U subotu 28.ožujka 2008. održan je VIII. Izborni sabor Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ) u nazočnosti biskupa mons. dr. Mile Bogovića, HDZ-ovog zastupnika u Hrvatskom saboru dr. Andrije Hebranga, državnog tajnika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Ante Zvonimira Golema, gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića i drugih gostiju. Za predsjednika je ponovno izabran Alfred Obranić, a za dopredsjednike Jure Knezović, Slavko Meštrović i Marko Grubišić te za članove Vijeća koje bira Sabor Marijan Buconjić, Želimir Crnogorac, Franjo Ivić, Andrija Vučemil i Zorka Zane. Počasnim članovima HDPZ-a proglašeni su biskup mons. dr. Mile Bogović, zbog velikog doprinosa u izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, i dr. Andrija Hebrang, "jer je svojim životom i radom svjedočio ono što govori". U nastavku donosimo izvješće predsjednika HDPZ-a Alfreda Obranića, kao i zaključke koje je skup donio. Podsjećamo kako HDPZ redovito izdaje mjesečnik "Politički zatvorenik", kojeg smo već preporučili našim čitateljima, a internetske stranice Društva su www.hdpz.htnet.hr.(mm)

Izvješće predsjednika na VIII. Saboru Hrvatskog društva političkih zatvorenika

Prije dvadesetak godina bili smo svjedoci i sudionici povijesnih zbivanja u istočnoj i srednjoj Europi. U Jugoslaviji kao najkompliciranijem uratku svjetskih i komunističkih moćnika proces urušavanja komunizma nije mogao proteći bezbolno kao što se to dogodilo u svim bivšim komunističkim zemljama. Čak što više, republički ustavi bili su dobra zakonska podloga za miroljubivi razlaz dotadašnjih jugoslavenskih republika i formiranje demokratskih neovisnih država. Možda bi rastakanje Jugoslavije prošlo bez rata i u miru, da i Hrvati nisu pokazali želju poput ostalih europskih naroda, da žele vlastitu državu. Odmah su stupili na scenu sljednici onih koji su stvaranje hrvatske države onemogućili i 1941 godine. Tada, 1941. počelo je u okolici Bjelovara i Srbu, a 1991. na Petrovoj gori i u Kninu, a sudeći prema prošlogodišnjoj proslavi 27.srpnja u Srbu i okupljenim visokim političkim dužnosnicima, taj datum će jednog dana proglasiti Danom protiv stvaranja hrvatske države i kao takvog ga proslavljati.

Ne bih išao u tako daleku prošlost, da to nije razlog tapkanja u mjestu, kako naše udruge /što je manje važno/, a u nekim stvarima i našeg cjelokupnog društva. Jer da smo se osamostalili na način kao na pr. Slovačka /zemlja naše veličine i slične prošlosti/, a nije bilo razloga zašto ne bi, danas bi 100% energije trošili na svladavanje recesije i bavili se prosperitetom naše domovine. Ne bi oplakivali 15.000 poginulih, umjesto 50.000 invalida za koje treba posebno brinuti imali bi toliko više zdravih ljudi za privređivanje, zbog razornog rata enormno trošimo na obnovu i nepotrebno gospodarski iscrpljujemo zemlju, a u socijalnom smislu imamo – najblaže rečeno – netipični sastav stanovništva, koji se teže od ostalih naroda može nositi sa životnim izazovima novog vremena.

No, ostavimo 20. stoljeće, prebacimo se u vrijeme našeg posljednjeg Sabora prije četiri godine. Kao i na svakom Saboru prije toga prihvatili smo na koncu zasjedanja Zaključak o položaju bivših političkih uznika u našem društvu kao i ocjenu političke situacije i položaj u kojem se nalazi naša domovina. Da ne prepričavam, pročitati ću vam samo nekoliko rečenica:

«Okupljeni na svome VII. Saboru, bivši politički uznici izražavaju zabrinutost zbog neizvjesne sudbine naše domovine, premda je skoro petnaest godina od izborene samostalnosti i deset godina od svršetka Domovinskog rata.

