih i zagrebačkih gradskih službi, prilažemo prijepis Izvještaja Miroslava Haramije.

Ivica Relković
Hrvatsko odgovorno društvo

{mxc}