Tribina koja je navijestila mogućnost života u samostalnoj hrvatskoj državi
U Društvu hrvatskih književnika (DHK) 28. veljače obilježena je 34. obljetnica tribine „izlaska iz hrvatske šutnje“, kojom je najavljen početak demokratskih promjena u Hrvatskoj. Sjećanja na povijesnu tribinu u tadašnjem Društvu književnika Hrvatske (DKH), 28. veljače 1989. godine, evocirali su Hrvoje Hitrec, Neven Jurica, Vladimir Šeks i Stjepan Šešelj, koji su govorili i toga povijesnoga dana 1989. godine uz dr. Franju Tuđmana, Dubravka Horvatića, Dragu Stipca, Antu Korljana, akademika Dalibora Brozovića i Ivana Gabelicu. Na tribini je tada prvi put hrvatskoj javnosti predstavljena Hrvatska demokratska zajednica.
Predsjednik DHK-a Zlatko Krilić, u ime organizatora – Društva hrvatskih književnika i Hrvatske kulturne zaklade, izrazio je zadovoljstvo time što je društvo kojemu je sadašnji predsjednik prije 34 godine poslužilo kao platforma na kojoj su svoje mišljenje mogli izraziti oni koji su mislili drukčije. Tadašnju tribinu nazvao je svjetionikom u našoj povijesti koja je poslužila kao nagovještaj mogućnosti da živimo u svojoj državi. Obilježavanju 34. obljetnice tribine trebala je nazočiti i tadašnja predsjednica Društva književnika Hrvatske (DKH) Marija Peakić Mikuljan, ali se ispričala.
Hrvoje Hitrec napomenuo je kako se Stari zavjet otvara Knjigom Postanka, a nova hrvatska povijest otvorena je na tribini u tadašnjem DKH-u. Podsjetio je na važnost te tribine, na snažne riječi pojedinih govornika (od kojih su neki zbog izgovorenoga mogli biti kažnjeni i višegodišnjim zatvorskim kaznama), na nacionalni naboj koji je na tribini vladao, duh, energiju i volju koji su ljude nosili prema demokratskim promjenama i stvaranju samostalne hrvatske države. Ne propustivši upozoriti na hrvatsku stvarnost koja je daleko od one sanjane – neiskorišteni potencijal hrvatskoga iseljeništva, potkapanje hrvatskoga nacionalnoga bića, otrovne strjelice o tzv. zajedničkom jeziku, potkapanje ugleda hrvatskih branitelja, imenovanje ulica po zločincima i sl. – Hitrec je zaključio: „Nije ovo Hrvatska kakvu smo sanjali, ali jest Hrvatska na javi, ona postoji i dajmo joj šansu!“
Dugogodišnji hrvatski diplomat Neven Jurica podsjetio je na očekivanja nakon povijesne tribine – „platforme za budućnost“ – prije 34 godine i na to što se ostvarilo, a što je usput žrtvovano. Ukratko, kako je napomenuo Jurica, osnovan je zalaganjem dr. Franje Tuđmana HDZ i ostvarena nacionalna državna suverenost, ušli smo u euroatlantske asocijacije (što je dr. Tuđmanu bilo posebno važno, ali to nije dočekao), Hrvatska je postala punopravni dio Zapada, no to je plaćeno ideološkom cijenom, detuđmanizacijom i dekroatizacijom, a danas imamo nametljivi globalizam i političare otuđene od naroda. Osim na situaciju u RH, posebno se osvrnuo na problematičnu situaciju u BiH ustvrdivši kako su u BiH trenutačno vidljivi srpski separatizam, muslimanski unitarizam i hrvatska slabost.
Tvorac prvoga hrvatskoga Ustava i nekadašnji predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks rekao je kako su nakon brutalnoga sloma Hrvatskoga proljeća bili daleki snovi o punoj hrvatskoj državnosti, pa je tim važniji bio događaj prije 34 godine koji je najavio izlazak iz hrvatske šutnje. „Mi smo idealizirali Hrvatsku, ali ideali se razlikuju od stvarnosti. Ipak, jedno je ostalo: stvorena je hrvatska samostalnost i suverena hrvatska država“, napomenuo je Šeks. Pročitao je zatim izvatke iz tadašnjega govora dr. Franje Tuđmana, a podsjetio je na naglaske iz svojega govora, primjerice: „Ovdje se ne radi, gospodo, o visokom stupnju društvene krize; ovdje se radi o terminalnom stadiju banditske i zločinačke Jugoslavije.“
Šeks se osvrnuo na pisanje prorežimskoga tiska, koji je oštro napadao cijeli događaj i njegove govornike. Pročitao je nekoliko izvadaka iz beogradskih „Večernjih novosti“ u kojim se HDZ naziva „ustaškom organizacijom“, a za njega (V. Šeksa) pišu da mu je Savez komunista „oličenje svega zla svijeta“, „mafijaška Cosa nostra“ te da je Hitrec „gnusno izvređao hrvatske rukovodioce da su se ponašali kao periferni lovci koji su nosili skalpove svoga naroda drugom narodu“.
Ravnatelj Hrvatske kulturne zaklade (HKZ), književnik Stjepan Šešelj rekao je kako su se 1989. usudili javno progovoriti, otvarajući put hrvatskoj demokraciji, znajući da su mogli završiti neki prvi put, a neki i drugi put u zatvoru. „Govorili smo tada u svoje ime, ali i u ime onih koji su se okupili, govorili smo i cijelom narodu u Hrvatskoj i svijetu“, rekao je Šešelj, podsjetivši kako je jedna od ideja s toga povijesnoga skupa bila pokretanje glasila za državotvorna i kulturna pitanja. To je ostvarilo „Hrvatsko slovo“, koje je počelo izlaziti 28. travnja 1995., prvotno u nakladi DHK-a. Taj hrvatski kulturni tjednik doživio je 1350 brojeva u 28 godina izlaženja, a onda je otišao u povijest jer mu je uskraćena novčana pomoć. Time su pogođene i ostale vrijedne aktivnosti i inicijative koje su se vezale uz taj tjednik – Knjižnica HS-a s mnoštvom objavljenih naslova, Galerija AZ, Tribine HS-a, Nagrada Dubravko Horvatić, Nagrada Ljubica Štefan…, upozorio je ravnatelj HKZ-a. Predložio je da Hrvatski sabor i DHK 28. veljače obilježavaju kao nacionalno važan dan te da Matičin dvotjednik „Vijenac“ počne izlaziti u tjednom kontinuitetu jer je to prijeko potrebno nakon ukidanja „Hrvatskoga slova“.
Govornici su obilježavajući 34. obljetnicu izlaska iz hrvatske šutnje izrekli više poruka, no do koga će one ovoga puta doprijeti? Tada pod nadzorom jugoslavenske policije, jednoumlja i pod prijetnjom uhićenjem govornika i nazočnih, u DKH-u se okupilo nekoliko stotina ljudi; sada, u samostalnoj i suverenoj hrvatskoj državi, u vrijeme demokracije, u DHK-u se skupilo manje od trideset ljudi.
(hkv)