Naše društvo ocjenjuje da EU nije idealna asocijacija, no da nema bolje i da je ulazak i članstvo Hrvatske u EU realnost koja nema alternative. S obzirom da smo očekivali početak pregovora 17.03.2005. dva dana prije održavanja našeg Sabora, a to se nije dogodilo, moramo poručiti hrvatskoj javnosti, da ne odobravamo način kako se to kani postići – gubitkom ponosa i dostojanstva.

Politički uznici smatraju da se ulaskom u EU ne rješava niti jedan ozbiljan problem Hrvatske, kao na pr. gospodarski rast, ogroman vanjski dug, nezaposlenost, funkcioniranje pravne države i ostalo. Sve, ama baš sve moramo učiniti sami, stoga nema razloga popustljivosti i sluganskom ponašanju aktualne vlasti naspram svjetskih političkih i gospodarskih moćnika. Nema razloga da se čitava nacija iscrpljuje i koncentrira na izmišljene zahtjeve pojedinih članica EU, kao što je slučaj Gotovina, a pogotovo se ne možemo pomiriti s činjenicom izjednačavanja žrtve i agresora i bezočnog blaćenja Domovinskog rata.» Bilo je to prije četiri godine u proljeće 2005. Vjerujem, da ćete se složiti da tekst ostavimo u Zaključku sadašnjeg Sabora uz sitne izmjene kao na pr. tada je bio problem Gotovina, ZERP smo već žrtvovali do danas, sada je aktualna državna granica sa Slovenijom i topnički dnevnici. Sutra vjerojatno granica sa Srbijom i još nekakav apsurdni razlog kojeg će formulirati Carl Bildt kao predsjedavajući u drugom polugodištu 2009.god.

Dakle, politička situacija u kojoj smo djelovali kao udruga nije se u protekle četiri godine bitno izmijenila.

Naše Društvo je na početku mandata koji upravo završava doživjelo dva stresna događaja. Na vodećoj poziciju društva ostali smo bez Jure Knezovića i bez dugogodišnjeg urednika našeg glasila "Politički zatvorenik" Tomislava Jonjića.

Sadašnji dopredsjednik Jure Knezović bez imalo pretjerivanja i uz ispriku ostalima, najuspješniji je predsjednik u dvadesetogodišnjem postojanju naše udruge. Pošto je to propušteno na prošlom Saboru, moram ovom prilikom naglasiti tek samo nekoliko kapitalnih uradaka Jure Knezovića, bez kojih naša udruga ne bi bila danas ono što jest.

Informatički i organizacijski moderna udruga vremešnih ljudi u kojoj se svake sekunde mogu dobiti relevantni podaci o svakom članu, o svakoj podružnici i financijskom stanju društva. Da nije izborio sada važeći Zakon o pravima političkih zatvorenika, mnogi bivši politički uznici bili bi socijalni slučajevi, a danas su ljudi s uravnoteženim mirovinama od kojih se može živjeti. Izradio je Leksikon političkih zatvorenika, postupno objavljivan na stranicama našeg mjesečnika, kako bi nepravilnosti i pogrešni podaci bili ispravljeni i prije tiska isključeni oni koji objektivno nemaju status političkog uznika bez obzira što imaju rješenje Administrativne komisije Vlade Republike Hrvatske.

Predsjednik je međunarodne udruge bivših političkih zatvorenika i žrtva komunizma Inter-asso već dva mandata, makar su ga neki kvazidomoljubi htjeli kompromitirati u međunarodnim relacijama, lažno ga optužujući za suradnju s komunističkim tajnim službama. Svojim nastupima na međunarodnim skupovima učinio je više na ugledu naše zemlje od mnogih koji bi to trebali činiti profesionalno.

