U emisiji HTV-a Nedjeljom u dva urednika Aleksandra Stankovića, 19. listopada gostovao je već pomalo zaboravljeni Radovan Ortynski, nekadašnji državni odvjetnik Republike Hrvatske. Ovo je prvi intervju koji je dao Radovan Ortynski nakon šest godina medijske šutnje. Smatramo kako taj istup zaslužuje daleko više (i drugačije!) pažnje od onoga koliko i na koji način se na taj istup osvrću hrvatski mediji. Stoga ćemo se u ovom prvom dijelu pozabaviti onome što je u toj emisiji ispričao g. Radovan Ortynski, da bismo se u drugom nastavku više pozabavili ulogom medija u cijelom “slučaju Ortynski”, od 2000. do danas. Cijela se emisija može pogledati na www.hrt.hr.

Da ukratko podsjetimo naše čitatelje, Radovan Ortynski bio je istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu do 2001. godine, kad je postao državnim odvjetnikom Republike Hrvatske. Na toj je dužnosti ostao godinu dana, kada je dao ostavku na tu dužnost. No, tadašnji saziv Hrvatskog sabora nije prihvatio tu ostavku, već ga je otpustio, čime mu je onemogućio bilo kakav rad u Državnom odvjetništvu, a, kako se kasnije pokazalo, i u cijelom pravosudnom sustavu. Ortynski kaže da je, obrazlažući svoju ostavku u Hrvatskom saboru, nabrojio kriminalne afere u Hrvatskoj, te je upitao zastupnike u Saboru imaju li kakvo pitanje o bilo kojem od tih slučajeva. Odgovor je bio muk u Saboru (što se moglo vidjeti u prilogu na početku emisije). Danas je g. Ortynski u invalidskoj mirovini za koju je stekao uvjete nakon što je više od 6 godina uzaludno pokušavao pronaći zaposlenje.

Kao istražni sudac Ortynski je pripremio dokazni materijal koji je omogućio uhićenje tzv. zločinačke organizacije koncem 1999. godine. G. Ortynski je u emisiji rekao kako je kao istražni sudac imao izvrsnu suradnju s policijom («policija je radila «tip-top»), sjajne policijske djelatnike (u emisiji je naveo njihova imena) koji su mu pomagali u prikupljanju dokaznog materijala, i da je prikupio dokazni materijal za ukupno 40 kaznenih djela za koje su se teretili uhićenici. Naglasio je da je u to vrijeme, 1999. godine,  postojala jasna politička volja da se riješi problem organiziranog kriminala u Hrvatskoj. 

G. Ortynski dalje kaže da je onda došla 2000. i nova vlast, a s njom i novi ljudi, između ostalog i u policiju, odnosno u Ministarstvo unutarnjih poslova. Tada je Ivana Penića naslijedio Šime Lučin. Ortynski kaže da su tada, na temelju anonimne prijave, «maknuti» svi djelatnici policije koji su s njim kao istražnim sudcem surađivali. Protiv nijednog od tih policajaca nikada nije bio pokrenut nikakav postupak, i oni su nakon nekoliko godina vraćeni u službu s obrazloženjem da se radio «o grješci». Ortynski kaže da je tada počelo curenje informacija iz policije, da više pretresom stanova nisu mogli pronaći nikoga («sve je bilo očišćeno»), da se osumnjičenike nije moglo uhititi («nestali su»). Zanimljiva je i sudbina prijenosnih računala koja su njegovi pomoćnici dobili, kao pomagala u istragama. Ortynski kaže da je policija dobila nalog da se sva ta računala oduzmu, i do danas nije poznata njihova sudbina. Nadalje, nakon ubojstva Sliška, Državno je odvjetništvo izdalo nalog za pretres Sliškovog stana. Policija je pretresla taj stan, ali nikad nije dostavila Tužiteljstvu, što je po zakonu dužna, izvještaj o tome što je pronađeno kod Sliška. Osim toga Ortynski je ispred svog stana pronašao elektronički sklop kojeg je policija odnijela na vještačenje da se vidi radi li se o uređaju za prisluškivanje. Rezultata vještačenja nema do današnjeg dana. Ortynski je u emisiji decidirano i izravno rekao da je policija opstruirala rad Državnog odvjetništva.

Zločinačkoj organizaciji se sudilo prema optužnici za koju Ortynski kaže da ju nije pisao on (kako je u javnosti stvoreno mišljenje), već tužiteljica Dunja Pavliček Patak, koja je od 40 kaznenih djela za koje je sakupljen dokazni materijal u optužnicu uključila samo 6, odbacivši kvalifikaciju da se radilo o udruživanju u zločinačku organizaciju, i koja je zločinačku organizaciju «razbila» najprije u dvije skupine, «malu» i «veliku», da bi se zatim osumnjičenicima sudilo prema razdvojenim optužnicama. Gotovo svi optuženici bili su oslobođeni.

U nekoliko navrata u emisiji Radovan Ortynski decidirano kaže je da nakon 2000. godine splasnula politička volja za borbu protiv organiziranog kriminala, te da kao Državni odvjetnik nije imao podršku politike. Na izravno pitanje voditelja emisije tko ga je najviše razočarao, Ortynski je odgovorio da su ga «Račan i Mesić jednako razočarali».

Za stanje u Hrvatskoj danas, Ortynski je rekao da je gore nego 2000. godine, da se radi o sprezi mafija-politika-mediji, da je kriminal duboko u gospodarstvu i društvu, eksplicitno istaknuvši građevinsku mafiju.

U drugom ćemo nastavku govoriti o ulozi medija tijekom cijelog «slučaja Ortynski», te posebice o tome na koji su način mediji popratili istup g. Radovana Ortynskog u emisiji Nedjeljom u dva.

D.J.L.