U isto vrijeme zbog obveza u Hagu kao branitelj optuženih Hrvata, urednik našeg mjesečnika Tomislav Jonjić nije više mogao uređivati "Politički zatvorenik". Privremeno uređivanje preuzeo je Mislav Gabelica i činio je to kao dostojan zamjenik našeg dugogodišnjeg urednika. No, izgleda da je ista "kuhinja" oblatila i Tomislava Jonjića, koji nije želio braniti nikoga na štetu ugleda Hrvatske, pa je napustio Haag i na naše zadovoljstvo ponovno se prihvatio uređivanja našeg mjesečnika. Ovih dana dogodio se na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu epilog te prljavštine, gdje se tadašnji glavni urednik Večernjeg lista Miljenko Manjkas ispričao našem uredniku za sve klevete koje su tih dana tiskane u tom dnevniku.

Razdoblje od prošlog VII Sabora započeli smo otkrivanjem spomenika ispred kaznionice u Lepoglavi. Početna ideja da na postament stavimo skulpturu Uznika, koja je bila u našim bivšim prostorijama na Krešimirovu trgu nije uspjela. Zamolio sam voditelje disidentske minijaturne udruge HDPZ-ŽK, da nam predaju skulpturu koja pripada svim bivšim političkim uznicima, kako njima kojih ima dvadesetak, tako i nama kojih ima 4.000. Kada sam došao k njima na razgovor, skulptura Uznik bila je negdje skrivena. Pošto je definitivno otpalo rješenje sa skulpturom Uznika, dogovorili smo se s akademskim kiparom Mladenom Mikulinom za izradu skulpture Golubica iza rešetaka., što je izgrađeno i otkriveno 5. srpnja 2005. godine u znak sjećanja na davnu 1948. kada su komunističke vlasti u kaznionici ubili nekoliko političkih zatvorenika. Od onda do danas traje upravni spor kojim SUBNOR oliti SAB želi srušiti Golubicu iza rešetaka, spomenik po njima nepostojećim žrtvama. Naš uvaženi član i predsjednik Podružnice Dubrovnik dr. Augustin Franić u svojoj knjizi "KPD Lepoglava mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika", pisanoj na temelju podataka iz arhiva kaznionice Lepoglava ustanovio je da je u vrijeme komunističke Jugoslavije u kaznionici trpilo 12.000 političkih zatvorenika, a da je 370 platilo glavom. Za SAB vjerojatno sitna brojka, pošto za Tezno i Macelj govore da su pojedinačni ekscesi.

U 2006. godini dobili smo dva veoma važna dokumenta, dobili smo alat kojim se možemo služiti u svojim istraživanjima i uopće radu naše udruge. Najprije u siječnju Rezoluciju br. 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe pod nazivom "Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima" i zatim koncem lipnja "Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.- 1990." donesenu u Hrvatskom saboru.

Pozivajući se na spomenute dokumente naša udruga pokrenula je inicijativu za osnivanje Zaklade kojom bi se financiralo istraživanje stradanja hrvatskog naroda u totalitarnim sustavima i to pod ingerencijom Hrvatskog sabora. Naime, nakon gašenja Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća u Hrvatskoj nije bilo tijela koje bi se sustavno bavilo tim pitanjem, pa smo smatrali da putem takve zaklade možemo osigurati trajno istraživanje, primjenjujući stručne i znanstvene metode. U takvu zakladu željeli smo unijeti i vlastita sredstva našega članstva koja su nam uskraćena izmjenama Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika. Nažalost, Hrvatski sabor odbio je našu inicijativu zbog nesigurnog izvora financiranja. Slijedi inicijativa za osnivanje Muzeja sjećanja kakvi postoje u svim zemljama koje su dobar dio 20. stoljeća provele u totalitarnom komunističkom sustavu. Pošto smo kao najpovoljniju lokaciju predložili dio napuštene kaznionice Stara Gradiška, ministar g. Božo Biškupić usmjerio nas je na suradnju s Javnom ustanovom Spomen područja Jasenovac kojoj pripada dio kompleksa kaznionice. Nažalost, sva naša nastojanja u osobnim kontaktima i pisanim obrazloženjima bila su od strane JUSPJ ignorirana, za razliku od Općine Stara Gradiška s kojima još uvijek nastojimo ostvariti taj projekt i to samo u zgradi bivše zatvorske bolnice, no bez državne potpore to nije ostvarivo.

Da ne ispadne sve crno, bilo je i svjetlih trenutaka. U sjeni našega Društva osnovana je Udruga za njegovanje uspomene na žrtve Macelja 1945., registrirana u Zagrebu, naš je podstanar, no glavni stožer udruge na čelu s fra Dragom Brglezom je u župnom dvoru u Đurmancu. Zahvaljujući predsjedniku udruge g. Stjepanu Brajdiću, fra Brglezu, prof. Hebrangu, dr Bačiću i još mnogima sagrađena je veličanstvena grobnica u kojoj su pokopani zemni ostaci do sada ekshumiranih žrtava i Spomen crkva Muke Isusove posvećena žrtvama Križnih putova hrvatske vojske i naroda, gdje se svake godine, prve nedjelje u lipnju održava komemorativna svečanost i Sveta misa. S obzirom da se radi o području na kojem je nakon II svjetskog rata počinjen zločin biblijskih razmjera, pokreće se postupak kako bi Hrvatski sabor čitavo područje označeno grobovima proglasio zaštićenim Spomen područjem. Od stotinjak potencijalnih grobnica istraženo je i ekshumirano tek 23, a ovih dana pripremamo dokumentaciju za prijavu Državnom odvjetništvu dvije grobnice najbliže općinskom središtu Đurmanec. Naime, možda se nakon otvaranja rudnika Sv. Barbara i naši odluče zaviriti u koju od nekoliko stotina Titovih grobnica u Hrvatskoj.

U proteklom razdoblju zbog prirodnog smanjenja našeg članstva ugasili smo dvije podružnice – Čakovec i Pazin, preostali članovi s tog područja uključili su se u rad podružnica u Varaždinu i Rijeci. Makar se članstvo konstantno smanjuje uspjeli smo povečati pretplatu na naš mjesečnik "Politički zatvorenik", a isto tako animirati članove na pisanje tekstova, tako da nema problema s količinom priloga već ponekad samo s kvalitetom tekstova. Odajem priznanje i zahvalnost svim našim redovitim tekstopiscima – kako aktualnih političkih tekstova tako i povijesnih prijepora, osobnih svjedočenja, visokih pjesničkih ostvarenja i reportaža, a nadasve britkom peru i oštrim škarama našeg urednika Tomislava Jonjića.

Svake godine redovito se okupljamo 30.travnja obilježavajući Dan političkih zatvorenika, u spomen na tragičnu pogibiju prvih hrvatskih uznika Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana. Proteklih godina bili smo u gostima kod Zrinskih najprije 2005. u Vrbovcu, zatim 2006.u Legradu i prvi puta izvan domovine 2007. u Sigetu, da bi 2008. naš dan proslavili kod Frankopana knezova krčkih u samom gradu Krku. Ove godine za mjesec dana imamo proslavu u Šibeniku na mjestu korijena slavne obitelji Šubića koji su tek kasnije tijekom povjesti postali Zrinski, o čemu će nam nešto više reći naš službeni povjesničar dr. Anđelko Mijatović. Pozivam vas sve 30. travnja u Krešimirov grad, gdje će u svjetski poznatoj šibenskoj katedrali Sv. Jakova, misom koju će predvoditi biskup Ante Ivas započeti ovogodišnja svečanost.

Poznato je, da su naši članovi vješti i skloni pisanju objavili do sada oko pedesetak naslova s tematikom stradanja i žrtvovanja. Bilo je tako i u posljednjih nekoliko godina iz kojeg razdoblja posebno izdvajam kapitalno djelo naše bivše predsjednice Kaje Pereković; "Naše robijanje – hrvatske žene u komunističkim zatvorima", od g. Mate Marčinka "Mučenička Hrvatska" i pjesničku zbirku Andrije Vučemila "Bio jednom jedan otok ... Goli otok". Ovom prilikom najavljujem knjigu našeg trenutno bolesnog člana dr Augustina Franića, pripremljenu za tisak na temelju arhivskih podataka o stradanju političkih zatvorenika u kaznionici Stara Gradiška. Da nije koncem prošle godine nastradao u prometnoj nesreći, vjerujem da bi danas ovdje imali promociju te njegove knjige.

U izdanju naših osobito aktivnih podružnica izašla su 2007. dvije iznimno vrijedne dokumentarne knjige. Podružnica Karlovac "Zatajena grobišta i prešućene žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Karlovačkoj županiji" i Podružnica Đakovo "Prešućene žrtve Đakova i Đakovštine u Drugom svjetskom ratu i poraću", a prvenstveno zahvaljujući predanom radu predsjednika tih podružnica gospode Ive Tubanovića i Mladena Šomeka.

Naše društvo redovito sudjeluje na kongresima Međunarodne asocijacije bivših političkih zatvorenika Inter-asso koji se održavaju svake godine u drugoj državi, gdje sve delegacije izvješćuju o aktualnostima iz svoje zemlje i položaju bivših političkih uznika.

Već drugu godinu sudjelujemo na Međunarodnom festivalu protiv totalitarizma pod biblijskim nazivom Mene Tekel koji se u veljači svake godine održava u Pragu. Festival se održava pod visokim pokroviteljstvom Češke Republike, gradonačelnika glavnog grada, rektora Karlova univerziteta, praškog biskupa i međunarodnog pokrovitelja predsjednika Inter-asso, a našeg dopresjednika Jure Knezovića. Prošle godine nastupili smo s temom «Hrvatske žene u komunističkim zatvorima», gdje je tekstovima i likovno predstavljena patnja političkih zatvorenica. Svrha festivala Mene Tekel je upoznavanje široke i stručne javnosti sa komunističkim zločinima. Riječi Mene Tekel posvećene su s poštovanjem onima, koji su se uspjeli oduprijeti moći zla. Zato današnje slobodno društvo ne bi smjelo zaboraviti one koji su se žrtvovali za demokraciju i slobodu. Zahvaljujući Hrvatskom društvu političkih zatvorenika na festivalu se već dvije godine predstavila i Republika Hrvatska.

Redovito svake godine podsjećamo Skupštinu Grada Zagreba, Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova i naravno gradonačelnika Milana Bandića na neodrživost naziva najljepšeg zagrebačkog trga imenom notornog zločinca Josipa Broza Tita. Naravno da kao najbrojnija udruga sudjelujemo u poznatoj akciji Krug za Trg, kojom smo svake godine izvadili jedan vijak kojima su pričvršćene ploče sramotnog imena. Vjerujem, da je otvaranjem rudnika Sv. Barbara kod Laškog ispao treći vijak – hvala Slovencima, prema tome natpis trga drži samo još jedan. Mislim da šrafinciger za taj posljednji vijak ima negdje u svom alatu gradonačelnik g. Milan Bandić.

No, Društvo kao i sva društva na ovome svijetu mogu djelovati, ako osim entuzijazma članova ima i financijsku podršku. Sve naše podružnice održavaju hladni pogon iz članarine, a programe ostvaruju uz potporu jedinica lokalne i područne samouprave. Središnjica izdaje mjesečnik "Politički zatvorenik" i provodi zajedničke projekte iz pretplate i uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, ali to isključivo posebnim zalaganjem prof. dr. Andrije Hebranga na čemu se u ime svih mnogobrojnih članova naše udruge zahvaljujem.

Koncem prošle godine dobili smo prvi puta potporu od Grada Zagreba i to za projekt «Mjesta stradanja u vrijeme komunističkog totalitarnog sustava na području Zagreba – lokalitet Sesvete». Jest da je za potrebna istraživanja odobren najmanji iznos financijske potpore predviđen natječajem, no u ovom slučaju važnija nam je simbolička podrška, a nakon objave prvih rezultata, mislim da i financijska potpora neće biti upitna.

Na kraju četverogodišnjeg razdoblja želio bih se zahvaliti svim našim članovima koji unatoč poodmakloj životnoj dobi još uvijek imaju energije boriti se za istinu. Svima koji usprkos brojnim razočaranjima, što nismo uspjeli ostvariti državu o kakvoj smo godinama maštali, vjeruju u opstanak i bolje dane za život naše djece i unuka u našoj prekrasnoj domovini Hrvatskoj.

Predsjednik HDPZ Alfred Obranić

Zaključak VIII. Sabora

Okupljeni 28. ožujka 2009. u Zagrebu na svome VIII. saboru, mi, bivši hrvatski politički uznici izražavamo zabrinutost zbog neizvjesne sudbine naše domovine.

Osmi sabor Hrvatskog društva političkih zatvorenika podsjeća na to, da je hrvatski narod u svojoj povijesti iskušao život u raznim međunarodnim višenacionalnim zajednicama i da su sva iskustva udruživanja za nj bila, nažalost, negativna. Iz svakog od tih udruživanja i integracija izlazili smo tek nakon krvave borbe za slobodu, teritorijalno osakaćeni, gospodarski i kulturno unazađeni. Ako nam povijest i ne daje gotove recepte za budućnost, ona nas uči ne ponavljati iste pogrješke.

Način na koji se vode pristupni pregovori s EU, kao i nedosljedno, nenačelno i protupravno ponašanje te zajednice država, ukazuje na opasnost da hrvatski narod, uz gubitak suverenosti, očekuje i gubitak dostojanstva i teritorijalne cjelovitosti. Radi toga ističemo: da odnos EU prema Hrvatskoj, oličen u nenačelnom pritisku povodom niza situacija, poput «slučaja generala Gotovine», ZERP-a, Savudrijske vale i sl. smatramo nedopustivim i uvredljivim, ali i više nego rječitim poučkom o pravoj naravi sadašnje europske integracije;

- da, poučeni time, ne odobravamo ponižavajući način na koji se kani postići ulazak u EU, da i najnovija gospodarska kriza pokazuje kako se ulaskom u EU ne rješava niti jedan ozbiljan problem Hrvatske,

- da se hrvatski politički uznici zgražaju nad prečestim slučajevima popustljivosti i sluganskom ponašanju aktualne vlasti,

- da hrvatski narod ima prječih briga od sustavne medijske opsade izmišljenim problemima i zahtjevima pojedinih članica EU;

- da se hrvatski politički uznici ne mogu pomiriti s činjenicom izjednačavanja žrtve i agresora i bezočnog blaćenja Domovinskog rata.

Osmi sabor HDPZ-a poziva hrvatski politički vrh, Hrvatski sabor, predsjednike Republike i Vlade Republike Hrvatske, da napokon izraze političku volju i spremnost da se razbremeni prošlost hrvatskoga narodnog bića od teških zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata, zločina koji su po okrutnosti, mržnji i osveti bez premca u povijesti. Krivci i realizatori zločina su poznati: to su Josip Broz Tito i njegovi egzekutori, koji su se lažno preimenovali u antifašiste. Kosti koje trasom Križnog puta svakodnevno izviru iz stotina masovnih grobnica, svjedoče o nedjelima zločinaca a ne antifašista i vape za konačnim mirom. A konačni mir je – istina.

U ime te istine, zahtijevamo od hrvatskih vlasti da konačno i zauvijek provedu proces dekomunizacije, da Josipa Broza Tita i njegove ubojice proglase onim što oni jesu – zločincima, i da se na tom temelju sve oznake ulica i trgova, koji veličaju iste simbole i oznake totalitarnih režima, ukinu, a skupove kojima se oni veličaju zabrane ili im bezuvjetno uskrate svoju potporu.

Takva odluka omogućit će nama i naraštajima koji dolaze, civilizirani suživot bez lažnih povijesnih dvojbi, koje trajno traumatiziraju hrvatski narod.

Završimo konačno taj tragični povijesni krug zla. Neka istina bude konačni sudac.

{mxc}